Drugarska kritika i samokritika HDZ-a

Paško Rakić, župan Šibensko-kninske županije, pokazao je kako Hrvatska demokratska zajednica od Saveza komunista nije preuzela gotovo 100.000 (slovima: sto tisuća) članova i članica, već i neke dobre običaje poput, recimo, drugarske kritike i samokritike. Istina, tu se kritiku i samokritiku preciznije može nazvati kolegijalnom, ali dobro, nije ni đavo u svakom detalju. 

„Živimo u vrijeme kad neke društvene skupine koje jako dobro žive od Republike Hrvatske žele obezvrijediti i Domovinski rat i ulogu hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu. Ovo je mjesto istine zato što ovdje možemo jasno i glasno reći da je moderna, slobodna i demokratska Hrvatska nastala na žrtvi hrvatskih branitelja i da je nastala iz Domovinskog rata. Ovo je mjesto i vrijeme gdje se još jednom moramo iskreno zahvaliti i duboko nakloniti poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima, ali i njihovim obiteljima te svim hrvatskim braniteljima i zahvaliti se na žrtvi bez koje ni mi danas ne bi stajali ovdje“, kazao je Rakić na otvaranju Spomen sobe Domovinskog rata u Šibeniku. 

Zbilja, brojni saborski zastupnici, načelnici, gradonačelnici, župani, povlašteni umirovljenici, dio klera, akademske i znanstvene zajednice, pa čak i neki ministri - a svi oni i one, točno kako je Rakić kazao, jako dobro žive od Republike Hrvatske - već godinama, neki i desetljećima, uporno Hrvatskoj vojsci žele nametnuti ustaške insignije i pozdrave koji nikada, niti jednog jedinog trenutka, nisu bili službeni, prikazujući Domovinski rat ne kao borbu za modernu, slobodnu i demokratsku Hrvatsku, već kao kontraofenzivu nasljednika poraženih, kvislinških snaga iz Drugog svjetskog rata.

Ti koji, ponovimo, jako dobro žive od Republike Hrvatske – ali ne i za Republiku Hrvatsku jer, u većini, proračun ne pune, što im ne predstavlja smetnju da ga temeljito prazne – modernu, slobodnu i demokratsku Hrvatsku uporno, riječima i djelima kada se za njih ukaže prilika, žele opet učiniti zemljom verbalnog delikta, državne umjetnosti i kulture, ograničenih prava političkih neistomišljenika, kolektivne krivnje etničkih zajednica zbog koje su iz Hrvatske već jednom nestale ili do ruba nestanka došle njemačka i talijanska manjina, strogo kontroliranih medija, zabranjenih tema, kulta ličnosti, veteranskih udruga kao pričuvnog sastava čuvara revolucije, neprekidne militarizacije društva i podobnosti kao temeljnog kriterija za sve.

Ne pokazujući niti minimum pijeteta prema žrtvi hrvatskih branitelja, ti koji jako dobro žive od Republike Hrvatske, falsificiraju povijest Republike Hrvatske od stoljeća sedmog do evo sada, rasprodaju njena javna dobra, a institucije stavljaju na raspolaganje estradnim revizionistima, protivnicima i protivnicama društva slobode, jednakosti i prava na izbor, prizivaju cenzuru i zagovaraju nasilje kao društveno prihvatljiv oblik komunikacije. 

Demokratska i slobodna Hrvatska nastala iz Domovinskog rata, država koja je ostvarila sve svoje povijesne ciljeve – demokratski odabrano i obranjeno pravo na neovisnost, članstvo u NATO-u, Europskoj uniji, Eurozoni, Schengenskom prostoru… - je za te što jako dobro žive od Republike Hrvatske prokleta laž za naivne, prolazna pojava koja će opet skončati u nekoj zajednici naroda ili, još bolje, građanskom ratu u kojem će, vjeruju, biti ispravljeno sve što smatraju anomalijama zbog kojih je, tako to oni doživljavaju, svaka žrtva u Domovinskom ratu bila uzaludna.

Pišajući slobodnim stilom po grobovima poginulih i umrlih branitelja, oni i one, uživajući usput sve benefite jako dobrog života od Republike Hrvatske, podvaljuju ustaštvo kao povijesni i kontinuirani izbor, negirajući činjenicu da je NDH jedina država od kraja Prvog svjetskog rata u kojoj Hrvati nisu bili politički subjekt, već zajednica kojoj se ista ta NDH dogodila silom i isključivo tuđom voljom. 

Ignorirajući karakter Domovinskog rata – što je jedino gore od njegova negiranja – oni koji jako dobro žive od Republike Hrvatske, temeljno pravo na obranu i oslobođenje, na zaštitu ustavnog poretka i teritorijalnog integriteta, neuvijeno smatraju pogrešnom upotrebom poželjnih sredstava za preuzimanje monopola na sve: od historiografije, preko kadrovske politike, pa do pomorskog dobra.  

Svake od ovih trideset i jedne godine mira moglo se govoriti o tome kako neke društvene skupine koje jako dobro žive od Republike Hrvatske žele obezvrijediti i Domovinski rat i ulogu hrvatskih branitelja, ali nije. Učinio je to tek ove, 2026., župan Šibensko-kninske županije, politički đak Nediljka Dujića – da, onog Nediljka Dujića iz Hrvatskih šuma koji se gušio u dimu, iako je za ovu državu sve dao – i navodni nasljednik Željka Burića na mjestu gradonačelnika Šibenika, dakle Paško Rakić.

Za istinu, međutim, nikada nije kasno, ali ono što nikako nije dobro jeste to da se o tome kako neke društvene skupine koje jako dobro žive od Republike Hrvatske žele obezvrijediti i Domovinski rat i ulogu hrvatskih branitelja, još uvijek slobodno može govoriti u jednoj jedinoj sobi.