Goran Borković
<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>
Ako dostignemo talijansku proizvodnju plina, trebat će nam i TAP i Južni tok Foto: Croenergo.eu
Rusija vs SAD, Rusija vs EU, Rusija vs Ukrajina, Ukrajina vs EU… Nema kraja nabrajanjima tko je ovdje sve protiv koga. A kako ne bi i bio? Gomila, ali zaista gomila novca valja se iza svih plinsko-naftnih ratova i sukoba koji traju zadnjih stotinjak godina među državama koje mijenjaju imena, ali ne i želju za širenjem utjecaja.
Tako je i sada. Rusija svoj plinovod Južni (po)tok priprema barem pet godina. Pregovaralo se, dogovaralo, pa opet pregovaralo, a onda i potpisivalo. Riječ je o iznimno važnom i ozbiljnom projektu kojim bi ruski plin dobio ulaz u EU i to preko Turske, Bugarske, Srbije, Mađarske, Austrije i Italije. Njegova vrijednost mjeri se u milijardama eura.
Kako znamo, Hrvatska je ispala iz Južnog toka. Odnosno, zahvaljujući pritvorenom premijeru Ivi Sanaderu nije željela ući u ovaj projekt koji je zbog toga iz Srbije, okolnim putem, došao do Slovenije, kasnije i do Austrije i Italije. Objašnjenja nije bilo. Tek se nešto trkeljalo o pravoslavcima i srpskim interesima koji se vežu uz Rusiju i pokušajem da se zaradi na našoj grbači.
Zaradilo se, kao što znamo, nije.
Tek se dolaskom Kukuriku koalicije na vlast (nešto je još prije pokušala napraviti i Jadranka Kosor) spašavalo što se spasiti može. Potpisan je ugovor na priključak na Južni tok kojim bi Hrvatska dobila barem odvojak na taj plinovod koji bi iz Srbije išao prema Slavonskom Brodu.
Negdje u isto vrijeme bilo je zamišljeno još nekoliko plinovoda: od Sjevernog toka, kojim bi se ruski plin vodio do sjeverne Europe, plinovoda Nabucco, čiji je cilj odterećenje od ruskog utjecaja, do TAP-a o kojem je baš u utorak potpisan ugovor o izgradnji u Bakuu, glavnom gradu Azerbajdžana.
Novac je u ovoj priči, dakle, vrlo velik.
Kao i politički utjecaji.
Kad su Slovenci preko Petrola pokušali ući u posao s Rusima, dočekao ih je snažan američki šamar koji im još zvoni u ušima pa im dugo nije padalo na pamet ulaziti u bilo kakve dogovore koji bi rušili američku jurisdikciju. Zato su šutljivo čekali da se u ovaj Južni tok uključe i drugi, oni jači i bogatiji, poput Italije i Austrije, da bi opet – unatoč njima – dobili još jednu zvučnu po ušima. I opet zbog Rusa, odnosno Gazproma. Europska komisija, naime, optužuje državnu rusku kompaniju da ograničavanjem dopreme plina utječe na konkurenciju i da sve države potpisnice moraju preispitati njegov sadržaj.
Južni tok se, unatoč tome, razvija. Vrlo polako, jer se odgovor država koje su u njega umočene još čeka.
Zato je sada glavni hit onaj Transjadranski plinovod kojim se preko Turske i Albanije do Italije želi dovući azerbajdžanski plin u EU. Opet su utjecaji veliki, opet je potpisan ugovor i opet je Hrvatska u priči i opet ne s glavnim plinovodom koji će ići od Albanije morskim putem do Italije, nego s ogrankom kojim bi se TAP iz Albanije, preko Crne Gore, povezalo sa Splitom, do kuda je Hrvatska već izgradila plinovod, kapaciteta svojih potreba koji bez ovog povezivanja teško može biti iskorišten jer je u Dalmaciji industrija odavno uništena, a građani jednako tako nemaju novca za njegovu ugradnju pa te cijevi – onako - figuriraju uz cestu.
TAP bi to trebao promijeniti. I to ne samo transportom plina preko našeg zemljišta i pukim ubiranjem "ležarine", nego prebacivanjem domaćeg plina iz jadranskih izvora.
Kao što je rekao ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak još prije nekoliko mjeseci, a što je očito malo tko čuo, Hrvatska se nada da će u istraživanju i eksploataciji svoga podmorja proći barem jednako kao Italija, koja to radi već desetljećima.
Što je Hrvatska čekala? E to je pravo pitanje na koje bi trebali dati odgovor svi ministri zaduženi za taj resor, kao i svi generalni direktori i predsjednici uprava Ine. Ako neće oni, možemo mi, jer nije teško izračunati tko je i koliko zaradio na uvozu plina u Hrvatsku proteklih četrdesetak godina.
Da ne bude zabune, za ovaj posao već su zainteresirani najveći od najvećih. Exxon Mobil i Shell već su otkupili dokumentaciju o nalazištima koju je onaj toliko napadani norveški Spectrum napravio samo za petinu Jadrana…
U tom slučaju, igraju nam i TAP, i Južni tok, i Rusi, i Amerikanci i…