"Bilo bi jako važno da Učiteljska akademija ima obavezan predmet koji bi promicao rodnu ravnopravnost i pripremio nastavni kadar za razumijevanje rodne problematike, jer rodna segregacija kreće od vrtića", smatra izvršna direktorica CŽS-a Rada Borić Foto: FaH
Centar za ženske studije (CŽS) u Hrvatskoj, koji ove godine obilježava dva desetljeća djelovanja, značajno je pridonio demokratizaciji zemlje, iako je to jedini ženski studij u regiji koji nije prihvatio službeni obrazovni sustav, ocjenjuju stručnjaci.
Taj centar neformalnog i neovisnog feminističkog obrazovanja u Hrvatskoj, čiji je dvosemestralni studij završilo više od 600 studentica i studenata, u formalnom smislu je organiziran kao udruga građanki koja se financira iz sredstava namijenjenih za razvoj civilnog društva i preko međunarodnih projekata.
Izvršna direktorica CŽS-a Rada Borić ističe kako inozemna sveučilišta rado prihvaćaju na poslijediplomske i doktorske studije studentice i studente koji su program završili u njihovu centru, a politolog Nenad Zakošek naglašava da je to jedini program koji se bavi rodnom ravnopravnošću u pretežito konzervativnom i patrijarhalnom hrvatskom društvu.
Izrasli u ratu iz jake feminističke tradicije
Dva nasumično odabrana završna rada iz CŽS-a ilustriraju teme i pristupe kojima se studenti hrvatskog akademskog obrazovanja inače nemaju prilike baviti. Jedan od njih istražuje nedostatak slobode izbora žena kako će se poroditi iako, ističe, mnoge žene u Hrvatskoj smatraju da je porod najvažniji događaj u njihovim životima i da bi one to željele. To pitanje nedovoljno je zastupljeno u javnosti, žene nisu ni osviještene niti ohrabrene u svojim pravima, pa često prihvaćaju rutinske postupke kao jedinu mogućnost, ističe rad.
Drugi rad analizira sudsku praksu na primjeru silovanih žena i nalazi da su suci u tri od četiri slučaja podlegli muškim stereotipima o općenitom ponašanju žena, pa smatraju kako je normalno da muškarci vole dominirati, a žene biti posjedovane. Za sud je, primjerice, normalno da zbog slabog intenziteta otpora žrtve optuženi nije mogao biti svjestan da čini nešto suprotno volji oštećene.
Kritičko razmišljanje o važnim pitanjima s kojima se suočavaju žene u suvremenom svijetu i podrška obespravljenim ženama koje trpe dominaciju, bio je poticaj skupini feminističkih teoretičarki, aktivistkinja i umjetnica za osnivanje CŽS-a 1995. godine, kažu na mrežnoj stranici Centra.
Zakošek upozorava da je CŽS nastao unutar pokreta koji je započela feministička skupina sa sveučilišnih krugova još krajem sedamdesetih godina, koja je osamdesetih godina utjecala na osnivanje prvih civilno-društvenih inicijativa i građanskih udruženja, da bi devedesete osnovala Žensku autonomnu kuću Zagreb, a njihov aktivizam "eksplodirao" za vrijeme rata.
To je okruženje u kojem treba razumjeti inicijativu da s jedne strane teorijski utemelji feminizam, a s druge strane osigura prenošenje znanja na nove generacije u društvu obilježenom ratom, revitalizacijom konzervativnih nazora i opasnošću od slabljenja emancipiranog ženskog pogleda na društvo, kaže Zakošek.
Osnivačice Centra bile su Aida Bagić, Rada Borić, Nadežda Čačinovič, Sanja Iveković, Željka Jelavić, Biljana Kašić, Jasmina Lukić, Nela Pamuković, Karmen Ratković, Vesna Teršelič, Neva Tölle i Maja Uzelac.
One su željele sačuvati značajan segment sekularizirane svijesti u hrvatskom društvu, i rekao bih da su uspjele u tome, kaže Zakošek, jer unatoč referendumu o braku i sličnim pojavama usmjerenim protiv modernog razumijevanja braka i protiv seksualnih manjina, ostale su vrlo vitalne sekularne i feminističke inicijative.
"Dobar preplet"
Rezimirajući rezultate dvadesetogodišnjeg rada Rada Borić kaže da im nije uspjelo "pogurati" ženske studije na sveučilište, što su prije desetak godina jako nastojale. Žalosno je da nemamo cjelovito žensko-studijsko obrazovanje na sveučilištu, po čemu smo jedna od rijetkih europskih zemalja. Zadnjih godina su nam Filozofski fakultet u Zagrebu i Fakultet političkih znanosti nudili da osmislimo poslijediplomski studij, ali naš interes je bio utemeljiti preddiplomski studij, dodaje.
Ženskim studijima ostala je mogućnost svojevrsnog djelovanja u, recimo to, rezervatu, koji ima određenu javnu podršku kroz financiranje programa, kroz dodjelu prostora za rad i slično, ali nema ulazak u formalno obrazovanje, kaže Zakošek.
Neću reći da nas to više ne zanima, ali kad vidite koliko se s bolonjskom reformom urušilo znanje, gotovo da nam je drago da smo ostale izvan institucionalnog sustava, kaže Rada Borić i objašnjava kako su feministkinje - sveučilišne nastavnice poput Lade Čale Feldman i Nadežde Čačinović godinama "švercale feminističke sadržaje" unutar svojih kolegija i uspjele napraviti "dobar preplet izvaninstitucionalnog s institucionalnim obrazovanjem i normalno predavati ženske kolegije ili teme".
