Vidite, Hrvatska nije tako mnogo udaljena od Austrije, a ni tridesete godine prošlog stoljeća nisu daleko kao što se čini. Ima u Hrvatskoj još uvijek dovoljno ljudi koji preziru nacizam, ali nas je sve manje. Za nas je već kasno, ali vi još imate šanse Foto: Arhiv - Slobodna Bosna
Poštovane austrijske kolegice i kolege, drage novinarke i novinari iz Austrije,
čujem da vam je hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova pokušalo nasapunati usta nekakvim priopćenjem u kojem vam pokušava objasniti da svi vi koji ste u posljednje vrijeme spomenuli Hrvatsku, nemate pojma o čemu pišete.
Sumnjam da će veći broj vas pročitati što vam je nadrobila hrvatska Vlada, ali priopćenje ionako nije bilo namijenjeno vama, nego prije svega nama. Ali ako se pitate kakva je to Vlada koja se obračunava s novinarima na ovaj način, morate znati da su u pitanju baštinici politike koja je ne tako davno upregla obavještajni i represivni aparat kako bi ih prisluškivala, a nekima je prijetila i ubojstvom. Danas ih guši malo rafiniranijim metodama pa ih iscrpljuje financijski i sudskim tužbama.
Dopustite da mimo osnovnog novinarskog pravila prvo potanko objasnim genezu nesporazuma, prije nego što otkrijem što nam je hrvatska Vlada zapravo htjela poručiti.
Prije svega, morate znati da je Hrvatska prva država na tlu Europske unije koja je izravno i službeno priznala da je nacizam u korijenima njezine samostalnosti i državnosti.
Ne vjerujete?
U Hrvatskoj imate ulice koje nose imena ljudi koji su potpisali rasne zakone u nacističkoj paradržavi. Hrvatska inačica pozdrava "Sieg Heil" sudski je priznata kao službeni pozdrav dijelova hrvatskih oružanih snaga koje su se borile u posljednjem, Domovinskom ratu. A s obzirom na to da službena politika tvrdi da je Hrvatska stvorena baš u tom ratu, time je i službeno priznala da se korijeni hrvatske samostalnosti nalaze u nacističkoj misli i djelu. Bivši splitski gradonačelnik službeno je otkrio spomenik vojnoj postrojbi koja nosi ime lokalnog nacističkog vođe iz Drugog svjetskog rata, a koja se početkom 1990-ih "proslavila" izbacivanjem osoba druge nacionalnosti iz njihovih stanova. Zapovjednik te stranačke vojske danas ponosno nosi brčiće po uzoru na vašeg sunarodnjaka rođenog u Braunau am Innu 1889. godine.
Da ne spominjem kako je ovaj lokalni "Sieg Heil" donedavno ponosno stajao na ulazu u memorijalni centar najvećeg nacističkog koncentracijskog logora na tlu Hrvatske. Državne vlasti uredno financiraju istraživanja kojima je cilj taj logor u kojima su ubijeni deseci tisuća ljudi prikazati gotovo kao ljetovalište, a javna televizija, koja je oduvijek slijedila državni smjer, uredno u goste poziva negatore nacističkih zločina.
Predsjednica te i takve Hrvatske rado se druži s likom koji ima vlastiti show na televiziji, a poznat je po svojem poziranju u nacističkoj uniformi. On je jedan od glavnih propagatora nacističkog okupljanja u vašoj zemlji i donedavno je slovio kao zagovornik naše dične predsjednice, koja je njegove usluge sa zadovoljstvom prihvatila, ali ni to nije toliko važno u ovom slučaju. Važno je da je sud u Hrvatskoj njega, takvog kakav jest, proglasio uglednim novinarom.
Shvaćate li sad u kojem pravcu ovo kreće?
U Hrvatskoj, naime, vrlo lako dobijete po tintari ako kritizirate nacističku paradržavu iz 40-ih godina prošlog stoljeća. Po antifašističkim partizanskim snagama možete pljuvati do mile volje. Zato vas Vlada posprdno upozorava na "Titove snage", iako je riječ o legalnim vojnim snagama Hrvatske zahvaljujući kojima je i sama Hrvatska bila članica antifašističke koalicije.
Današnje vlasti se bez ustručavanja udaljavaju od antifašizma. Predstavnici vlasti u Hrvatskoj ne žele sudjelovati ni financirati spomene na antifašističke bitke, ali su zato spremni financirati i boriti se za pravo na "najveće okupljanje neonacista u EU", kako su rekli da ste opisali okupljanje u Bleiburgu, makar se posvadili sa svima.
Vi imate sreće, kod vas je okupljanje naših neonacista jednom godišnje, a kod nas svakoga dana, svih 365 puta u godini.
I mogli bismo tako nabrajati primjere, kao što je odbijanje predstavnika Židova i Srba da u istom društvu s predstavnicima Vlade sudjeluju u komemoraciji žrtava nacističkog genocida jer smatraju da državna politika potiče neonacističko bujanje, ali ne želim više duljiti.
Nadam se da ste do sada uspjeli shvatiti što je bit i što zapravo mori hrvatsku Vladu, ali to teško artikulira.
U pitanju je bijes vlasti što ste okupljanje na Bleiburgu sasvim netočno nazvali "najveće okupljanje neonacista u EU". Naše vlasti zapravo vam žele poručiti da je najveće okupljanje neonacista u EU nešto južnije, u državi koja se danas zove Hrvatska.
I zato, kad god vam neki službeni predstavnik Hrvatske dođe u posjet, budite slobodni svaki put ih upitati za njihovu ljubav prema nacizmu, a predstavnike austrijskih vlasti priupitajte što im treba službeno čavrljati s nacističkim simpatizerima kad im Hrvati dođu u posjet.
Vidite, Hrvatska nije tako mnogo udaljena od Austrije, a ni tridesete godine prošlog stoljeća nisu daleko kao što se čini. Ima u Hrvatskoj još uvijek dovoljno ljudi koji preziru nacizam, ali nas je sve manje. Za nas je već kasno, ali vi još imate šanse. Gotovo tri desetljeća pranja mozgova urodilo je plodom i nove generacije Hrvata koji dolaze kod vas neće samo prati posuđe ili kopati kanale. Nove generacije koje je odgojila ova vlast počet će se okupljati u vašim pivnicama i čavrljati s vašim nacistima. Nakon toga vas više neće upozoravati priopćenjima, nego deportacijama i plinskim komorama.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu