Ako ne pristanu na veće poreze, bogataše će uskoro vješati po banderama

Nikola Vuljanić, zastupnik u Europskom parlamentu s liste Hrvatskih laburista, u intervjuu za Forum.tm prepričao je iskustva iz rada u tom tijelu i obrazložio ideje za idući mandat. Naravno, ako ga birači ponovo izaberu. Intervju smo počeli razgovorom o poplavama koje su pogodile desetine tisuća stanovnika u Hrvatskoj i barem trostruko više u regiji. Hrvatski laburisti, jednako kao i ostale stranke koje sudjeluju u izbornoj kampanji za europarlament, odlučili su nepotrošeni iznos novca preusmjeriti za pomoć stradalima u poplavama.

- Otprilike nam je preostalo 100.000 kuna. Laburisti nemaju jednake iznose kao HDZ i SDP. Nismo takve biznis-stranke koje imaju dodatne vreće i nekretnine, nego imamo – to što imamo. Baš smo se dogovarali s našim povjerenikom iz Vukovarsko-srijemske županije koji nam je rekao da su ljudi (ponedjeljak poslijepodne) opskrbljeni svime što im u ovom trenutku treba i da će se pravi problemi pojaviti kada se budu krenuli vraćati kućama. U tom trenutku, prema potrebi građana na terenu, kupit ćemo ono što im bude trebalo.

Dojam je da su se građani, osjetivši da sustav ne funkcionira, počeli samoorganizirati i prikupljati pomoć unesrećenima. Sustav je kasnio?

Sustav spašavanja funkcionira zahvaljujući i Gorskoj službi spašavanja i vojsci i policiji. Međutim, pravi test sustava bit će kada se građani počnu vraćati kućama. Tada će se vidjeti može li Hrvatska u velikoj nedaći pomoći svojim građanima. Naravno da će pritom pomoći svi, ali najveću će ulogu pritom imati država. Postoji i Europski fond solidarnosti.

Ministrica Vesna Pusić najavila je da će na sastanku ministara vanjskih poslova država Europske unije zatražiti da se problem poplava u regiji, kako se voli zvati područje bivše Jugoslavije, stavi na dnevni red. Na kakvu pomoć države mogu računati iz EU-a?

Za korištenje novca iz tog fonda nužno je prije svega procijeniti štetu, što se prijavi Europskoj komisiji. Rok je deset tjedana, a valjda se u ovom slučaju može napraviti puno prije. Na zadnjem zasjedanju Europskog parlamenta izglasali smo vrlo važnu odredbu koja nam može pomoći u ovom slučaju, a prema kojoj se 30 posto novca isplaćuje odmah, kao predujam. Do te je promjene isplata ovisila o proceduri, što je znalo potrajati godinama. Ne moram govoriti što znači ovo ubrzanje za ljude kojima je pomoć potrebna.

Ovisi li taj novac o štetama u Hrvatskoj ili se tiče i regije?

Sredstva su strogo namjenska. Pretpostavljam da će se procjene štete usuglasiti s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom, među kojima je Sava i tako izbrisala granice, sa bi zajedno krenuli u taj posao. Srbija je, ma kako to nama izgledalo izvana, ozbiljna i organizirana država i ona će svoj posao napraviti. Što će i kako BiH učiniti, to samo bog zna. Ako misle da im se pomogne, morat će se složiti i organizirati, jer EU razgovara isključivo s jednim čovjekom, a to je problem s kojim se BiH suočava već godinama.

Točno, ali BiH nije sama kriva za takvo stanje. Dobar dio odgovornosti leži upravo na EU?

Osobno sam pristalica rješenja da se u BiH usvoji određen koncept i da se radi po njemu. S druge strane, nisam siguran da bi takav model bio u skladu s demokratskim tradicijama. Međutim, nakon niza razgovora ne samo s političarima, nego i s građanima i novinarima, vidim da je došlo do potpune konfuzije iz koje se ne vidi izlaz. Trebat će im, očito, pomoć.

Idemo na politiku. Posljednje ankete kažu da je ORaH Mirele Holy prestigao Laburiste na toj famoznoj trećoj poziciji koja može odvesti zastupnike u Europski parlament?

Ankete tako kažu. Međutim, jedno je što kažu ankete o sklonostima i simpatijama prema određenim opcijama, a sasvim druga stvar je kada birač dođe na glasačko mjesto i promisli o tome što konkretna stranka i njezini kandidati mogu napraviti. Kakvu strukturu ta stranka ima, kakva je njezina organizacija, politički stavovi, program… Mislim da su Laburisti tu u prednosti zahvaljujući i činjenici da već tri godine radimo i da rezultati na kraju neće biti onakvi kakve ankete pokazuju.

Činjenica je da te, nazovimo ih tako, treće snage rastu. Je li to znak da su dvije glavne političke opcije potrošene?

Nije to nikakvo čudo. I jedna i druga strana prevarile su ljude barem stotinjak puta na različite načine i naravno da im više ne vjeruju. Žele nekoga tko je drugačiji i nov. Nekoga tko ide svojim smjerom.

Jesu li se Laburisti negdje „izgubili“ putem pa ORaH ili neka druga stranka preuzima njihovo mjesto?

Osobno sam vrlo ponosan na Hrvatske laburiste koji su prvi razbili tu bipolarnost, dihotomiju političkog života i uveli novu snagu. Jesmo li napravili sve što smo mogli, vjerojatno nismo. Naravno, mogli smo se više promovirati i profilirati. Na kraju, učinili smo to što smo učinili i nadam se da će građani to prepoznati.

Jeste li zadovoljni onime što ste napravili u ovome, da tako kažem, okljaštrenom mandatu u europarlamentu, koji je trajao znatno kraće od mandata ostalih zastupnika čije su države bile članice EU-a za vrijeme prošlih izbora?

Iskreno da vam kažem – jesam. Prvi put sam se bavio politikom na onaj način kako sam je kao mladić zamišljao. Razgovarati s onima koji drugačije misle i doći do zajedničkog zaključka, odnosno kompromisa. Pametni i dobronamjerni političari znaju da je jedini dobar politički sastanak onaj s kojeg svi iziđu nezadovoljni, jer je svatko morao u nečemu popustiti. Kompromis je ta čarobna riječ po kojoj funkcionira EU. Da ga nema, odavno bi izbio rat. Zato tvrdim da su u europarlamentu važniji stavovi koje čovjek zastupa, nego veličina ili snaga države, odnosno grupacije iz koje dolazi.

Što nudite građanima na izborima da vam opet daju svoj glas? Po čemu ste prepoznatljivi među ostalim kandidatima?

Prije svega, po shvaćanju budućeg razvoja Europe. Ovaj nazovi-liberalni kapitalizam, koji ni po čemu nije liberalan i koji dovodi do toga da sirotinja postaje bijeda, a bogataši još bogatiji, dovodi i Hrvatsku i EU do dviju opasnosti: prva je socijalna eksplozija, a druga fašizam. U takvoj situaciji, kada siromaštvo jača, nije čudno da se ljudi sakupljaju u krda računajući da će u masovnosti pronaći snagu. Idući korak je pronaći neprijatelje i okrenuti se prema njima. Tko je nama kriv: Srbi su nam krivi! Tko je kriv Francuzima? Pa Arapi! Uvijek ima dovoljno neprijatelja na lageru.

Vratimo se na ankete koje kažu da će ekstremno desne stranke dobiti veliku podršku birača.

Da, i to upravo zbog pogrešnog razvoja Europe. Europa je bila najciviliziraniji dio ovog planeta. Zamišljena je kao mjesto na kojem ljudi mogu pristojno živjeti od rada. Ali, više nije. Zato se i javljaju opasnosti poput ekstremne desnice ili socijalnog bunta na ulici. A kada se more uzburka, na površinu ne isplivaju lijepe ribe, nego smeće. Stoga se ne čudim što ozbiljni ekonomisti sve više zagovaraju oštro oporezivanje najbogatijih da bi se stvorili uvjeti za pristojan život onih na dnu.

Bogatima bi takav scenarij možda više odgovarao nego siromašnima.

Naravno, jer će ih – ako to ne shvate – vješati po banderama. Valjda im je to jasno.

Ima li EU uopće snagu preokrenuti takav scenarij? Već dugo tijela EU-a potresaju priče o lobiranju korporacija koje daju velik novac ne samo za održavanje vlastitih pozicija, nego i za njihovo jačanje…

EU ima legitimitet i ako bude političke volje i ako se na ključne pozicije izaberu ljudi koji su po osobnom izboru vizionari i državnici, a ne političari, onda se EU nema čega bojati. Tada će se i ovaj sustav rezanja, koji oni nazivaju štednjom, prekinuti. Evo, na primjer, budžetski deficit. Odlučeno je da bude na razini od tri posto. Zašto? Pa kada je Francuska bila na čelu EU-a Mitterand je pitao svoje savjetnike koliko iznosi proračunski deficit Francuske. Oni su mu odgovorili da je 2,5 posto, na što je on rekao kako bi bilo dobro da bude malo iznad onog u Francuskoj. Dakle, jednostavna i proizvoljna brojka koja nema veze s dubinskim ekonomskim analizama i koja je južnu Europu danas potjerala u bijedu. Naravno da tome treba stati na kraj. U budžetski se deficit ne smiju uračunavati ljudska prava, obrazovanje i socijala, što je civilizacijska tekovina. S druge strane su različite potpore i potrošnja državnog aparata, a – kako znamo – nijedna država ne štedi na državnom aparatu, jer se zna da će stranka koja to napravi izgubiti iduće izbore.

Bi li Laburisti, da dođu na vlast, kresali javnu potrošnju?

Reći ću otvoreno. Naravno da bismo krenuli s rezanjem. Ako je to cijena, neka izgubimo iduće izbore. Drugačije se ne može, a i – važno je znati – takav potez je jeftiniji. Svako odgađanje samo povisuje cijenu.

