Kome smeta „Brazil“?

Duga je povijest nastojanja i borbe Grada Zagreba da se riješi kultnih zagrebačkih klubova pa tako i onih smještenih na brodovima na savskom nasipu. Malo je studenata koji svoje dane u Zagrebu ne povezuju s provodima do ranih jutarnjih sati u „Brazilu“, „Sidru“ i „Papillonu“. Klubovi su do 2006. bili pod ingerencijom Lučke kapetanije Sisak, a zatim dolaze pod „nadzor“ Grada Zagreba i tu počinju brojni problemi s dozvoljenim radnim vremenom, minimalnim tehničkim uvjetima i brojnim drugim zakonima. Završna faza borbe protiv brodova nastupila je studenom prošle godine kada je srušeno „Sidro“.

„Odlučili su da je to ruglo grada i da ga treba srušiti. Došli su u osam ujutro, bez najave, bez papira, bez prava na žalbu. Imali smo jedan sat da se iselimo. Nismo to očekivali i mislili smo da će se dogoditi na proljeće, a ne sada iz čista mira. Trebali smo imati oproštajnu feštu, a sada se nismo stigli ni oprostiti“, izjavio je tada za Večernji list Ivan Stojanović, jedan od članova upravnog odbora „Sidra“. Ubrzo nakon „Sidra“ srušen je i „Papillon“, a u trećem mjesecu ove godine rješenje za rušenje broda „Brazil“ stiglo je udruzi Eko sliv rijeke Save, čiji je brod vlasništvo. Nedugo nakon što je srušeno „Sidro“, „Brazil“ je zahvatio požar. Iz Udruge nam kažu kako je očevid pokazao da je požar podmetnut, ali krivac nikad nije pronađen.  

(Ne)plovni objekt

Udruga Eko sliv rijeke Save smještena je na brodu „Brazil“. Udruga je osnovana s ciljem zaštite okoliša oko Save kao i same rijeke te broji preko 400 članova. Iako je „Brazil“ nekada imao dozvolu da bude ugostiteljski objekt, danas je on u funkciji samo za članove Udruge jer dozvolu za otvoreni tip rada ne može dobiti. Brod trenutno nema ni lokacijsku dozvolu te je iz tog razloga stiglo rješenje za rušenje. Ukoliko žele spasiti brod, članovi Udruge ga moraju maknuti s nasipa i premjestiti ga na rijeku jer, kao plovni objekt, brod ima dozvolu biti na rijeci. Sava je trenutno preniska te iz Udruge poručuju da je nemoguće da brod bude u vodi. Kažu kako bi trebalo pričekati da se vodostaj digne, ali i onda bi bilo prerizično i pitanje je da li bi brod izdržao divlju nabujalu Savu.

Katarina Stojanov, članica Udruge i Tomislav Lovrenčić, predsjednik, pokazuju nam brojne dopise koje su slali institucijama kako bi dobili pripadajuće dozvole, ali sve je to, nažalost, bilo bezuspješno. Godine 2016. slali su dopis Gradu Zagrebu, Hrvatskim vodama i Vodoprivredi s molbom da iznajme zemljište u inundacijskom području na kojem se nalazi brod te prostor oko njega gdje bi postavili sportsko-rekreacijske terene. Iz Hrvatskih voda su im odgovorili da je čestica upisana kao vlasništvo Vodoprivrede Zagreb d.o.o. sa zabilježbom spora sa Hrvatskim vodama te s obzirom da stanje za predmetnu česticu nije sređeno, Hrvatske vode je ne mogu dati u zakup.

Godinu dana nakon toga, članovima Udruge obratila se menadžerica tvrtke Ikea te ih obavijestila kako su oni kao tvrtka zainteresirani za suradnju s njima. Predložili su im da zajedno provedu projekt „Vratimo život na Savu“. Projekt je predviđao postavljanje sunčališta, ljetnog kina, večeru pod zvijezdama, izložbe fotografija, proučavanje noćnog neba, kampiranje, a program bi trajao mjesec dana. Ikea bi sve financirala te usput reklamirala svoje proizvode. Jedini uvjet je bio da Udruga dobije lokacijsku dozvolu. Katarina Stojanov naglašava kako je tada projekt poslala svim članovima u Poglavarstvu Zagreba, Hrvatskim vodama te Vodoprivredi te ponovo tražila dozvolu za zakup. Iz Hrvatskih voda su im i ovaj put odgovorili kako zbog spora i nesređenog stanja oko predmetnih čestica iste ne mogu dati u zakup. Godinu dana potom, spor između Hrvatskih voda i Vodoprivrede završava u korist Hrvatskih voda. Točnije, iz povijesnog pregleda izvatka iz zemljišne knjige, vidljivo je da je 25.4.2018. donesena presuda prema kojoj uknjižbu prava korištenja prostora dobiva Direkcija za Savu Zagreb koja se na isti prostor uknjižila 12. lipnja ove godine.

Tko je nadležan?

