Postaje li Amerika Mordor, carstvo zla?

'Smatrala je da je s Bismarckom počela katastrofa. Otkad je on Njemačku postavio na leđa prevelikog konja, na kojemu nije mogla jahati, Nijemci su htjeli sve previše veliko. Iako Bismarck nije  imao veze s kolonijama, smatrala ga je odgovornim za kolonijalne snove, koje je Herbert imao u glavi, i za njegove arktičke ideje i za Eikove fantazije o životnom prostoru i za svjetske ratove. Čak i ponovna izgradnja i privredno čudo za nju su se previše razmahali.'

Piše to njemački pisac Bernhard Schlink u romanu 'Olga', u kojem glavna junakinja na kraju eksplozivom juriša na Bismarckov spomenik, nakon što je njezin Herbert prvo lutao po Africi, a onda ostavio život na sjeveru, sanjajući osvajanja. Olga je bila uvjerena da su za sve krivi snovi o prevelikim teritorijima.

Roman je napisan 2018. godine, kad još nije bilo svjetske epidemije aspiracija za tuđim zemljama: inflatorne želje, želje za napuhavanjem teritorija, još su bile lokalne. Danas je ludilo uzelo maha, nakon istočnjačkih despota svoje želje iskazuju i europski vođe i to ne samo oni koji su živjeli pod Sovjetskim Savezom. Vrhunac je svakako Donald Trump i njegovo ludilo, ludilo u kojem bi mogao zapjevati:

'Od Grenlanda do Paname, svaka mama misli na me'.

Misle majke o njemu i dalje i šire od toga, jer Trump svoje sinove neće poslati u rat, nego ih šalje da iskorištavaju očevu poziciju i grade po Beogradu.

Kako smo dospjeli u to da je postalo normalno da velike zemlje sasvim otvoreno pokazuju apetite prema susjedima? Kako to da i nakon stotina tisuća mrtvih Ukrajinaca i Rusa netko nalazi opravdanje za napad Rusije na Ukrajinu i piše o tome kao nečem normalnom, prihvatljivom? I da postane normalno kad Trump kaže baš Zelenskom da riskira 3. svjetski rat? Imaju li velike zemlje pravo vladati susjedima? Ima li Rusija pravo određivati u koje će saveze stupiti Ukrajina? Je li uistinu Rusiji prijetila opasnost od Europske unije i NATO-saveza? Je li se NATO širio silom?

Moglo bi biti da je ipak jedina prava opasnost po Putina sa Zapada dolazila od širenja demokratskih apetita, od mogućnosti da narod izađe na ulice, da on izgubi vlast, a  s vlašću vjerojatno i slobodu. Sam Putin često je govorio o tome da se u Rusiji neće dogoditi 'obojena revolucija', ciljajući u prvom redu na narančastu revoluciju u Ukrajini, pokazujući strah od širenja epidemije demokracije. Moglo bi se s velikom vjerojatnošću zaključiti da je sprečavanje širenja zahtjeva za demokratskim promjenama upravo ono što je motiviralo Putina za napad na Ukrajinu. I, rezultat je tu, Putin je na vlasti 25 godina, njegovi su protivnici redom izgubili život, istaknuti ljudi u Rusiji koji pokažu mrvicu otpora padaju kroz prozor, brojni Rusi žive u strahu od režima, a tvrdi se i da ruske vlasti u posljednje vrijeme ubijaju i nepoznate protivnike kad pobjegnu u inozemstvo.

Zasad se čini pretjeranim zaključiti da bi i Trump rado tako, kao Putin, po receptu 'i tata bi sine', ali i on govori o produljenju vlasti i nakon ovog, drugog mandata, možda sprema i djecu – Ivanku? - za nasljednike, a sav bi taj posao bio lakši ako bi izbio kakav zgodan rat i s njim epidemija ludog domoljublja i opravdanja za rušenje demokratskih standarda u zemlji. Na taj mlin vjerojatno ide i način na koji se Trump obračunava s javnom upravom, režući često baš regulatore i kontrolore. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li i koga zapošljavati? Hoće li to biti njegovi lojalisti, baš kao i na istočnom kraju svijeta, gdje država zapošljava samo članove partije i njihove bližnje?  

