Skoči na glavni sadržaj

"Da li Hrvatska ne može ili ne želi spriječiti mržnju prema Srbima?"

da-li-hrvatska-ne-moze-ili-ne-zeli-sprijeciti-mrznju-prema-srbima-2081-2106.jpg

"Kada govorimo o Oluji ne može biti istinskog slavlja jer su počinjeni zločini za koje nitko nije odgovarao. A svijesti o tome da bi netko trebao odgovarati ima manje nego što to stoji u zakonu, kako je nema ni kod opće javnosti, nema je ni kod onih koji čitaju i služe po zakonima", poručio je iz Dvora Pupovac
Foto: Kuća ljudskih prava

U organizaciji Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, Srpskog narodnog vijeća i Građanskog odbora za ljudska prava, u nedjelju je na pravoslavnom groblju u Dvoru, gdje je pokopano 64-ero nevino stradalih srpskih žrtava, uglavnom civila, održan komemorativni skup u spomen na sve ubijene i nestale u tijeku i nakon Vojno redarstvene akcije Oluja.



Skupom sjećanja u Dvoru odala se počast žrtvama, podsjetilo se na mjesta stradanja, upozorilo na spori proces ekshumacija i identifikacija te još uvijek neučinkovito procesuiranje ratnih zločina. Tijekom skupa istaknuto je kako je nakon oslobođenja okupiranih hrvatskih područja stradao veliki broj nedužnih srpskih civila, te je stoga zajedno s obilježavanjem godišnjice Oluje potrebno podsjetiti i na tu patnju, stradalništvo i egzodus.



Tijekom komemorativnog skupa u Dvoru okupljenima su se obratili Milorad Pupovac, Srpsko narodno vijeće, Dragan Pjevač u ime Koordinacija srpskih udruženja porodica nestalih i ubijenih u bivšoj Jugoslaviji (Beograd) te Vesna Teršelič, voditeljica Documente - Centra za suočavanje s prošlošću. Na skupu je sudjelovao i Vlado Šašo, ispred Udruženje porodica nestalih i poginulih lica "Suza" Beograd.



Milorad Pupovac je istaknuo da smo se okupili kako bi se sjetili svih onih kojih se nema tko drugi sjetiti, ne samo onih koji su ovdje pokopani, nego svih onih koji su stradali u bezumnom ratu devedesetih neovisno o tome jesu li u pitanju hrvatske ili srpske žrtve. "Kada govorimo o VRA Oluji ne može biti istinskog slavlja jer su počinjeni zločini za koje nitko nije odgovarao. A svijesti o tome da bi netko trebao odgovarati ima manje nego što to stoji u zakonu, kako je nema ni kod opće javnosti, nema je ni kod onih koji čitaju i služe po zakonima. Ne želimo da itko bude zaboravljen jer znamo što to znači kada se žrtve ne spominju".



Dragan Pjevač se prije svega želio prisjetiti onih koji su ubijeni u izbjegličkoj koloni, tijekom vojno redarstvene akcije Oluja i poslije nje. U govoru se prisjetio Petra (68 g.) i Ljubice (70.g.) Šašo, supružnika ubijenih 7. na 8. kolovoza 1995. godinem i to nakon što su se u Dvoru predali pripadnicima Hrvatske vojske. Sve od tada do konačne identifikacije u svibnju ove godine Šaše su smatrani nestalima i njihova ih je obitelj tek nedavno, nakon devetnaest godina na dostojan način sahranila u Beogradu.



Šta se to događa sa Srbima protjeranima iz Hrvatske, upitao se Pjevač te nastavio “zašto se ti nesretnici koji su se devedesetih godina u Hrvatskoj našli između čekića i nakovnja, danas 19 godina poslije rata i dalje u Hrvatskoj, od dobrog dijela građana Hrvatske smatraju okorjelim neprijateljima, kao da je rat jučer završio? Da li Hrvatska ne može ili ne želi spriječiti mržnju prema Srbima?”.



Voditeljica Documente - Centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič poručila je da je proces ekshumacija na poznatim lokacijama kao i identifikacija nedopustivo spor. Hrvatska mora iznaći načina za pamćenje svih ubijenih civila i zarobljenih vojnika. Trebamo ih se sjetiti sa žaljenjem jer je to preduvjet za izgradnju povjerenja koje je nakon svih posljednjih negativnih događanja zaustavljen. "Vrlo je važno da se tijekom obilježavanja Dana domovinske zahvalnosti pronađe mjesto i način za sjećanje na ubijene u Oluji i nakon nje, kojih je prema HHO-u više od 600, mada ne znamo točan broj jer istraživanja još uvijek traju. Očekujemo da nadležne institucije pokrenu istražne radnje i sudske procese jer to je važno za sve u Hrvatskoj", poručila je Teršelič.



Parastos svim žrtvama služio je u Dvoru paroh o. Radoslav Anđelić, u crkvi Sv. Georgija kao i na mjesnom groblju, pred sudionicima komemorativnog skupa koji su u znak sjećanja na grobne humke žrtava postavili crvene ruže.