Na naš upit o nadležnosti za raspolaganje navedenim česticama, iz Hrvatskih voda su nam odgovorili kako čestice predstavljaju javno dobro te sukladno Zakonu o vodama, njima upravljaju Hrvatske vode. Dodali su kako je za navedene čestice sklopljen ugovor o zakupu javnog vodnog dobra između Grada Zagreba i Hrvatskih voda 2018. godine na rok trajanja od 5 godina. A izdavanje lokacijske dozvole je, kažu, u nadležnosti Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo i promet Grada Zagreba.

Dakle, 2018. kada je spor bio okončan, Hrvatske vode su odmah dale petogodišnju koncesiju Gradu Zagrebu koji počinje pripremati zemljište za Ljeto na Savi.

„Bili smo iznenađeni kada smo vidjeli da se priprema projekt Ljeto na Savi i to nakon što naš projekt godinu dana prije nitko nije htio uzeti u razmatranje. Možda smo im dali inspiraciju za njihov projekt.  Tada ipak nismo htjeli ići protiv nikoga i očekivali smo suradnju. O tome smo željeli razgovarati s pročelnicom Jerković, ali prva stvar koju nas je pitala kada smo došli kod nje je kada mi mislimo maknuti brodove“, prisjeća se Katarina. „Mi smo svjesni da je brod u derutnom stanju i mi, kao Udruga, smo spremni uložiti u njega i urediti ga po pravilima grada, ako ona postoje, ali samo želimo imati sigurnost da ćemo ga moći staviti u funkciju i da ga neće srušiti“, dodaje Katarina. Na projektu Ljeto na Savi, na koncu, nije sudjelovao niti jedan brod na nasipu.

Katarina Stojanov i Tomislav Lovrenčić tvrde kako su u posljednjih 5 godina kucali na brojna vrata, slali dopise gradonačelniku te brojnim drugim tijelima u Gradu Zagrebu, Hrvatskom vodama, Vodoprivredi i sve s ciljem kako bi sredili dozvole i kako bi predstavili svoje projekte za vraćanje života na Savu, ali su samo nailazili na zatvorena vrata.

Trenutno se na dijelu tog prostora održava Green River Festival, u organizaciji udruge Priroda za sve, a iz udruge Eko sliv rijeke Save pitaju se kako svi mogu dobiti dozvolu osim njih.

Oni sada svakog dana očekuju rušenje broda, a troškove rušenja će morati snositi njihova udruga. Kažu kako su svakodnevno kontaktirali  komunalnog redara koji je izdao rješenje o rušenju kako bi saznali kada će se doći rušiti. On im je odgovorio kako ne zna kada će ugovorena tvrtka početi s izvršenjem, ali da bi bilo poželjno da što prije isprazne brod ili ga sami uklone.

Rješenje je stupilo na snagu 1. rujna i pitanje je dana kada će posljednji brod na Savi biti srušen. Članovi Udruge su očajni jer ne vide način da spase brod. Kažu kako im više nitko iz Grada ne odgovara na upite. Traže samo 5 minuta razgovora, a nitko ih ne želi primiti. Grad će srušiti brod jer nema lokacijsku dozvolu i, iako je izdavanje u njihovoj nadležnosti, oni je udruzi Eko sliv rijeke Save ne žele izdati.

Promašen projekt

Grad već godinama sustavno uništava brojna kultna mjesta i okupljališta mladih. Brodovi na Savi oduvijek su privlačili studente i bili su dio gradske supkulture. To su mjesta koja su, dok su mogla raditi, uvijek bila puna, a danas je savski nasip, i bez koronavirusa, prazan. Ljeto na Savi pokazalo se kao potpuno promašen projekt i bez obzira na silne iznose utrošene na njega, ljudi naprosto nisu željeli tamo ići.

Na kraju se nameće nekoliko pitanja. Zašto Grad ruši mjesta koja desetljećima posjećuju mladi? Kome smetaju brodovi na Savi i kome je zapalo za oko zemljište na kojem su bili smješteni „Sidro“ i „Papillon“ i na kojem je, još uvijek, smješten „Brazil“? Odgovore će nam, vjerojatno, uskoro dati budući nositelji projekata na savskom nasipu.

kome-smeta-brazil-7486-10117.jpg

Brod "Brazil" broji svoje zadnje dane
Brod "Brazil" broji svoje zadnje dane
Foto: 
Maša Samardžija

kome-smeta-brazil-7486-10118.jpg

Foto: 
Maša Samardžija

kome-smeta-brazil-7486-10119.jpg

Brazil i Green River Festival ispred njega
Brazil i Green River Festival ispred njega
Foto: 
Maša Samardžija

kome-smeta-brazil-7486-10120.jpg

Prazno mjesto gdje je nekad bio Papillon
Prazno mjesto gdje je nekad bio Papillon
Foto: 
Maša Samardžija

kome-smeta-brazil-7486-10122.jpg

Prazno mjesto gdje je nekad bilo "Sidro"
Prazno mjesto gdje je nekad bilo "Sidro"
Foto: 
Maša Samardžija

kome-smeta-brazil-7486-10123.jpg

Katarina Stojanov i Tomislav Lovrenčić iz udruge Eko sliv rijeke Save
Katarina Stojanov i Tomislav Lovrenčić iz udruge Eko sliv rijeke Save
Foto: 
Maša Samardžija