Strasbourg: Hrvatska kriva jer nije istražila zločin motiviran mržnjom prema Romima

Evropski sud za ljudska prava objavio je danas presudu u predmetu Škorjanec vs. Hrvatska u kojoj je Hrvatska proglašena krivom jer nije istražila slučaj napada motiviran mržnjom prema Romima. Sud u Strasbourgu je utvrdio da je Hrvatska time podnositeljici zahtjeva Maji Škorjanec povrijedila pravo na zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja a u vezi sa zabranom diskriminacije, odnosno da je prekršila članak 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda vezano s člankom 14.

Hrvatska zbog toga oštećenoj građanki mora platiti 12.500 eura na ime nematerijalne štete te još 2.200 eura za troškove postupka, odnosno ukupno oko 110.000 kuna.

Riječ je o događaju iz lipnja 2013. godine kada su Maju Škorjanec i njezinog partnera na tržnici u Zagrebu, nakon verbalnog sukoba, fizički napale dvije osobe. Napadači su ih vrijeđali na nacionalnoj osnovi, jer je partner Maje Škorjanec bio Rom, uz salvu pogrdnih izraza poput „Sve Cigane treba ubiti“, „Sve ćemo vas protjerati!“ i „Sve vas treba istrijebiti!“. Par je pokušao pobjeći, ali su ih napadači sustigli. Maju Škorjanec srušili su na zemlju udarajući je u glavu, a njezinog partnera je jedan od napadača zarezao nožem po ruci.

Policija je istoga dana ispitala napadnuti par, a dan kasnije podnijela je prijavu zbog zločina iz mržnje protiv dva napadača zagrebačkom Općinskom državnom odvjetništvu, ali samo za slučaj napada na mladića, a ne i djevojku koju su naveli samo kao svjedokinju. Istovjetno je postupilo kasnije i Općinsko državno odvjetništvo. I policija i državno odvjetništvo smatrali su da napad na Maju Škorjanec nije motiviran rasnom mržnjom, jer ona nije Romkinja, te su istragu za zločin iz mržnje koncentrirali isključivo zbog napada na njezinog partnera.

Evropski sud za ljudska prava ocijenio je da su policija, a pogotovo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu,  propustili ispitati okolnosti napada, odnosno jesu li napadači i prijaviteljicu percipirali kao Romkinju te moguću povezanost između njezine partnerske veze s mladićem i napada na oboje. Sud u Strasbourgu je utvrdio i to da su tijela kaznenog progona pogriješila što su ustrajala na tome da je bitno to što sama podnositeljica nije romskog porijekla. Sve je to, stoji u presudi, dovelo do manjka istrage i ocjene njezinog slučaja.

Sud u Strasborugu u presudi upozorava da netko može biti žrtva zločina iz mržnje iako nije pripadnik manjinske skupine, već da može biti žrtva zločina iz mržnje i zato što ima “stvarnu ili pretpostavljenu“ vezu s osobom koja je napadnuta zbog manjinske pripadnosti.

„Države imaju obavezu prepoznati oba ova tipa kao zločine iz mržnje i primjereno tome ih istražiti. U ovom slučaju, hrvatske vlasti su opetovano propustile posvetiti primjerenu pozornost prepoznavanju nasilja prema podnositeljici zahtjeva kao mogućem zločinu iz mržnje. Odbijajući žalbu tužiteljice, država je prekršila obaveze iz Konvencije“, stoji u presudi Suda.  

Presuda Evrpskog suda za ljudska prava nije konačna. Postat će konačna ako u roku tri mjeseca nijedna strana ne podnese žalbu Velikom vijeću.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu