Aida Kamber Balkanka
U tuđini, usred pandemije, ostala je doma, ali nije stala ni mirovala. Počela je eksperimentirati s društvenim mrežama, a odaziv ljudi na njene objave bio je neočekivano velik te je tu 'vojsku' svojih followera odlučila mobilizirati 'za pravu stvar', kroz humanitarne akcije.
„Kada deseci tisuća ljudi počnu pratiti što pišeš i što govoriš, onda ti je, ako si destruktivan, u rukama oružje, no, ako si konstruktivan, tada u rukama imaš alat kojim možeš pokušati popraviti bar onaj mali dio svijeta u kom si rođen i kom, ma gdje živio, zauvijek pripadaš. U mom slučaju to je Balkan“, kaže nam Aida Kamber, nekada, u bivšoj državi, poznati model, a danas jedna od onih koji su sreću potražili u tuđini.
Što zbog nostalgije za rodnim krajem, ljudima i nekim prošlim vremenima, što zbog sjećanja na bezbrižno djetinjstvo na brdovitom Balkanu, na društvenoj si je mreži dala ime 'Balkanka'. Riskantan i smion odabir pokazao se kao pogodak 'u sridu - doduše, neke je pogodila u srce, a nekima je išla ravno 'na jetru'. Pseudonim Balkanka za jedne je 'crvena krpa', a za druge pravi magnet, jer Balkan ili voliš ili ga se sramiš, ili mu pripadaš ili to odbijaš priznati, bez obzira na to što zemljopis o tome 'rekao'. No, velikim dijelom zahvaljujući upravo tom 'škakljivom' pseudonimu, Balkanka je na samo jednoj od društvenih mreža 'rasturila', skupivši gotovo 75 000 pratitelja, što je, usporedbe radi, broj stanovnika, primjerice Zadra, odnosno gotovo trećina stanovnika njenog rodnog Sarajeva.
Promotivni video za jednu od humanitarnih akcija
„Željela sam, putem društvenih mreža, pokrenuti pomoć ženama žrtvama nasilja, no tada mi je profil, koji je okupio čak 150.000 ljudi, bio iznenada 'srušen'. No, prava sam Balkanka, tvrdoglava i snažna te se nisam dala ušutkati i krenula sam ponovo, od nule, te sam se vratila jača nego prije“, kaže nam žena koja je, u kratko vrijeme, uspjela u gotovo nemogućoj misiji. Svojim je glasom na društvenim mrežama nadglasala političare i ujedinila desetke tisuća ljudi iz svih republika ex Jugoslavije, pokrenuvši ih da udruže snage i zajedno počnu ispisivati stranice humanitarnih priča, priča koje ne poznaju, ali niti ne priznaju granice. Sarajevo, Jastrebarsko, Zaječar, Nova Kasaba već su na popisu gradova u koje su stigli i stižu paketi pomoći.
„Humanitarni rad je nešto u čemu sam se pronašla od djetinjstva kada sam, kao klinka, volontirala u jednom zavodu za djecu s posebnim potrebama. Pravila sam im frizure, organizirala prodajnu izložbu njihovih radova, kako bi se skupio novac za ostvarenje njihove želje da imaju svoju malu radionicu u kojoj će proizvoditi predmete od drva. Kada sam 2011. iz Sarajeva odselila u Italiju, iz daleka sam možda još i bolje vidjela probleme naših ljudi te sam nastavila pomagati, a u tome su mi uvelike pomogle društvene mreže. Počela sam, po principu 'uradi sam', snimati kratke video clipove kojima sam apelirala na ljude da pomognu onima koji su se u teškoj situaciji, našli pred zidom i uspjela sam. Ušla sam u brojne domove, u srca ljudi, a nerijetko i pokucala na savjest onih koji mogu pomoći i probudila ju. Počeli smo skupljali novac za djecu s čitavog Balkana koja su trebala skupe lijekove, operacije, transplantacije...“, kaže nam Balkanka, dodajući kako su u prikupljanju donacija nesebično sudjelovali ljudi s čitavog prostora bivše Jugoslavije, ali i oni koji su, trbuhom za kruhom, napustili svoje domove te sada žive i rade u inozemstvu.
Dodjela prizanja Balkanki
Nedavno su uručili pakete pomoći koje su prikupili za 337 štićenika Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić kod Sarajeva. Sada pakiraju darove za štićenike Centra za odgoj i obrazovanje Lug, u Jastrebarskom, koji brine o mladima s teškoćama u razvoju i poremećajima u ponašanju te odraslim osobama s invaliditetom. Njih će posjetiti krajem ožujka, a već u travnju na redu je Zaječar, gdje će darovima obradovati 65 mališana škole za učenike sa smetnjama u razvoju “Jelena Majstorović” , a posebno dvoje mališana koji imaju probleme sa sluhom, jer za njih su kupljena dva para specijalnih slušalica.
U travnju pokloni stižu i u Edukativni centar Nova Kasaba, koji je područna škola OŠ „Malta“, gdje će obradovati 130 mališana, a među paketima je i jedno posebno iznenađenje, gitara za njihovu glazbenu učionicu.
„Nemam svoju djecu, ali imam neiscrpne količine ljubavi prema svoj djeci. Želja mi je uljepšati život najmlađima kojima isti taj život nije počeo bezbrižno jer, ili ne odrastaju u sigurnosti vlastitih obitelji, ili se, već na početku svog puta, bore s teškim bolestima. Moja poruka svim političarima s ovih naših prostora je - kada već djeci i budućim naraštajima ne ostavljate prosperitetne i ekonomski jake države, nemojte im u naslijeđe ostavljati niti podjele i mržnju prema susjedima, drugim vjerama i nacijama, jer mržnja, uvjerili smo se mi stariji, nikoga nije usrećila, a neki novi klinci zaslužuju sreću. Svi mi koji smo, nerijetko baš zbog loših politika, morali otići iz naših rodnih mjesta, kada se sretnemo u tuđini, kažemo jedni drugima da smo naši, pa ako možemo zajedno u Njemačkoj, Italiji, Austriji ili Australiji, zašto ne bismo dobrosusjedski mogli funkcionirati i na ovim našim prostorima“, poručuje Balkanka dodajući kako je kroz povijest Balkan bio bure baruta, te baš stoga i zaslužuje bolju budućnost, a ona kreće od malih stvari koje svatko od nas može učiniti.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2024. godinu