U međuvremenu, i u regiji ima zgodnih portala, koji, primjerice, ovako pišu o islamskoj revoluciji u Iranu 1979. godine i o godinama nakon nje:

'Ova revolucija inspirirala je islamske pokret otpora koji su se digli protiv okupacije i hegemonije izraelskog režima. Grupe poput Hezbolaha u Libanonu, Hamasa i Islamskog džihada u Palestini i Ansarullaha u Jemenu, imale su koristi od učenja i strategija ove revolucije i krenule su na put otpora, naglašavajući neovisnost, otpor, oslanjanje na moć naroda i vjerska učenja.'

A ovako se u istom tekstu, objavljenom 9.2.2025. piše o pokolju tisuću Izraelaca, mahom civila, 7. listopada 2023. godine:

'Operacija Oluja Al-Aksa uspjela na neviđen način uzdrmati temelje izraelskog režima, a Palestinci su, bez pomoći bilo koje arapske zemlje, uspjeli nanijeti Izraelu najveći poraz srušivši prestiž koji je uživao.'

Dakle, jezivi pokolj stotina izraelskih civila je veliki uspjeh. Ispostavilo se da je to prije uspjeh za Benjamina Netanyahua, koji je uzvratio ubijanjem tisuća Palestinaca, a tako je izbjegao i zatvor.

Portal koji tako piše o Iranu, Hamasu i Hezbollahu zove se PISjournal.net, izdavač je Naučno-istraživački institut Ibn Sina.

Rusija i Iran su saveznici, na istoj su strani – onoj Bašara Al-Asada – ratovali u Siriji, a i tamo je Putin avionima spašavao Asada, uglavnom zato što diktatori u Putinovom svijetu ne smiju pasti.

I primjer Sirije, gdje sad nove vlasti jurišaju na Asadove sunarodnike, pokazuje koliko je teško vratiti duh ludila u bocu, kakve posljedice ovakvi ratovi i divlji ratni vođe ostavljaju u tim zemljama. Tu  se možda dobro vratiti na Bernharda Schlinka koji je u novom romanu 'Unuka' pisao o istočnoj Njemačkoj, gdje je glavno uporište desničarskog AfD-a, koji svojom retorikom zastrašuje većinu Nijemaca.

'Na istoku je bilo ugnjetavanja, nepravde i nesreće, a to je sada prošlost, ugnjetavani istočni Nijemci mogu biti poput neugnjetavanih zapadnih Nijemaca i više nemaju razloga biti drukčiji. Ako su ipak bili drukčiji, to je bilo nepristojno i osim toga nezahvalno, jer su ih bogato darivali kako bi bili sretni baš kao i zapadni Nijemci.'

'Što se tiče moje žene, o tomu odlučujem ja.' Kaže član pokreta desničarskih nacionalista na istoku Njemačke.

'Mi prijeko bili smo izvorni.... Mene Državna sigurnost nikad nije pitala želim li surađivati, hvala Bogu, morao bih reći da ili ne, a to bi imalo svoju cijenu i bio bih obilježen, ovako ili onako. Ovdje na zapadu stvari nemaju svoju cijenu.'

Sad će, čini se, i zapad morati platiti cijenu, cijenu zatvaranja očiju, kad se 2014. frau Merkel pravila da je sve u redu na istoku Ukrajine, da to tamo u Donbasu nisu Rusi ni rusko oružje.  

Na kraju, došli smo u vrijeme u kojemu je normalno imati teritorijalne apetite, normalno je zastrašivati, normalno je biti na strani jačega. Kako je Donald Trump došao do osnovnih poluga svoje politike, imperijalnih pretenzija na susjedne teritorije i uvođenja carina? Moglo bi biti da mu je u tome uzor William McKinley, američki predsjednik s kraja 19. stoljeća, koji je SAD proširio na Havaje i carinama štitio industriju u Americi. Trump je na samom početku ovog mandata vratio ime tog predsjednika na planinu na Aljasci, najviši vrh u Americi, koja je desetak godina nosila indijansko ime. Za vrijeme predsjednika McKinleya, navodi Britanska enciklopedija, Sjedinjene Države postale su imperij, carstvo, i to bi carstvo sada Trump dalje širio.

Dio plana novog američkog predsjednika vjerojatno se nalazi i u onome što govori tehnološki tajkun Peter Thiel, koji misli da su ideje o raznolikosti 'vrlo zle i vrlo glupe' i koji sanja svijet u kojem tajkuni rade što hoće, bez regulacije. Thiel je poklonik Gospodara prstenova, ali on misli da je Mordor, carstvo zlog čarobnjaka, zapravo pravo moderno tehnološko idealno carstvo. 'Gandalf je luđak koji želi započeti rat. Mordor je tehnološka civilizacija bazirana na razumu i znanosti. Izvan Mordora sve je nekako mistično i okolišno i ništa ne funkcionira', kako ga citira američki autor i producent Jonathan Taplin, a navodi Faktograf.hr u tekstu o Thielu.

