Nije bilo šest mladića, nisu porazbijani svi prozori i vrata, huligani nisu provaljivali u kuću, Rakitić nije gliserom odmah pobjegao s otoka i na kraju – motiv napada nema ama baš nikakve veze s nogometnim reprezentativcem Foto: FaH
„U petak oko 13 sati na otok je stigla skupina od šest mladića koji su se uputili ispred vile. Odmah po dolasku počeli su kuću gađati kamenjem i pritom porazbijali sve prozore i vrata. U tom trenutku u kući je bio Rakitić s obitelji. Nakon što su sve porazbijali pobjegli su u nepoznatom smjeru.“
Doslovno ovim riječima portal dnevnik.hr, dosad relativno pouzdan i relevantan, pod egidom „ekskluzivno“ razbio je monotoniju jedne lijene ljetne subote. Nepotpisanim tekstom - što je samo po sebi zgodan podatak jer sugerira da ga je sročio za novinarstvo neuobičajeno skroman pregalac, ili iza navedenih činjenica čvrsto stoji cijela redakcija - upoznali su nas sa strahotom koja se dva dana ranije zbila na Ugljanu.
„Uspaničeni Rakitić odmah je reagirao i u roku od pola sata gliserom napustio otok. Mještani koji su za Dnevnik.hr prepričali ovaj sramotni incident kažu da je situacija bila dramatična jer su čuli kad je jedan od huligana pozivao ostale da provale u kuću“, nastavlja dalje nepoznati autor opisivati desant horde razbijača koji su načas prekinuli zujanje ugljanskih cvrčaka i atentatom na jednog od boljih nogometnih reprezentativaca - koji je tek pukom srećom spasio suprugu i nejač od povampirenih huligana uvezenih s kopna - simpatično se nadovezali na ionako dramatično uznemirenu nacionalnu dušu, još u šoku od onih tragičnih deset baklji na terenu stadiona „Geoffroy Guichard“ u francuskom Saint-Etienneu.
Odvratno, zar ne? Slaže se s time junak s dnevnik.hr-a, pa nas još upozorava na „ružnu reklamu za hrvatski turizam, ali i državu u cjelini“, potom dodatno naglašava „bruku i sramotu“, da bi zaključio kako će nesretni Ivan Rakitić - koji je odabrao svoju domovinu iako bi ga u svim mondenim ljetovalištima dočekali raširenih ruku - vjerojatno posljednji put provesti odmor u Hrvatskoj.
Sam Rakitić u isto vrijeme odmarao se u zadarskom hotelu „Punta skala“ i čovjek se vjerojatno prenerazio kad je krenula medijska tutnjava oko dva dana starog razbijenog prozorskog stakla. Niti je, naime, kuću u kojoj se odmarao - a koja je u vlasništvu jednog Mađara, Orbanovog prijatelja i friškog vlasnika NK Osijek - napalo šest mladića, niti su „porazbijani svi prozori i vrata“, niti je on sam s obitelji u tom trenutku uopće bio unutra, niti je uspaničen hitno napustio Ugljan, niti je odlučio ubuduće zaobilaziti Hrvatsku.
Dapače, čak ni točan sat incidenta gospodin „dnevnik.hr“ nije nam naveo, što ipak upućuje na zaključak da se ne radi o podvali: u vještijim špijunskim uracima i spinovima, naime, njihovi autori ostave barem jednu točnu i provjerljivu informaciju, kako bi i ostale navedene dobile barem mrvicu vjerodostojnosti. Ne, prije će ipak biti da se radi o naprosto glupavom štrapanju, „ekskluzivnoj“ svinjariji čijih razmjera ni sam autor tog subotnjeg jutra nije bio svjestan.
A morao je biti. Morao je predvidjeti da će se nacionalni mediji - čiji su urednici prvih nekoliko sati vjerojatno proveli tražeći taj prokleti Ugljan na karti - svojom uobičajenom copy-paste manirom nadovezati i u rekordnom roku stvar dovesti do predvidivog histeričnog vrhunca. Izuzmemo li EPH-ova izdanja koja i u nedjeljnim brojevima proračunato šire paniku i s naslovnica i dalje poručuju da se radi o „nasilju i gotovo, bez ikakvog ali“, dobrih desetak sati trebalo je proći kako bi se spoznale notorne činjenice.
Recimo, da nisu „porazbijani svi prozori i vrata“, već jedno staklo, i to po svemu sudeći na pomoćnom objektu. Da Ivan Rakitić nije uznemiren napustio ovaj otok i Hrvatsku, već se družio s mještanima prije nego što se prebacio u Zadar.
Da staklocid na Ugljanu policija uopće ne povezuje s nogometnim reprezentativcem i da sam vlasnik kuće jasno objašnjava kako se „ne radi o napadu na Ivana, nego na imovinu“.
Nema veze, mlijeko je proliveno: ostavljeno je dovoljno vremena izborniku Anti Čačiću - čovjeku po svemu sudeći potpuno izgubljenom u vremenu i prostoru, uspaničenom od mogućnosti skidanja s izdašne Mamićeve sise - da baljezga o teroristima i „huškački nastrojenoj grupici vandala“. Otvorilo se dovoljno prostora kako bi se na društvenim mrežama do beskraja masovno zgražalo nad beskrupuloznosti huligana koji mrze Hrvatsku i sve hrvatsko, taman prigodna platforma stvorena je kako bi ponovno proklijalo sjeme linča i javnih smaknuća. Na Facebooku, naime, vlada mutava prepisivačina otprilike jednaka onoj u hrvatskim medijima.
Čak je stigao reagirati i silno zabrinuti predsjednik Hrvatske narodne stranke Ivan Vrdoljak, godinama blaženo neobaviješten o nogometnoj tematici i pripadajućem hrvatskom kriminalno-huliganskom okruženju i folkloru.
„Jučerašnjim incidentom u kojemu je skupina huligana bacala kamenje na kuću u kojoj je ljetovao hrvatski reprezentativac Ivan Rakitić s obitelji, nanesena je teška sramota Hrvatskoj i hrvatskom turizmu. a posljedice nasilnog i ekstremnog ponašanja, osim što su štetne za obitelj Rakitić, štetne su i za hrvatsko društvo u cjelini, stoga Hrvatska narodna stranka - liberalni demokrati događaje na Ugljanu najoštrije osuđuje“, autistična je jedna Vrdoljakova rečenica odaslana medijima.
Mašala. Još je samo nedostajalo da netko spomene orjunaše i da predsjednica sazove izvanrednu sjednicu raspadnute vlade.
U međuvremenu, dok je hrvatska nacija k'o mutava ponavljala lažnu priču o tome kako se odvijao rat na ovom otoku, stvar je logično prešla granice. „Vila od 2,2 milijuna eura devastirana je. Rakitić je nakon napada morao s obitelji izaći na stražnja vrata i gliserom napustiti otok, jer su huligani željeli ući i napasti nogometaša. Bio je to dramatičan odmor za veznjaka Hrvatske“, kopi-pejstat će La Gazzetta dello Sport, jedna ugledna talijanska novina.
Posljedice cijelog slučaja znamo i one su valjda jedini točan detalj u inicijalnoj priči: to, naime, da je nanesena poprilična bruka i sramota, a bogme vjerojatno i materijalna šteta hrvatskom turizmu. Samo što znamo i komu trebamo ispostaviti račun: gospodinu kojega ćemo do daljnjega oslovljavati sa 'Dnevnik.hr'.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2016. godinu