Proteklih dana intenzivna je rasprava o slobodnoj trgovini EU-a sa SAD-om?

I naša grupacija u europarlamentu, i Laburisti i ja osobno, definitivno smo protiv tog sporazuma. Doduše, moram reći, njega još nitko nije vidio, ali iz onoga o čemu se priča po kuloarima, mi smo protiv. Američke vrijednosti i njihov način funkcioniranja žele se preseliti u Europu koja na silu želi postati konkurentna SAD-u po njihovim pravilima igre. Sasvim prirodno, idući korak je da Europa postane konkurentna Kini i da igra po njihovim pravilima. Znači li to da će od 500 milijuna ljudi njih 480 milijuna biti sirotinja, 20 milijuna će pristojno živjeti, a članovi Centralnog komiteta biti ekstremno bogati. Da se ne zavaravamo, takva situacija je i u Americi. Europa bi trebala svoje vrijednosti nametnuti svijetu jer se na njima temelji civilizacija koja može preživjeti.

Može li i kako Europski parlament uopće utjecati na donošenje ovakvih ključnih sporazuma kojima se definira europska, pa i svjetska budućnost?

U ovom slučaju odlučuje Europska komisija, a Parlament daje mišljenje. Ali, da se ne zavaravate, Parlament si iz zasjedanja u zasjedanje povećava ingerencije nastojeći se izjednačiti s Komisijom s jedne i s Vijećem s druge strane da bi zaista došlo do tripartitnosti u odlučivanju bez preskakanja institucija. Upravo se u ovom pitanju krije demokratski deficit Europe s obzirom na to da su jedino članovi Parlamenta izabrani. Svi ostali su imenovani.

Upravo traje debata potencijalnih predsjednika Europske komisije, i to u pomalo čudnom tonu jer nitko od kandidata zapravo ne mora biti izabran na čelo Komisije?

Točno, ali teško je očekivati da će nakon toliko debata i razgovara u Parlamentu, Komisija i Vijeće reći da neće nekoga od kandidata. Zašto? Pa dovest će se u opasnost da Parlament raspusti Komisiju ako ne želi poštivati volju građana da na čelo Komisije dođe čovjek čija je grupacija dobila najviše glasova.

Jedan od kandidata je i Aleksis Cipras, sada već kultni vođa grčke Sirize, a i predstavnik grupacije kojoj i vi pripadate, Udružene europske ljevice? Njegove šanse su samim tim male…

I demokršćani i socijalisti su u EU-parlamentu zapravo liberali. Vrlo su slični HDZ-u i SDP-u u Hrvatskoj. Pa što bi se kod nas dogodilo drugačije da je HDZ ostao na vlasti? Vjerojatno bi neki drugi lopovi bili u zatvoru. Njihova politika je zapravo ista. Bio sam godinu dana promatrač u Europskom parlamentu kod socijalist računajući da mi nekako prirodno tamo pripadamo, ali sam vrlo brzo vidio da oni funkcioniraju jednako kao SDP u Saboru. Rekao sam sâm sebi da meni tu nije mjesto i otišao u Ljevicu.

Jeste li zadovoljni u grupaciji? Hoćete li je mijenjati ako ponovo uđete u Parlament?

Tamo ima čudaka, kao i u svakoj grupaciji, a u ovoj možda i više jer je konfederalna, pa nitko nema obavezu držati se odluka Sekretarijata grupacije. Jedino što je pristojno je reći da ćeš glasati protiv. Primjerice, grčki i španjolski komunisti drže se prilično rigidno govoreći o tome kako su imperijalisti okupirali svijet, s čim se čovjek ponekad može i složiti, ali pitanje je koliko je to tema za danas. Oni slično prolaze kao i ekstremni desničari u Parlamentu. Nitko ih ne shvaća ozbiljno. Evo vam primjera: kao izvjestitelj za Albaniju naslijedio sam čovjeka iz Grčke komunističke partije kojem prethodno nijedan, ali baš nijedan amandman nije prošao. Shvatio sam o čemu je riječ i krenuo pregovarati i s demokršćanima i sa socijalistima tražeći kompromis. I svaki amandman je prošao, kao i rezolucija. Prije svega, na sreću Albanaca koji bi u lipnju trebali dobiti status kandidata i početi pregovore. Nadam se da neće biti problema kao prošle godine kada su Nizozemci imali izbore, a tamo je desnica jaka, pa su pregovori bili blokirani.

Vrijeme izgleda kao vrlo pogodno za razvoj takvih tendencija. Uostalom, Ukrajina je korak do rata…

Svakako, nije mi jasno kako ljudi ne razumiju da se nalazimo u situaciji koja po mnogočemu podsjeća na tridesete godine prošlog stoljeća. Europa, znate, nema vojnih divizija, ali probleme može riješiti novcem. Naravno da su sankcije koje su uvedene Rusiji smiješne. Ventili za protok plina mogu se zatvoriti i na europskoj strani, ali to bi – kako su izračunali analitičari – koštalo 900 milijuna eura. Nijemci to ne žele napraviti, a vjerojatno ni druge države.