Što mislite, kako će se na cijeli taj masovni pokret odraziti podatak da se od ove nedjelje zbog psovke ide u zatvor? Foto: Imgrum @Hajduksplitultras
Sva tri nacionalna televizijska dnevnika započela su s „incidentom na Braču“, odnosno „napadom“ na državnu tajnicu Janicu Kostelić. Nijedan od njih nije problematizirao činjenicu da je ovim slučajem u Hrvatskoj definitivno uveden verbalni delikt – sedam mladića provest će pet dana u zatvoru jer su se na javnome mjestu drznuli uvrijediti državnu dužnosnicu, odnosno političarku, i to jasno artikuliranim nezadovoljstvom jer se pune dvije godine ne provodi jedan najobičniji zakon.
Dvije jebene godine.
Teško je zamisliti što bi se dogodilo da su u smjeru državne tajnice za sport bacili kakvo jaje ili trulu pomu i kako bi Hanžekovićevi mediji okarakterizirali da je „verbalno nasilje“ preraslo u metode uobičajene valjda svugdje, osim u Putinovoj Rusiji i Erdoganovoj Turskoj. Dobacivanje i skandiranje „Puši kurac“ i „Jebo te Mamić“ protumačeno je kao pokušaj političkog atentata i rušenje države; ovo bi valjda bio pravi državni udar i zločin protiv čovječnosti pa bi zaslužilo barem kvalitetan tretman na Golom otoku.
Janica Kostelić u ovom slučaju možda i jest promašena meta, barem kako tvrdi službeni Hajduk, jer je ovih dana napokon pokrenula neke procese i navodno se taj famozni Zakon o sportu samo što nije počeo provoditi. Mašala, uranili majstori. Samo što su usput one koji se godinama bore upravo za to – dosljednu primjenu osnovnih akata na kojima se temelji samo postojanje države – institucije iste te države odlučile poslati na hlađenje. U zatvor.
U ovom je slučaju Janica Kostelić upravo to: institucija. Nije najtrofejnija hrvatska sportašica, a bogme ni njezin spol ne igra presudnu ulogu, pa time još blesavije zvuči Vladino priopćenje da je uvredljivo skandiranje u supetarskoj trajektnoj luci „izraz nepoštovanja prema njenim sportskim uspjesima“ ili zdvajanje Hrvatskog olimpijskog odbora nad – zanimljivo, koristio se isti izraz – „nepoštovanjem prema osobi zahvaljujući kojoj se u svijetu puno puta svirala hrvatska himna“.
Da ne spominjemo brojne zgranute reakcije koje se kreću od tumačenja da je riječ o čistom seksizmu, preko čuđenja nad navodnom provalom nekontroliranog nasilja, do zazivanja višegodišnjih zatvorskih kazni i vapaja da „ovo ludilo konačno prestane“. Čuli smo čak i mišljenje Hrvatskog skijaškog saveza, a tek čekamo šlag na torti i obraćanje Ivana Zvonimira Čička.
Janica Kostelić je sama odabrala biti institucija. Najprije kao pomoćnica ministra, a onda i kao državna tajnica, ušla je u dvije vlade koje su deklarativno naumile raščistiti trulež u hrvatskom nogometu i za početak barem provesti Zakon o sportu, koji su u ionako šizofrenom odnosu snaga u hrvatskom društvu nametnuli sami nogometni navijači. Na kugli zemaljskoj valjda ne postoji situacija u kojoj „ulica“ i „rulja“ traže red, poštenje i zakonitost, dok se institucije tome uporno i bezobrazno opiru.
Dvije jebene godine.
I sad je, naravno, skandal u tome što se na ulici čuju psovke, pa se tolerira ili čak priziva totalitarni refleks i zatvorski tretman tih drznika s Brača, a više nije ni zanimljivo da su oni naglašeno inzistirali prije svega na podsjećanju da država slučajno ili namjerno – a višegodišnja praksa ipak govori više od riječi – izbjegava biti državom. To je u Hrvatskoj normalno stanje stvari.
Janica je odabrala biti institucijom, a tek treba vidjeti hoće li se materijalizirati u obliku štita ili smokvina lista. Kako god, svejedno je dosad trebala spoznati osnovne principe demokracije: da za svoj rad, ali i rad svojih prethodnika, na dnevnoj bazi može biti izvrgnuta kritici građana, birača, poreznih obveznika i zainteresirane javnosti. Što, zamislite, katkad može uključiti i pokoju psovku.
Uostalom, što očekivati od golobradih mladića kojima se već dulje od desetljeća jedan Zdravko Mamić predstavlja kao poželjan društveni model i koji od ranog djetinjstva uče i upijaju kako to izgleda biti uspješan na hrvatski način. Što bi oni u svojoj sasvim legitimnoj borbi trebali poručiti Janici zvanoj Pravna Država, do sočnog poziva na oralni seks?
I što mislite, kako će se na cijeli taj masovni pokret odraziti podatak da se od ove nedjelje zbog psovke ide u zatvor?
Nasilje, jasno, u svakom svom obliku ne pristaje uređenoj zajednici, no nije da dosad nismo imali vrlo jasnih upozoravajućih signala. Na nogometu se očito kristalno jasno zrcali sva bijeda društva u kojemu je prihvatljivo i poželjno mlatiti, varati i krasti – za ovo posljednje preporučamo obratiti pažnju na ovotjedni nastavak suđenja Zdravku Mamiću i svjedočenje Modrića o tome kako mu je u kešu predao pedesetak milijuna kuna – a ono što ga izdvaja jest tvrdoglavost kojom ga njegova publika nastoji izvući iz tih ralja.
Ako se autora ovog teksta pita, svima skupa bilo bi nam zdravije, korisnije i pametnije da smo puno ranije, na puno drugih frontova i puno češće, institucije raznih profila otvoreno slali u kurac.