„Putujete kroz drukčiju dimenziju, dimenziju koja se ne sastoji samo od onoga što vidite ili čujete, nego i od onoga što se nalazi u vašem umu. Riječ je o čudesnoj zemlji u kojoj granice postavlja samo mašta, ušli ste u Zonu sumraka.“
Nema nikakve, ali baš nikakve sumnje da je, izgovarajući ove ili slične rečenice uoči svake epizode kultne serije Zona sumraka, Rod Serling mislio na - Hrvatsku poštu! Ako mislite da je ovo tek slabašna hiperbola ili puko pretjerivanje, tada već jako dugo niste imali posla (blago vama!) s našom državnom poštom. Jer...
Što je, dakle, Hrvatska pošta i čime se ona bavi. Na sveznajućoj Wikipediji piše, između ostaloga, sljedeće: Hrvatska pošta je nacionalni poštanski operator, a poštanske usluge koje nudi obuhvaćaju prijam, usmjeravanje, prijenos i uručenje poštanskih pošiljaka u unutarnjem i međunarodnom prometu. Univerzalne poštanske usluge pružaju se na cijelom teritoriju Republike Hrvatske i svim korisnicima pod istim uvjetima. Uz univerzalne usluge Hrvatska pošta pruža i brojne druge poštanske usluge: prijam, usmjeravanje, prijenos i uručenje izravne pošte, tiskanica, paketa, pošiljaka s plaćenim odgovorom, pošiljaka ubrzane pošte te pošiljaka s dodanom vrijednosti.
Tako bi to, valjda, trebalo biti u stvarnosti, no u HP-Zoni sumraka moguća su svakakva iznenađenja...
Odete, primjerice, uvaženi štioče, 29.6.2018. u vaš poštanski ured kako biste, s listićem koji je dan ranije vaš poštar ubacio u poštanski sandučić, podigli preporučenu pošiljku koju vam vaš poštar, eto, nije uspio osobno uručiti. Kako i zašto nije uspio to je već posebna priča jer otvorena dvorišna vrata, automobil parkiran u dvorištu dva metra od poštanskog sandučića i punica koja na terasi čita novine poprilično su jasan znak da nekoga ima doma. No, ovog puta se to poštaru nije dalo provjeravati, pa je u sandučić samo ubacio onaj žuti listić na kojem piše „obavijest o dostavi“.
Odete, dakle, s tim listićem do susjednog poštanskog ureda i gurnete ga službeniku na šalteru. Traži on pošiljku, pa gleda u listić, pa opet traži... A onda vam slavodobitno pokaže sitna slova na dnu listića: "Ovo je pošiljka s obaveznim drugim pokušajem dostave. Tek ako vas poštar i drugi puta ne nađe doma, moći ćete ju podići tu kod nas".
Pa onda odete doma čekati tu drugu dostavu ili barem obavijest da vam ni u drugom pokušaju poštar nije uspio osobno uručiti pošiljku. Udubljeni u uzbudljiva događanja na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji tek nakon tjedan dana primijetite da je, nevjerojatno, prošlo već tjedan dana, a od poštara, pošte ili žutog listića – ni traga.
Sasvim slučajno, međutim, doznate da na web stranici Hrvatske pošte postoji Track&Trace aplikacija (opa!) za praćenje pošiljke ako joj znate prijamni broj, pa iskoristite blagodati tehnologije i interneta da bi u bespućima hrvatske poštanske (neo)zbiljnosti potražili vašu nesretnu pošiljku. A kad tamo...
Dakle, kao što je vidljivo iz tog famoznog Track&Trace izvještaja, spomenutu pošiljku Hrvatska pošta je od pošiljatelja zaprimila 16.5. da bi od 18.5. pa sve do 28.6. - dakle punih 40 dana! - trajala "Priprema pošiljke za dostavu". Pokušaj dostave 28.6. (to već znamo) nije uspio, a sada vidimo i da već od 29.6. traje "Priprema pošiljke za isporuku", vašem poštanskom uredu, valjda, ako PU ne znači nešto drugo!!!
Koliko će ovog puta trajati ta priprema i kada će i hoće li vam uopće pošiljka ikad biti dostavljena, nije moguće doznati. Barem ne u roku u kojem bi nervozni glavni urednik bio voljan čekati rasplet ove poštanske misterije i prigodni tekst o tome.
Do konačnog ishoda, evo odgovora iz HP-a: „Poštovani, zahvaljujemo Vam na poslanom upitu. Odgovor ćete primiti u najkraćem mogućem roku. Ovo je automatski odgovor. Molim Vas da ne odgovarate na ovu poruku. S poštovanjem, HP-Hrvatska pošta d.d. Služba za korisnike.“
I, da ne bi nešto ostalo nejasno, ukletu pošiljku – kuvertu s rješenjem o godišnjem obračunu poreza na dohodak - Hrvatska pošta mi već 50 dana neuspješno pokušava dostaviti iz glavne pošte u Branimirovoj ulici u Zagrebu do sedam kilometara udaljenih Šestina u tom istom Zagrebu. Zločesti bi ljudi rekli „Kakva država, takva i državna pošta“, a Rod Serling bi rekao: „Riječ je o čudesnoj zemlji u kojoj granice postavlja samo mašta, ušli ste u Zonu sumraka...“