Hamarićev put - Performans koji nitko nije vidio 2

Poštovani,

pišem vam u svjetlu teksta koji je jutros osvanuo na vašem portalu - "Hamarićev put - performans koji nitko nije vidio".

Iako osobno smatram da je sporni puteljak nevrijedan bilo koje vrste pažnje (osim dvogodišnjeg potšišavanja grmlja koje je ove godine nažalost izostalo), ipak bih želio adresirati nekoliko netočnosti u vašem tekstu.

Točno je da put nosi naziv koji nosi zato što je pokraj njega svojedobno stajala tabla s natpisom "Hamarićev put". Točno je i da je tabla trajala ne više od dva tjedna. Ipak, važno je naglasiti da ja s postavljanjem table nisam imao baš nikakve veze.

Tablu je postavila grupica od šestero, sedmero studenata (i možda pokojeg mlađeg člana nastavnog osoblja) kojima se puteljak svidio u dovoljnoj mjeri da, redom, ukradu metlu, naprave natpis, plastificiraju ga i pričvrste na tu metlu i onda to sve zajedno zabodu u zemlju pokraj puteljka. Uvježbavši dvoglasni aranžman studentske himne "Gaudeamus igitur" ranije te večeri, članovi grupice na kraju su se postrojili ispred zabodene table i svečano, u 1 ujutro i po snijegu, obilježili puštanje puteljka u promet vrlo nadahnutom glazbenom izvedbom.

Ta grupica studenata bila je među malobrojnim ljudima koji su prvi znali za puteljak, i to sasvim slučajno, slijedom činjenice da su za vrijeme sastanka studentskog zbora bili zamoljeni da kroz prozor izvođačima radova dodaju vodu koja je imala poslužiti za smekšavanje tla, prethodno ugradnji betonskih ploča (izvođači radova ocijenili su to manje upadljivim rješenjem od onog u kojem osobno, blatnjavi do ramena, u večernjim satima ulaze u zgradu fakulteta po lonac vode).

Nadalje, istina je da su betonske ploče od kojih je put napravljen postavljene "iznimno nestručno i labavo". S druge strane, teško da je put "nastao spontano", kao što je to dao naslutiti vaš Boris Stojanović.

Put je nastao pod okriljem noći uz priličan trud da se izbjegnu nepotrebna objašnjenja čuvarima fakulteta i lokalnoj policiji. "Iznimna nestručnost i labavost" imaju se pripisati činjenici da su zemljani radovi na projektu morali biti izvedeni uglavnom šalicom i žlicom, a mrak i žurba uslijed želje da se izbjegne prekršajna prijava također nisu pomogli. Drugim riječima, gospodi u patrolnim vozilima lakše je poricati sumnjive radnje ako pored sebe nemate lopatu i pola kubičnog metra sitnog šljunka za podlogu.

Trideset betonskih ploča, namijenjenih ravnom krovu knjižnice Filozofskog fakulteta i prenamijenjenih za potrebe puteljka, do gradilišta je prevezeno skejtom u grupama od po pet komada, okolnim putem kako bi se izbjegle nadzorne kamere fakulteta. Kamere na kraju izbjegnute nisu, ali izvođači radova jesu uspjeli izbjeći pravne i ostale neugodnosti uvjerivši čuvara u plemenitost svojih ciljeva i mikro-urbanističku vrijednost projekta.

Ukratko, puteljak smo izveli kolega Musa i ja (ime mu prešućujem jer se oko ovoga nismo čuli, a Musa je nadimak po kojem ga svi znaju). Ideja i informacija o lokaciji betonskih ploča bile su njegove. Projekt, logistika i aljkavost u zemljanim radovima bili su moji. On je bio duhovni investitor, ja sam bio blatnjavi arhitekt. Razlog samo jednome imenu na tabli, umjesto oba, leži u činjenici da je grupica koja je tablu napravila mene poznavala, a Musu nije. Osobno sam se tabli protivio jer smo i Musa i ja bili dojma da je ideja ljepša, čišća i bolja ako ostane anonimna. Kao što je povijest pokazala, nije baš lako ostati posve anoniman kad pola noći provedeš kopajući zemlju u žbunju ispred fakulteta.

Kako je ime "Hamarićev put" izgledalo kao da će ući u fakultetsku narodnu predaju, a Musa time riskirao da u budućnosti padne žrtvom historijske nepravde, nas dvojica smo još 2009. regulirali prava na ime "Hamarićev put" i tako je ime ostalo nepromijenjeno uz njegov blagoslov i honorar od 10 pelina u Krivom putu, plativo u ratama. Dio pregovora o pravima na ime možda je uključivao i epizodu umjetničke suradnje u kojoj me zapala čast da režiram svečani čin Musinog golog protrčavanja u dvorani D7 na plenumu za vrijeme blokade Filozofskog fakulteta, ali to je priča za neki drugi demantij...

Bilo kako bilo, ljubazno vas molim da ove informacije prenesete gospodinu Stojanoviću.

Srdačan pozdrav,

Ivan Hamarić

P. S. Da, umalo zaboravih - pobogu, ja nisam "kvartovski mađioničar".