Ovih dana u živopisno šarenoj trgovini: “Tko je sljedeći, izvolite molim, dobar dan,” uljudno pozdravi nasmješena prodavačica za pultom.
“Dobar dan i vama, želio bih pet-šest grama, imate li još Trpkog Dizela?” razdrgano pita srednjovječni kupac.
“Imamo još malo i došli ste na vrijeme jer uskoro ćemo rasprodati, Trpki Dizel ide kao lud. Molim vašu osobnu ili vozačku, po zakonu moramo vidjeti vaš identifikacijski dokument.”
“Izvolite vozačku, a molim i jedno pakovanje Budi Sretan smeđih kolačića, čuo sam da su odlični.”
“Aha dobri su, upakirala sam vam sve, to je 70 za travu i 30 za kolačiće, ukupno okruglo stotinu s uračunatim porezom.”
“Evo,” reče kupac, pruži novčanicu od stotinu dolara, uzme račun, okrene se na peti i nasmiješen krene prema izlazu. Zaogrne kaput, živahno prođe kroz vrata i izašavši iz trgovine duboko udahne oštar zimski zrak. Krasno, pomisli, imam odličnu prvi put legalno kupljenu travu u džepu ali ovdje u Denveru teško ću naći mjesto za zapaliti joint.
Prohibicija prodaje je mrtva - živjela prohibicija pušenja
Apsurdno ali istinito, u glavnom gradu američke savezne države Kolorado desetine su trgovina u kojima se od prvog siječnja marihuana prodaje legalno, ali naći mjesto za pripaliti smotku nije lako jer su se ispriječili rigorozni lokalni zakoni. U Koloradu svatko stariji od 21 godine može u trgovinama koje su ishodile posebnu licencu sada kupiti do čak 28 grama (1 ounce u imperijalnim mjerama) gandže, a takvo što na isti način nije moguće nigdje drugdje u zapadnom svijetu, pa ni u Amsterdamu. Već prvog dana Nove Godine čekalo se u dugačkim redovima po nekoliko sati, a cijene su se zbog ogromne potražnje udvostručile. Pola kupaca hrli iz drugih krajeva Amerike i ako se prodaja nastavi ovakvim ritmom trgovine će, tvrde, uskoro ostati bez “robe” te morati čekati iduću žetvu. Gradovima je ostavljena mogućnost da uvedu svoja pravila - najviše pot-shops trgovina otvoreno je tako u Denveru, dok je, recimo, Aurora prodaju zasad zabranila (možda se sjećate Aurore, grada blizu Denvera u kojemu je ljeto 2012. mladi neurolog James Holmes u kinu pobio 12 i ranio 70 ljudi). Iako je u Denveru lako kupiti, nije lako konzumirati jer se kažnjava čak i miris marihuane, a policija u te svrhe koristi posebne detektore Nasal Rangere (nisam upućen ima li hrvatska policija taj tehnološki napredan super-njuh uređaj, cijena je manja od 10 tisuća kuna, kažu da namiriše i gdje se podalje peče pizza). Miran Denverčanin poštivatelj javnog reda i mira dakle čim osjeti dim džointa iz susjedstva može nazvati policiju koja će Nasal Rangerom (ako stigne na vrijeme) utvrditi razinu (ne)ugodnog mirisa i obližnjem uživatelju lake droge odrezati primjerenu kaznu. Marihuanu ne smijete pušiti u autu, taxiju, u parkovima i na drugim javnim površinama, a ne postoje ni coffee shops kao u Amsterdamu. Stoga se mnogi odlučuju voziti dva sata južnije u Pueblo County gdje su shvatili priliku za zaradu, olabavili pravila i otvorili brojna “pušenje dozvoljeno” mjesta.