Thiel je utjecajan u novoj administraciji, potpredsjednik J.D. Vance radio je kod njega, a mnoge državne tvrtke i institucije kupile su softver od njegove tvrtke za špijunsku tehnologiju Palantir. I to ime, kao i imena još Thielovih tvrtki, potječu iz Tolkienova romana, Palantir je čarobni kamen uz koji se puno može vidjeti, ali on može i zarobiti one koji se njime služe.

Da nešto nije u redu s mega bogatim ljudima koji žele vladati svijetom, možda najbolje ilustrira Thielova želja da pokrene nove olimpijske igre na kojima bi sportašima bilo dozvoljeno koristiti doping! Bile bi to 'Olimpijske igre steroida', što asocira na gladijatore u starom Rimu, i oni su u borbu morali uložiti zdravlje i život.

Čudi li u tome što je i talijanska premijerka Giorgia Meloni među najvećim fanovima Gospodara prstenova?  Meloni misli da se iz te fantazije može iščitati koliko je važno zaštititi identitet različitih naroda, zaboravljajući da se njezin narod poigravao s identitetima susjednih naroda, sileći ih da govore talijanski.

Thiel, kao i još neki tajkuni, ulaže novac kako bi osigurao produljenje mladosti i života, dao je milijune u fondaciju Methuselah (Metuzalem), koja navodi da će do 2030. godine postići cilj: učiniti devedesete novim pedesetima! Tehnološki tajkuni očito misle da je samo stvar želje da se smrt odgodi, možda i zauvijek, da bolest i starost nestane, te da nakon globalne apokalipse na Zemlji izazvane zatopljenjem, ljudi – vjerojatno samo najbogatiji ljudi sa svojim slugama – presele na Mars, za što će se pobrinuti poludjeli milijarder s motornom pilom Elon Musk. 

Osvajanje negdje u svemiru je moguće, procjenjuje ovih dana fizičar Ivo Šlaus, u razgovoru s Moranom Kasapović. Međutim, Šlaus kaže da bi se to moglo ostvariti za sto do dvjesto godina. Thielu, Musku i ostalima preostaje da, eto, malo produlje vlastite živote kako bi te svoje mračne fantazije realizirali. Ako vam još nije zlo, uz sljedeći navod bi vam moglo biti: Neki se već hvale kako se obnavljaju uz pomoć krvi vlastitih sinova. 'Više nego prije pazim što moj 17-godišnji sin jede', kaže u podcastu 'Besmrtnici' američki tehno milijarder Bryan Johnson, koji dobiva sinovljevu krvnu plazmu.

Kako bilo, potpredsjednik Vance igra prilično istaknutu ulogu u mandatu novog američkog predsjednika, uz njega je u Ovalnom uredu bio i sa Zelenskim, išao je prijetiti Europi, a i Musk je stalno kraj predsjednika. Možda bi se moglo postaviti pitanje je li američki predsjednik zapravo pod nadzorom tajkuna.

Peter Thiel ne voli ni žene, one sprečavaju ostvarenje njegovih vizija, prema kojima sloboda i demokracija nikako ne mogu zajedno. 'Od 1920. godine golem porast korisnika socijalne pomoći i proširenje prava glasa na žene, dvije promjene teške za libertarijance, pretvorili su pojam kapitalističke demokracije u oksimoron', pisao je Thiel. Za nekoga tko se bavi tehnološkim napretkom, pogled na svijet previše mu je srednjovjekovni, komentirala je Arwa Mahdavi za Guardian.

U ovoj priči nije teško zamisliti ni Vladimira Putina kako se udružuje sa zlim zapadnim čarobnjacima, Putinu nije samo vječna vlast na pameti, nego i vječna mladost, o čemu je možda nešto znao Silvio Berlusconi i njegovi estetski kirurzi. Pri svemu valja imati na umu da se, uz pomoć vjerojatno dobro plaćenih analitičara, takve misli i dosezi poludjelih političkih vođa i tajkuna šire svuda, pa i u Hrvatskoj. I uz pomoć društvenih mreža koje kontroliraju upravo tehnobogataši, pa nam nude rasizam, mržnju prema ženama, prema državi i bilo kakvoj regulaciji.