Još u veljači Josipović je, govoreći o pravima manjina, jasno poručio: "Ako ne postoji želja da se Ustavni zakon poštuje, onda zakon treba mijenjati" Foto: FaH/Damir SENČAR
Profesor kazneno-procesnog prava Ivo Josipović ustaški ispad tjerača lopte Josipa Šimunića lakonski je popratio riječima: "Je li gospodin Šimunić ušao u kažnjivu zonu, jer znamo da je izražavanje ili propagiranje totalitarnih režima i zločinačkih režima kažnjivo, ja o tome ne mogu reći."
Njegov poštovani kolega i dragi prijatelj, predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović bio je jednako odlučan, jasan i rezolutan u borbi protiv simbola fašističkog režima, pa stamen kano klisurina u mikrofon prometiljao: "Da je riječ o potpuno neprimjerenom potezu, to je točno."
I tako je naš profesor Josipović zapao u tešku hamletovsku dilemu je li kažnjivo ono što je po zakonu kažnjivo jer mu je pajdaš predsjednik u intenzivnoj kampanji za drugi mandat, a nazivanje svinjarija njihovim pravim imenom nikad nije dobro u tim osjetljivim stvarima.
Kojim slučajem, da je u izbornoj kampanji u prvoj polovici 40-ih godina prošlog stoljeća u kojima su pod pokličem "Za dom! Spremni!" deseci tisuća ostali bez glave jer nisu udovoljavali kriterijima ustaških rasnih zakona, i to bi vjerojatno popratio njegov nezainteresirani komentar kako je riječ o potpuno neprimjerenom potezu.
Svatko elementarno pristojan i normalan morao se užasnuti, duboko zgroziti nad fašističkim skandalom sirotog fudbalera i zgađeno ga žestoko osuditi, ali ne i naš predsjednik, jer je s nesretnikom ustašovao i pun stadion, a ipak je to 30 tisuća glasova na izborima, koje Josipović nipošto nije htio izgubiti.
Oni koji znaju sva slova bez većih će problema pročitati i shvatiti članak 41. Ustava u kojem nedvosmisleno piše kako su "sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države".
Ali, avaj, upeo baš naš nadbiskup Josip Bozanić kreirati temeljni akt države, a da misli ozbiljno, pokazuje i pismo svećenicima kojim diže njihovu i vjerničku borbenu gotovost pred referendum o braku. Gubici u ljudstvu i tehnici na dolazećem izjašnjavanju za Bozanića nisu opcija, pa svećenicima izdaje Poziv koji se ima čitati na svim misama da vjernici na referendumu glasaju "za", a vjernicima naređuje večernja okupljanja u župama 28. studenoga da se mole za prolaz referenduma. Posebno se to ima činiti na svim misama na dan referenduma.
Naš predsjednik svjetovne države na kardinalsku zapovijed da vjera intervenira u postulate države ni uhom da strizne. Po crkvama i župama ipak se valja ocean glasova Božjih ovčica koji će zatrebati već za godinu dana, pa se ni tu, eto, baš ne bi štel mešat.
Snebivao se naš predsjednik i čudio kao pura dreku što ga je snašlo u ponedjeljak u Vukovaru, kao da nije osobno nalijevao galone ulja na vatru antićirilične histerije, jer se i na toj vatri kani dobro izborno ogrijati, a nije i da je te bratije malo.
Još je početkom veljače taj navodno vrhunski pravnik sasvim mirno i staloženo povampirenim antićiriličarima i zgranutoj demokratskoj i civiliziranoj javnosti nakon prosvjeda u Vukovaru lijepo objasnio: "Ako ne postoji želja da se Ustavni zakon poštuje, onda zakon treba mijenjati."
I s predsjedničkim snažnim vjetrom u jedrima stožeraši nas odvedoše ravno u rane devedesete i lako moguće do još jednog skandaloznog referenduma kojim se traži upravo ono što im je državni poglavar javno odobrio – sužavanje prava nacionalnih manjina.
Izolacija državnog vrha u Povorci sjećanja u Vukovaru izravna je posljedica hrpetine grešaka i odlučnosti u nečinjenju kako Josipovića, tako i Milanovićeve Vlade. Sve što im se dogodilo, zbog čega sada u iznenadnom napadu domoljubnog patosa ne prestaju cmizdriti, direktan je proizvod njihove nedoraslosti, nezrelosti i pogubljenosti u kombinaciji s manipulacijom i kalkulacijom s isključivim interesom zadržavanja fotelja. Bolje od "provoda" u Vukovaru nisu ni zaslužili.
Pa se tako onomad predsjednik, sada punih usta prava manjina, nije libio huškati Srbe jedne na druge i "pustiti" Veljka Džakulu i Milana Rodića na Milorada Pupovca, a sve samo zato jer su Novosti nakladnika SNV-a koje vodi krenule istraživati njegovu nerazjašnjenu ulogu i partnerstva u financijski problematičnim pričama o Emporionu i ZAMP-u. Do te se mjere Josipović uspaničio u toj epizodi da je prvi dan po povratku s godišnjeg odmora u ljeto 2012., tijekom kojeg je s Pupovcem javno razmjenjivao nesmiljene udarce ispod pojasa, službeno, na velika zvona primio Džakulu i Rodića ne bi li im svojom funkcijom dao na važnosti nasuprot izbornom legitimitetu Pupovčeva SDSS-a.
O još jednom predsjedničkom mandatu za Ivu Josipovića ovdje je riječ. I uvijek je isključivo o tome riječ, tako da ne postoji načelo koje nije spreman besramno pogaziti za još pet godina funkcije.
I za kraj ekskluziva. Saborska radna skupina za promjenu Ustava pustila je u javnu raspravu nacrt promjene Ustava, među kojima je, uz brojne amandmane raznih predlagatelja, i jedan na članak 94. Ustava. Prema prijedlogu aktualne postave Pantovčaka, pristigao je amandman: "Članak 94. stavak 2. Ustava dopunjuje se i glasi: 'Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti, osim ako to ne ugrožava šanse Ive Josipovića za osvajanje drugog mandata'".