Na skijanju sam haj, mozak baj baj
Upozorenje za imućnije i viđenije Hrvate koji će ove sezone na skijanje u golemi Vail ili mondeni Aspen (poznata skijališta u Koloradu) - travu ćete moći nabaviti sasvim legalno ali skijati ili klackati se na vučnici napušen nije dozvoljeno. Skijališta se, vele, neće puno reklamirati s dostupnošću lakih droga no svjesna su da im nova ponuda neće nauditi. Širom Kolorada niču i kanabisu prijateljske turističke agencije koje autobusima, limuzinama i drugim vozilima organiziraju ture po trgovinama marihuanom i čuvenim farmama (trava iz Kolorada tražena je zbog dobre kvalitete). Turisti će tako saznati detalje o visoko organiziranom sustavu koji na svaku stabljiku marihuane montira posebni nadzorni uređaj s radijskom frekvencijom i čvrstim pravilima koja bi trebala svesti na minimum svaki pokušaj muljanja i ilegalne preprodaje. Desetine tisuća stabljika prati se od uzgajališta do police u trgovini i svi paketići dobivaju markicu (kao cigarete ili brašno u Hrvatskoj). Na svaki gram u pot-shopu kupac plaća 30% poreza, a milijuni koje država Kolorado uprihodi na taj način odmah se slovom zakona usmjeravaju na - gradnju škola. Posjetitelj dobrostojeće američke države poznate po planinskim pejsažima (pet puta veće od Hrvatske, sa samo 5 i kusur milijuna stanovnika) srest će brojna prijateljska nasmijana lica u uhodanom lancu od uzgajališta do potrošača. Bit će tu znalaca koji će strastveno razlagati o blagotvornim djelovanjima brojnih hibrida kanabisa živopisnih imena poput Trpki Dizel (Sour Diesel), Bio-Isus, Plavi san, Zlatna koza, Vanjski svemir i mnogim drugima. Ali rijetko će koji od tih štovatelja Indice i Sative postati poduzetnik i otvoriti vlastitu prodavaonicu. Za taj pothvat treba imati poprilično dubok džep.
Para na paru, joint za fukaru
Legalizacija lakih droga je ogroman posao oko kojeg se kao gladne mačke oblizuju bogataši i investitori, a cijela priča s legalnim prodavaonicama je uglavnom rezervirana za rijetke koji mogu izdvojiti milijune za skupe dozvole i gradnju plantaža. Dok staro i mlado strpljivo čeka u redovima za kupiti nekoliko legalnih grama, na burzama skaču takozvane marihuana dionice tvrtki koje su vezane za dotičnu djelatnost. Koloradu sve to dobro dođe - otvorene su tisuće radnih mjesta (trgovine radije zaposle prodavačice jer prodaju više od muških kolega), proradile su i škole u kojima se predaje teorija i praksa (diplomanti će lakše pronaći posao u rastućoj industriji), a država ubire lijepi porez. Za ulagače otvaraju se nove prilike za zaradu jer od lipnja će marihuana biti legalna i u saveznoj državi Washington. Svatko dakle tko planira na ljetovanje u Seattle neka pripremi i koji dolar za posjet pot-dućanu.
Trava je zapravo - Out
Pratite li koliko je premijera i predsjednika po svijetu u predizbornim kampanjama priznalo da su u mladosti zapalili joint? Ispada da više ni ne može postati državni poglavar onaj koji nije prošao tu vrstu nestašluka. Marihuana je davno prestala biti tabu tema, a najnovijim valom legalizacije vjerojatno će dodatno izgubiti draž zabranjenog voća. Tinejdžeri se sprdaju kad roditeljima u kriznim srednjim godinama pronađu pola grama trave u prozinoj vrećici koju “starci” skrivaju u ladici ispod donjeg rublja. Dugokosi dugobradi meštri od zanata koji s pet prstiju jedne ruke spretno zavrte joint zgražaju se nad skupocjenim pomno dizajniranim isparivačima - isti su postali hit među višom klasom (sofisticirani uređaj koji isparava marihuanu na nižoj temperaturi može vas glatko stajati nekoliko tisuća kuna). Kanabis u rekreativne svrhe zaista je postao mainstream, ali o blagotvornom zdravstvenom djelovanju još je, čini se, puno toga neispričano. Veterani s PTSP-om, oboljeli od karcinoma, dijabetičari i reumatičari naveliko hvale marihuanu uglavnom kao lijek protiv bolova ili upale. Za one koji pod medicinskim izgovorom travu koriste samo kako bi se napušili loša vijest stiže iz Izraela. Tamošnji su znanstvenici proizveli Avidekel, marihuanu iz koje su izvukli THC (psihoaktivnu komponentu koja vam zapravo napuši mozak), a zadržali medicinski korisne sastojke kao što je recimo protuupalni kanabidiol. Bolesnike raduje što tako više puta dnevno mogu koristiti svoj lijek bez psiho efekata. Eto, vjerojatno ste pomislili, uskoro ni trava neće biti što je nekad bila.