Sabor danas počinje raspravu o Prijedlogu nacrta promjene Ustava, a uz dokument koji je u ponedjeljak utvrdio saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav, pred saborskim zastupnicima naći će se i prijedlozi predsjednika Ive Josipovića.
Nakon što je proučio usuglašen prijedlog Odbora za Ustav, Josipović je predsjedniku Sabora u utorak uputio pismo sa svojim prijedlozima. Josipović, kao ovlašteni predlagatelj, "u temeljnoj ideji" podržava ustavne promjene, ali i predlaže svoja rješenja vezana uz odredbe o braku, nezastarijevanju teških ubojstava, načinu donošenja ustavnih zakona te regionalizaciji.
Najzanimljiviji je njegov prijedlog vezan uz članak 62. Ustava u koji bi trebala ući i izmjena izglasana na nedavnom referendumu o braku kao životnoj zajednici žene i muškarca. Josipović, naime, predlaže da se uz to doda novi stavak 4., koji glasi: "Životnim zajednicama različitim od braka jamči se pravo na obiteljski život i njegovu zaštitu". Time bi se, smatra Josipović, ostvarila ravnoteža i otklonio mogući osjećaj neravnopravnosti. Drugim riječima, ako Sabor prihvati Josipovićev prijedlog, time bi se zapravo ublažila isključivost refrendumske odredbe, a pravo na obiteljski život jamčio i istospolnim i izvanbračnim zajednicama.
Bit će zanimljivo vidjeti kakva će biti reakcija zastupnika, ali i inicijative "U ime obitelji", koji su sve vrijeme predreferendumske kampanje (slučajno?) poistovjećivali instituciju braka s obitelji.
Što se tiče nezastarijevanja kaznenih djela teških ubojstava, Josipović predlaže da se provedu dodatne konzultacije sa stručnjacima i točno navedu koja su to djela, a ne da se to prepusti posebnom zakonu.
Vezano uz prijedlog da se Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina donosi po proceduri kao i Ustav (u tri faze), Josipović se načelno slaže, ali i upozorava da se zamka krije u dijelu koji bi Saboru dao ovlasti da i druge "obične" zakone donose po proceduri izglasavanja Ustava. To, upozorava Josipović, može ugroziti ljudska prava, jer se takve zakone ne bi moglo preispitivati na Ustavnom sudu.
Josipović predlaže i da se jasno odredi što su regije koje se sada uvode kao novi oblik regionalne samouprave i koji je njihov odnos sa županijama, odnosno jesu li one ravnopravne sa županijama ili se postavljaju kao "nadžupanijske" s novom birokracijom i troškovima.
I na kraju, Josipović smatra da bi se Ustavni zakon za provedbu Ustava trebao donijeti istodobno s novim Ustavom, a ne u roku od šest mjeseci, kako se sada predviđa. Upozorava da bi se promjene Ustava teško mogle provesti bez Ustavnog zakona. Postoji i opasnost da bi se naknadnim izglasavanjem Ustavnog zakona moglo dogoditi da se više ne bi mogao skupiti dovoljan broj glasova u Saboru, pa bi moglo doći u pitanje provođenje nekih novih odredaba Ustava.