Centar ima razgranatu obrazovnu aktivnost. Pored osnovnog programa, s još tri domaće i inozemne ustanove organizira poslijediplomski seminar "Feminizam u transnacionalnoj perspektivi" pri Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku. Također, njihovih osamdesetak članica održale su brojna izlaganja ili predavanja vezana uz feminizam i rodnu tematiku na brojnim mjestima i u raznim prigodama.
Centar je otvorio Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke, u kojem istražuje, predstavlja i popularizira nasljeđe te književnice i novinarke, te ima biblioteku s oko 4000 svezaka.
Značajan doprinos demokraciji
Koliko su ženski pogledi doprinijeli demokratizaciji Hrvatske koja je posljednjih dvadeset godina proživjela snažne promjene?
Smatramo da smo doprinijele, ali naš prinos nije uvijek vidljiv. Neke od tih promjena vidljive su kroz svakodnevnu borbu protiv rodnih stereotipa u udžbenicima, javnom životu i zakonodavstvu, te kroz uspješno zagovaranje rodnog jezika, u čemu prednjačimo u regiji, kaže Rada Borić.
Danas je posve prihvatljivo da su nazivi za ženska zanimanja u ženskom rodu, poput urednica, bilježnikinja… mi riječ vojnikinja koristimo 20 godina, a Institut za jezik prije nekoliko godina uveo ju je i nagradio kao novu riječ, kaže.
Zakošek se slaže da su najveći doprinosi Ženskih studija demokratizaciji društva na području obrazovnog sustava, preciznije u dosljednom tematiziranju nejednakosti u rodnom odnosima.
Bavimo se rodnim treninzima pripadnika/ica raznih ustanova, od žena u političkim strankama ili članicama i članovima sindikata do osoba koje odlaze u mirovne misije, objašnjava Rada Borić i ističe da je možda najveći indikator uspješnosti CŽS-a da su unatoč svome institucionalnom položaju postale legitimno mjesto stjecanja znanja, te da ih brojne osobe koje su završile obrazovne programe navode u svojim CV-ima.
Ako se slažemo da je jednakost bitna za demokraciju i da je Hrvatska u značajnoj mjeri konzervativno društvo, onda su Ženski studiji dali značajan doprinos demokraciji, ocjenjuje Zakošek.
One su angažirane i na području izjednačavanju istospolnih zajednica, povećanju tolerancije prema manjima, poštivanju ljudskih prava, ali prije svega na prevladavanje patrijarhalnih odnosa, očuvanju kontinuiteta i prenošenju znanja na nove generacije, što nije osigurano u obrazovnom sustavu, kaže Zakošek.
Danas u Hrvatskoj imamo sustav koji dijelom podržavaju država i lokalna uprava, pravobraniteljicu, antidiskriminacijske zakone… dosta toga se promijenilo, kaže Zakošek ističući - imamo snažnu prisutnost konzervativnog aktivizma, ali i kontinuitet feminističkih inicijativa.
CŽS od početaka djelovanja posebnu pozornost posvećuje temi nasilja nad ženama. Uz teorijske i umjetničke projekte koji promišljaju muško nasilje nad ženama, ratno i poratno nasilje, ekonomsko i strukturalno, Centar organizira tribine, umjetničke akcije, te podržava ženske udruge koje se bave zaštitom žena od nasilja poput Centra za žene žrtve rata, Autonomne ženske kuće, Ženske sobe i Kontre, Udruge Kamensko i drugih.
Nije manje važno da smo tiskale preko četrdeset naslova knjiga, posebice domaćih autorica, uz rodnu tematiku ili pak da organiziramo Natječaj za najbolji rad na temu žena i ženske problematike, kojim potičemo da se rodne teme obrađuju unutar sveučilišta, ističe Rada Borić.
"Sindrom izgubljenih muškaraca"
Zakošek kaže da ženama nije dopušteno imati svoje studije unatoč tome što su brojnije i uspješnije od muškaraca u formalnom obrazovnom sustavu u Hrvatskoj. Pored toga, češće rade na slabije plaćenim poslovima, češće su na udaru krize, spremnije su tražiti različite načine zapošljavanja i mobilnije su.
Najnoviji podaci pokazuju da se stopa nezaposlenosti žena i muškaraca izjednačila. Gdje je "nestao" taj demografski višak žena, pita Zakošek i podsjeća na istraživanje iz nekadašnje Istočne Njemačke, koje je ukazalo na društvenu neravnotežu s ozbiljnim posljedicama.
Tamošnje su žene otišle u potrazi za poslom u Zapadnu Njemačku pa su u nekim dijelovima zemlje ostali samo muškarci, nezaposleni i bez mogućnosti da se ožene. Danas se brojna toksična ponašanja, poput pojave desnog radikalizma, neofašizma, huliganskog ponašanja navijača i napada na azilantske domove tumače sindromom tih izgubljenih mladih muškaraca, objašnjava Zakošek.
CŽS će nastaviti tražiti nove načine suradnje s institucijama obrazovanja i udrugama civilnog društva te nastojati osnovati dodiplomski studij s nekim fakultetima.
Ne inzistiramo na tome da na sveučilištu postoji Odsjek za ženske studije, ali ćemo zagovarati interdisciplinarne sadržaje koji će se provlačiti kroz različite kolegije ili module koje će polaznici različitih studija sa sveučilišta moći slušati, a koje će se kreirati i provoditi u suradnji sa CŽS-om, kaže Rada Borić i zaključuje: bilo bi jako važno da Učiteljska akademija ima obavezan predmet koji bi promicao rodnu ravnopravnost i pripremio nastavni kadar za razumijevanje rodne problematike, jer rodna segregacija kreće od vrtića.
(piše Ivo Lučić)