"Hod za život": bili smo na seminaru za molitelje pred bolnicama

Zagrebačka Kinoteka uvijek je bila više od kina. Niz desetljeća, ne samo na simboličkoj razini, funkcionirala je kao "način života" za sve kojima su filmovi bili više od bezbrižne zabave nedjeljom i holivudskih spektakala.

I onda je zatvorena. Oko prostora su se sporili Grad Zagreb i Crkva, a jedini koji su ispaštali su filmofili što su tamo dolazili. Nastale su neke nove "kinoteke", poput kina Europa i Tuškanac, a ona "originalna" u Kordunskoj ulici tonula je u zaborav, da bi nedavno, u tišini, ponovo bila otvorena. I opet idu ciklusi Jean-Luc Godarda, Jacquesa Tatija i ostalih majstora francuskog Novog vala. Cijena karte? Prava sitnica. Samo 15 kuna. Ali nema neke gužve. Navika se teško stvara, a lako gubi.

Ipak, u nedjelju navečer u Kinoteci je bilo živo. Nije razlog zagubljeni film Želimira Žilnika, nego nešto sasvim drugo – seminar za molitelje koji će od srijede zaposjesti svoje pozicije pred bolnicama da bi svojom molitvom pokušali spriječiti pobačaje. Seminar je, ako gledamo formalno, zapravo bio predstavljanje hrvatskog izdanja knjige, pro-life bestsellera "40 dana za život", koji su napisali pokretači inicijative "Hod za život", Amerikanci David Bereit i Shawn Carney, a na hrvatski preveo zagrebački studentski kapelan don Damir Stojić, koji je u Zagreb došao iz Kanade, gdje je odrastao. Ta je knjiga, kako su rekli predstavljači, don Stojić i Ante Čaljkušić, "hrana za one koji brane život i nerođene" jer sadrži "nevjerojatna svjedočanstva koja su dokaz da molitva može nadvladati bilo koje zlo".

ŠTO KAŽU NEVJERNICI?

Premda su organizatori najavljivali najveću kampanju, ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu, po nedjeljnom se odazivu ne bi reklo da će biti tako. Popunila se, naime, samo četvrtina Kinoteke, i to unatoč najavi na Hrvatskoj radioteleviziji. Bilo je tu i mlađih i starijih, muškaraca i žena, bilo je i majki s bebama. Sve skupa stotinjak ljudi spremnih krenuti u kampanju koja u 28 hrvatskih gradova počinje 27. rujna i traje do 5. studenoga.

Isprika, naime, pogriješili smo. Nije ovdje riječ o kampanji, nego, citirat ćemo kontroverznog don Stojića – redovitog posjetitelja "šatoraša" u Savskoj ulici – "to je rat".

"Mi smo u ratnom stanju za koje nismo krivi. Nismo ga mi proglasili. Osobno nisam ratoboran, ali ovo je najveća borba koju imamo i moramo biti na prvoj crti bojišnice", nimalo miroljubivo nastupio je don Stojić.

Pozvao je da se moli i za posvećenje i za osobno spasenje, posebno za one koji Isusa nisu spoznali i za one koji nisu za život, jer "ne znaju što čine". Podsjetio je da je inicijativa krenula 2004. godine u Teksasu, u SAD-u, ispred jedne klinike u kojoj su se obavljali pobačaji. Nastala je, kaže on, kroz molitvu. "Nismo svjesni koliko je molitva snažna. Nevjernici su nam govorili da se zabijemo negdje sa strane i molimo, pa kad smo to napravili, ostali su zabezeknuti. Njihova reakcija je dokaz da je molitva moćna", velikim je riječima don Stojić učvršćivao stavove onima poljuljane vjere da ima smisla 24 sata bdjeti u Vinogradskoj ulici u Zagrebu pred bolnicom Sestara milosrdnica ili pred KB-om Merkur i moliti ne bi li žene odustale od pobačaja, a liječnici se pozvali na prigovor savjesti.

Pa je podsjetio na Domovinski rat, koji je dokaz, kaže Stojić, da se molitvom može dobiti rat, jer je upravo taj rat "jedini primjer u svijetu da su branitelji s krunicom išli u borbu". "Danas se nalazimo u novom ratu. Ovo je borba za život", još jednom je zaoštrio retoriku.

Zašto mole baš pred bolnicama, upitao se i odmah odgovorio: "Kad tamo molimo, donosimo ono što želimo donijeti!"

A onda ipak malo o knjizi, koja donosi 40 svjedočanstava. Stojić je prepričao tri.

Prvo je svjedočanstvo stanovite Laure. Kao mlada, odlučila je pobaciti. Došla je s majkom do klinike, gdje je ljutito, još u automobilu, pitala zašto ljudi tako glasno mole. Mama joj je odgovorila da ona ne čuje ništa, a i nije ih mogla čuti jer su molitelji bili predaleko. Laura je stoga shvatila da je čula Božji glas. Dogodilo se čudo, pa su se okrenule i vratile kući.

