Domovi zdravlja na udaru privatizacije

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje potkraj listopada za razdoblje do 31. prosinca 2015., nakon provedenog natječaja, sklopio je ugovore s nekoliko privatnih zdravstvenih ustanova za ukupno 20.055 novih dijagnostičkih postupaka za koje pacijenti i dalje najdulje čekaju, unatoč svim "programima plus“, akcijama "otvorenih vrata“ bolnica… Riječ je o postupcima magnetske rezonancije (MR), kompjutorizirane tomografije (CT), elektroencefalografije (EEG), elektromioneurografije (EMNG), ultrazvuka lokomotornog sustava i ultrazvuka dječjih kukova.

Ipak, tvrdi SDP-ov aktualni ministar zdravlja Siniša Varga, ne postoji namjera da se privatizira bilo koji segment zdravstvene zaštite, a solidarnost i jednakost ostaju temelj hrvatskog zdravstvenog sustava. Isto je poručio i Pavo Kostopeč, član Odbora za zdravstvo HDZ-a, na nedavnom simpoziju o zdravstvenoj politici u sljedeće četiri godine koji je organizirala Udruga poslodavaca u zdravstvu.

Strah od privatizacije u zdravstvu potpiruju dežurni bukači, kaže Varga koji se zalaže sa koegzistenciju javnog i privatnog bez narušavanja javnog interesa. Oko dva posto javnoga novca, od 22 milijarde zdravstvenog proračuna, ulaže se u privatne poliklinike, isključivo, tvrdi ministar, radi smanjenja listi čekanja.

Treba li se plaćati privatniku?

Ravnatelj Udruge poslodavaca u zdravstvu Dražen Jurković iznio je podatak da je udio privatnih zdravstvenih ustanova u javnoj zdravstvenoj potrošnji, ne dva, već oko tri posto u što nisu uračunate ljekarničke ustanove i koncesionari. No, ni on nema ništa protiv partnerskog odnosa javnog i privatnog sektora uz transparentnost trošenja javnog novca za privatne zdravstvene ustanove. "Dakle, nije problem u odnosu javnog i privatnog, nego nepovjerenja u funkcioniranje državnih institucija i percepcije javnosti o korumpiranosti sustava u odnosu privatnog provoditelja zdravstvenih usluga i trošenja javnog novca za te usluge“, drži Jurković.

Iako su i ranije zdravstvene administracije javnim novcem plaćale usluge kod privatnika, službeno uvijek radi smanjenja listi čekanja, kod ovakvih aranžmana uvijek visi pitanje: jesu li se liste mogle dovesti u razumne okvire dodatnim financijskim ulaganjem u državne bolnice? 

No, hoće li se i može li se dogoditi "tiha“ privatizacija dijela zdravstvenog sustava bit će jasnije u 2016. godini, kada se, bez obzira na to tko bude na vlasti, očekuje donošenje novih zdravstvenih zakona, novog zakona o zdravstvenoj zaštiti i novog zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Vargini predloženi zdravstveni zakoni ljetos su, zbog nezadovoljstva javnosti i burnih reakcija sa svih strana, povučeni iz procedure na doradu, pa će ih, ako ostane u kabinetu ministra zdravlja, ponovo izvući iz ladice. A i Kostopeč je u ime HDZ-a rekao da će odmah, u prvoj godini mandata donijeti nove zdravstvene zakone. I jedna i druga strana odbacuje mogućnost da se novim zakonima omogući ulaz privatnog osiguravajućeg društva za obvezno zdravstveno osiguranje, dakle uvjetno rečeno, privatnog HZZO-a, jer na tržištu koje ne broji ni 4,5 milijuna osiguranika, za privatno obvezno zdravstveno osiguranje nema mjesta. Ako se, pak, ozakoni veći obim koncesija ambulanti na razini primarne zaštite, što jest privatizacija, u krajnjem slučaju, to može dovesti do nestanka domova zdravlja.

Faktura i usluga ključni termini

Treba vjerovati da nitko neće dopustiti urušavanje javne zdravstvene mreže kao ni to da privatni kapital uđe u neku javnu zdravstvenu ustanovu koja se nije najbolje snašla u modelu financiranja prema količini obavljenih usluga pa ne zarađuje dovoljno za plaće zaposlenih i za zdravstvenu zaštitu. U crnom, za sada zamišljenom scenariju, za financijski potonulu javnu ustanovu, mogao bi se zainteresirati privatni kapital i javnu bolnicu pretvoriti u privatnu. Prema podacima Udruge poslodavaca u zdravstvu, od ukupno 54 bolnice njih 25 je fakturiranim uslugama prebacilo svoj mjesečni limit, no dio ih je još uvijek ispod pune realizacije mjesečnog proračuna.

Zdravstvenim sustavom zavladali su termini "faktura“ i "usluga“, dok se o kvaliteti zdravstvene zaštite gotovo i ne govori. Prioritet je izboriti i uspostaviti stabilnost financijskog dijela zdravstvenog sustava. Od početka devedesetih do 2012. godine, država je u sanaciju zdravstvenog sustava uložila 18 milijardi kuna, dakle cjelokupni ovogodišnji bolnički proračun. Varga tvrdi da se zahvaljujući reformama i, prije svega, tome što je zdravstveni proračun izašao iz državne riznice, bolje upravlja novcem te da sanacije više neće biti potrebne.

