Merčep je kriv jer nije spriječio sebi podređene da provode nezakonita uhićenja, zlostavljana i ubijanja civila dovedenih iz Zagreba, Kutine, Ribnjaka, Janje Lipe, Bujavice, Međurića, Zbjegovače i Pakračke Poljane Foto: Novosti
Tomislav Merčep, ratni pomoćnik ministra unutarnjih poslova, danas je na Županijskom sudu u Zagrebu nepravomoćno proglašen krivim za ratni zločin nad srpskim civilima 1991. godine i osuđen na pet i pol godina zatvora.
Merčep, praktički stvarni zapovjednik jedinice rezervnog sastava MUP-a, pričuvne postrojbe stacionirane u Pakračkoj Poljani i na Zagrebačkom velesajmu, kriv je jer nije spriječio sebi podređene da provode nezakonita uhićenja, zlostavljana i ubijanja civila dovedenih iz Zagreba, Kutine, Ribnjaka, Janje Lipe, Bujavice, Međurića, Zbjegovače i Pakračke Poljane. Iako je znao da njegovi podređeni civile neovlašteno lišavaju slobode, pljačkaju ih, zlostavljaju, muče i ubijaju, propustio je takva nezakonita postupanja spriječiti.
Kako podsjeća Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Merčepovi podređeni tako su na području Kutine, Pakraca i Zagreba nezakonito lišili slobode 57 osoba, od kojih su 43 ubijene, četiri se vode kao nestale, dok su ostale osobe preživjele mučenja i zlostavljanja.
Dana 10. prosinca 2010. Policijska uprava zagrebačka podnijela je kaznenu prijavu, a 9. lipnja 2011. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu. Sudski postupak protiv Merčepa počeo je 26. ožujka 2012. Suđenje pred Županijskim sudom u Zagrebu trajalo je četiri godine, dva mjeseca i 17 dana. Ukupno je saslušan 151 svjedok, od čega 75 svjedoka u prvoj godini suđenja.
U reagiranju Documente, Građanskog odbora za ljudska prava, Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek te Pravde iz Bjelovara ističe se da je presuda zakašnjela satisfakcija za obitelji ubijenih u Pakračkoj Poljani i Zagrebu, da uključuje i ubojstvo obitelji Zec u prosincu 1991., ali na žalost izostavlja 25 i dalje neidentificiranih žrtava. Dodaje se kako su gotovo četvrt stoljeća nakon nezakonitog uhićenja Pere Rajčevića i Đorđa Gunjevića 11. listopada 1991. preživjeli dočekali priznanje patnje te da je Merčep kao faktični zapovjednik postrojbe reagirao na njihova uhićenja, zločina nad svim kasnije privedenima, zlostavljanima i ubijenima vjerojatno ne bi ni bilo: "Tih zločina vjerojatno ne bi bilo ni da je pravovremeno reagirala policija, koja je obavještena neposredno nakon njihova odvođenja i pravosuđe."
"Nije sporno da se za zločine znalo, no nije ih se smjelo ili htjelo učinkovito istraživati i procesuirati. O tome svjedoče brojni onovremeni obnašatelji visokih funkcija u tijelima državne vlasti (17 svjedoka), na primjer, Josip Manolić, Vladimir Šeks, Smiljan Reljić, Ivan Jarnjak, Zdravko Mustač, Željko Tomljenović, Slavko Degoricija, Živko Jusbašić, Ivan Vekić i Franjo Gregurić. Ujedno, iz pojedinih svjedočenja razvidno je da i danas postoji strah od iskazivanja, osobito u lokalnim sredinama, gdje svjedoci žive i gdje je zločin počinjen", stoji u priopćenju u kojem se navode imena nestalih – Pero Rajčević, Konstantin Radić, Milan Radonić, nepoznata muška osoba nadimka “Saša“ – i ubijenih Mirka Cicvare, Stoje Ignjatović, Ostoje Subanovića, Mihajla Vučkovića, Ljubice Vučković, Pavla Ignjatovića, Ljubana Harambašića, Tejkana Kutića, Bože Velebita, Miloša Ivoševića, Rade Pajića, Marka Grujića, Veljka Stojakovića, Vasilija Miletića, Milorada Miletića, Mihajla Zeca, Marije Zec, Aleksandre Zec i 25 neidentificiranih žrtava. Uhićeni i zlostavljani su Đorđe Gunjević, Nikola Mioković, Dušan Mioković, Stevan Brajenović, Nikola Peleš, Branko Velagić, Stevo Arbutina, Milutin Cicvara, Milan Šakić i Duško Maletić.
Prema podacima istraživačkog tima Documente, žrtava Pakračke Poljane vjerojatno je i više jer niz okolnosti nestanka u ovom razdoblju, baš na područjima koje gravitiraju Poljani, do danas nisu razjašnjene (Savo Mijić, Marina Nuić, Blagoje Zabrdac, Đuro Brkanjac, Ivan Dreković, Nada Radaković, Milan Jerinić. Ćulibrk Blagoja, Ćulibrk Braniša, Rade Tatomirović, Milan Gunjević, Mirko Šarčević, Pero Ostojić, Mirko Trmošljan, Marijan Novaković i Petar Zec).
Radi postizanja društvene pravde i ozdravljenja društva, poštivanja prava na život, kao i poštivanja prava srodnika nestalih, udruge pozivaju ovlaštena tijela, tijela kaznenog progona i pravosuđa na djelotvornu istragu počinitelja i svih žrtava Pakračke Poljane, identifikaciju 25 osoba ubijenih na tom predjelu i rasvjetljavanje sudbine nestalih.
U priopćenju također žele još jednom ukazati na potrebu izgradnje povjerenja među svim građanima Hrvatske te upućuju apel svima koji imaju saznanja o počinjenim kaznenim djelima ratnog zločina, bez obzira u čije ime ona bila počinjena, kao i saznanja o sudbini ubijenih i nestalih na svim stranama, da takve informacije proslijede nadležnim državnim tijelima.
"Na žalost, do danas nisu procesuirani ni zločini počinjeni u ljeto 1991. godine nad Srbima u Vukovaru, u kojima su, prema iskazima srodnika ubijenih te iz medija, koji su prenijeli dio pisma Marina Vidića Bilog, tadašnjeg Vladina povjerenika za općinu Vukovar, upućenog najvišim državnim dužnosnicima Republike Hrvatske, također sudjelovale osobe kojima je bio nadređen Tomislav Merčep, u to vrijeme sekretar za narodnu obranu u Vukovaru. Kako bismo izgradili dobre temelje za zdravo društvo, potrebno je da kao pojedinci osvijestimo ratna stradanja i ubojstva najosjetljivije skupine žrtava, prije svega civila, te ulažemo maksimalne napore u otklanjanju i ublažavanju teških posljedica ratnih trauma", zaključuje se u priopćenju.