Priča druga. Stanoviti Charlie davne je 1972. godine svoju djevojku odveo na ilegalni pobačaj. Poslije su prekinuli, on se obratio Bogu, oženio i živio sretnim životom. Ipak, 37 je godina u sebi skrivao mračnu tajnu, da je i sam odigrao ulogu u tom pobačaju. Tajna ga je proganjala. Pridružio se inicijativi i sada svjedoči da je doživio iscjeljenje. "A ja u pokori šaljem ljude da mole", nasmijao je okupljene don Stojić.

Treća poučna priča govori o djevojci koja je volontirala u istoj onoj teksaškoj bolnici. Bila je vatrena zagovornica pobačaja. Zbog toga se čak svađala sa svojom pobožnom obitelji. Imala je dva pobačaja i zaista vjerovala da čini dobro. Ovdje ide don Stojićeva uputa hrvatskim moliteljima: "Razgovarao sam s nekima koji zagovaraju pobačaj. Neki od njih zaista misle da ne čine ništa loše. Dobronamjerni su, ali su u zabludi." Osam godina djevojka je radila te napredovala do pozicije ravnateljice klinike i postala zaposlenica mjeseca (?!). Posao joj je bio i da prati pacijentice koje idu na pobačaj, ali je u rujnu 2009. godine morala uskočiti i pomagati i u samom zahvatu pa je na vlastite oči vidjela kako se dijete od 13 tjedana bori za život. Zaprepastila se i postala jedna od najvatrenijih zagovornica inicijative. "Molitva ide tamo gdje mi kao osobe ne možemo. Isus je sišao u pakao i tamo navijestio radosnu vijest. Mi smo nalik njemu i silazimo u to podzemlje", poentirao je Stojić.

Na prvoj crti bojišnice u kampanji koja uskoro počinje u Hrvatskoj trebali bi biti muškarci, najavio je don Stojić. "Kažu neki da muškarci nemaju pravo govoriti. To je pogrešno, jer iza pobačaja najčešće stoje muškarci koji nisu izvršili svoju ulogu i spriječili ga. Mi smo prvi odgovorni za život, mi moramo štititi nerođene i naše sestre."

ŠTO KAŽU VJERNICI?

Pa je don Stojić dao i tri preporuke.

Prva: mi smo u ratu koji je navijestila i Gospa Fatimska kada je rekla da nas čeka najveća bitka, i to ona za obitelj. Stoga se ne smije zaboraviti da je molitva borba, duhovni boj. Molitva uvijek podrazumijeva napor i borbu. Protiv koga, sigurno se pitate? Protiv nas samih i protiv napasnikovih zamki!

Druga je preporuka vjera u pobjedu. Ako nisi uvjeren da ćeš pobijediti, nemoj ni dolaziti moliti jer ćeš samo smetati. Židovi su imali jednu svoju molitvu pred rat u kojoj su se unaprijed zahvaljivali na pobjedi.

Treća je ustrajnost, pa je odmah citirao Churchilla: "Nikada, nikada, nikada, nikada, nikada ne odustati!"

Dalje su govornici molitelje upućivali kako odgovoriti na česta pitanja poput: zašto ne molite za djecu u Iraku? Na to treba reći ovako: Djecu u Iraku ne mogu spasiti, ali možda mogu ovu ovdje. "To je odgovor svima onima koji nam zamjeraju zašto molimo i smetamo dok molimo. Bog nas treba ovdje i sada. Bog sve to radi preko inicijative 'Hod za život', mijenja svijest i zatvara klinike. Danas je više od 7000 djece živo zbog toga, oni koji su radili pobačaje daju otkaze. Izabrali su život."

Nije ugodno moliti ispred bolnica, znaju to i organizatori, ali neka se molitelji sjete da je ovo Božje djelo, pa će im biti lakše. Tu je i savjet da se ne napada žene koje idu na pobačaj. "Ako se postavljamo da smo bolji od njih i u startu ih osuđujemo, nemamo puno toga za učiniti. Trebamo naučiti ljubiti i te ljude."

Pa onda red pjesme Slavljeničkog tima (ove je godine hit uglazbljena pjesma Zlatka Sudca), pa red predavanja, pa djeca plaču, ponosne majke ih umiruju, one iskusnije im tiho govore da će sve biti u redu kad čuju riječ Božju, pa međusobno tapšanje i čestitanje na lanjskom neumornom angažmanu i na kraju poziv – kupite knjigu! Objavljena je u dva izdanja, s dvije naslovnice, jednom plavom za dječake, a drugom ružičastom za curice. Cijena? Pa nije baš sitnica. Sto kuna. Kažu da je to donacija kojom se pokrivaju troškovi tiskanja. Evo savjet i od nas: mijenjate tiskaru! Ali zato propagandnog materijala koliko vam srce hoće. Sve slobodno za uzeti! A onda nakon duhovne, ide i ona druga okrepa – sendviči, sok i ostalo.

Hvala, ne bismo, dajte nam onog Žilnika u kinu koje volimo, kao što piše na ulazu u Kinoteku.