Kuloari, pak, bruje o tome kako su 22 milijarde zdravstvenog proračuna za ovu godinu već potrošene, jer, među ostalim, čak oko 80 posto novca ide na plaće zaposlenih. A prema službenim podacima Ministarstva zdravlja, 7,4 milijarde duga s kraja 2011. godine, 31. prosinca 2014. godine smanjeno je na 2,8 milijardi kuna, a do kraja ove godine dug će se smanjiti na dvije milijarde kuna. Varga kaže da do kraja 2017. godine zdravstveni sustav ne samo što neće biti u dugu već će sve svoje obveze plaćati u zakonskom roku od 60 dana.

Nepoznat dug

Vidjet ćemo hoće li imati prilike i dokazati ovu tvrdnju. Naime, Udruga poslodavaca u zdravstvu, koja okuplja 94 posto svih javnih zdravstvenih ustanova te dvadesetak privatnih, ima nešto drugačije brojke. Ravnatelj Udruge Jurković, koji je bio državni tajnik u Ministarstvu zdravlja u HDZ-ovoj vladi od 2008. do 2011. godine, kaže da su, u ono vrijeme novoj SDP-ovoj vladi, ostavili 327 milijuna dospjelog duga i 4,6 milijardi ukupnog duga, a da je na kraju 2014. dospjeli dug bio milijardu i ukupne obveze 3,2 milijarde kuna. Polovinom ove godine ukupne neplaćene obveze, prema Jurkoviću, iznosile su 2,7 milijardi kuna, ali, kazao je i to da je "trenutno zdravstveni sustav jedan od najboljih segmenata u državi“.

HDZ-ov Kostopeč nije se upuštao u komentiranje i arbitriranje različitih podataka o zdravstvenom dugu, jer mu, kako kaže, nisu dostupni relevantni podaci. Priznaje prednosti zdravstvenog sustava kao izvanproračunskog fonda i slaže se da bolnički sustav zbog promjene načina financiranja posluje uravnoteženije, ali postojeća kriza u zdravstvu po njemu je, prije svega, kriza upravljanja.

Kad količinu novca koje imamo raspolaganju za zdravstvenu zaštitu povežemo s očekivanim trajanjem života stanje je sljedeće: U Hrvatskoj po glavi stanovnika imamo nešto više od 1000 dolara i očekivano trajanje života je 78 godina, Slovenija ima 1900 dolara po stanovniku i očekivano trajanje  života je dvije i po godine više nego kod nas, dok je u Austriji očekivano trajanje života 83 godine, ali po glavi stanovnika za zdravstvo imaju gotovo 5000 dolara. Jasno je, dakle, da je među ključnim problemima hrvatskog zdravstva hrvatsko gospodarstvo. Oko 1,5 milijuna radno aktivnih osiguranika financira zdravstveni sustav i plaća zdravstvenu zaštitu za sebe i za još oko 2,9 milijuna radno neaktivnih osiguranika. Da bi broj zaposlenih u Hrvatskoj porastao na prosječnu razinu zaposlenosti u zemljama Europske unije, Hrvatskoj, u odnosu na broj stanovnika, treba oko 290 tisuća novih radnih mjesta, izračunali su u Udruzi poslodavaca u zdravstvu. A kako se procjenjuje da je prosječni godišnji iznos uplaćenog doprinosa za zdravstveno osiguranje po aktivnom osiguraniku u 2015. godini oko 12.200 kuna, s 290 tisuća novozaposlenih u zdravstveni sustav ulazilo bi od doprinosa 3,5 milijardi kuna više u odnosu na sadašnjih 18 milijardi. Isto tako, pad radno aktivnih osiguranika za 50.000 znači i 610 milijuna kuna gubitaka za zdravstvo!

Neka politika digne ruke od zdravstva

Novoj vladi ostaje i zadatak da inzistira na poštovanju zakonske odredbe po kojoj država iz središnjeg proračuna zdravstvu treba godišnje uplatiti 4,8 milijardi kuna za zdravstvenu skrb zaštićenih skupina građana. Po ovoj odredbi, zdravstvu pripada dvostruko više novca nego što je, dogovorom sadašnjih ministara zdravlja i financija, uplaćeno ove godine. Nužan preduvjet za stabilnost financijskog poslovanja zdravstvenih ustanova je i politika realnih cijena zdravstvenih usluga.

A s vremenom ćemo možda dočekati i to da se ljudi koji ulaze u zdravstveni menadžment bolnica i trenutno raspolažu s 18 od 22 milijarde zdravstvenog proračuna, pa su i najodgovorniji za poslovanje i trošenje javnoga novca, biraju neovisno od politike, po obrazovanju i stručnosti te da uspjeh i rezultati rada, a ne politika, budu kriteriji za smjenu ili opstanak. 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija