OSOBA TJEDNA: Nino Raspudić
OPA, HRVATSKI INTELEKTUALAC I KOLUMNIST! Naravno!
POVOD? Postao je čuvar državne sise.
ZVUČI SEKSI: Nije baš, ali 'ajmo prvo odraditi obavezni dio. Rođen je, veli Wikipedija, u Mostaru 3. studenoga 1975. godine, "hrvatski je filozof, književni kritičar, prevoditelj, publicist i politički analitičar iz Bosne i Hercegovine". Sa šesnaest godina dospio je u izbjeglištvo, maturirao je u Trevisu u Italiji. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1999. godine filozofiju, talijanski i književnost, magistrirao je 2004. s radnjom "'Slaba misao' i postmodernistička poetika u suvremenoj talijanskoj prozi", a doktorirao je četiri godine kasnije s radnjom "Prekojadranski (polu)orijentalizam: Dominantni modeli konstruiranja slike Hrvata u talijanskoj književnosti od prosvjetiteljstva do danas". Piše kolumnu za zagrebački Večernji list i banjolučke Nezavisne novine.
SISA? Nakon što je Zlatko Hasanbegović, Karamarkov doglavnik za kulturu, odlučio faktički ukinuti neprofitne medije, Raspudić je intelektualno nepotkupljivo i nadasve hrabro još malo udario po medijima, a u ministrovu slavu, tekstom u kojem 14 puta spominje sisu, sisanje i slično.
14 PUTA? RANO ODBIJEN? Tko zna, ali to nije tema, premda problem očito postoji. Spominje "odbijanja od sise", zaključuje "lijepo je i zdravo biti na sisi", rabi metaforu o državnoj sisi, pa i produbljivanje metafore usporedbom "ponašanja djeteta koje je odbijeno od sise i naših 'neprofitera' suočenih s promjenom vlasti", sjetio se djeteta "kojem je uskraćena sisa" dojenčadi prošle vlasti koja "nakon gubitka 'sise' buči", razumije traumu "dijela naših sugrađana koji prolaze kroz tešku fazu odbijanja od sise", spominje "mazanje sise paprom ili feferonom", pa i rečenicu "tako veliki dečko, a još sisa" i "preveliko oslanjanje na državnu sisu". Sjetio se i partije koja "ih je navikla na državnu sisu", kaže kako "nije isključeno da su mogli bez sise", daje savjet kako provjeriti "sisa li vaše dijete iz navike" i još jednom, da se ne zaboravi, podsjeća na državnu sisu na kraju teksta. Ravno četrnaest puta, a dojenje...
ČEK, STANI. NE ZANIMA ME JOŠ I TO. ZNAČI, TAKO VELIKI DEČKO, FILOZOF I PROFESOR, A NE MOŽE BEZ SISANJA? Izgleda, malo je opsesivan, ako je suditi po ovom tekstu.
MALO? HM, NEGO ZAŠTO JE SISA NEGDJE U NAVODNICIMA, A NEGDJE NIJE? Zato što malog Nineka vodi ideja, pa se ne mora brinuti o urednosti teksta. Na početku još i vodi računa o navodnicima, pa ih stavlja tamo gdje sisa u prenesenom značenju, ali ubrzo odustaje, pa sisanje spominje bez navodnika.
OBJAŠNJENJE? Pad koncentracije u drugom dijelu teksta možda se može objasniti enormnom količinom laktoze. Možda ga je zbunilo toliko sisanja. Ali može on i gluplje.
GLUPLJE? FILOZOF, KNJIŽEVNI KRITIČAR, PREVODITELJ, PUBLICIST I POLITIČKI ANALITIČAR NE MOŽE GLUPO! Bogami može. Baš u ovom tekstu veli kako "dojenčad prošle vlasti, nakon gubitka 'sise' buči, organizira sačekušu novom ministru kulture, hukće mu i naziva ga Goebbelsom prije nego što je donio ikakvu odluku".
ŠTO JE TU GLUPO? PA ČAK JE I SISU STAVIO U NAVODNIKE: Jest, ali ako je "dojenčad prošle vlasti" šiznula nakon "gubitka 'sise'", a Ninek u dječačkoj imaginaciji pod sisom podrazumijeva državni proračun i ako je odluku o tome donio ministar kulture, onda je glupo napisati da je napadnut "prije nego što je donio ikakvu odluku". Cijela kolumna sirotog dečka zasnovana je na posljedicama odluke ministra za kojeg veli da još nije donio "ikakvu odluku".
DA, PRESISAO JE, IZGLEDA: Točno. Da ministar nije donio nikakvu odluku, kolumne o sisama ne bi bilo. Medijima bi bilo lakše, ali, nije svako zlo za zlo, Ninek ne bi pokazao veličinu talenta. Uostalom, kolumna mu se zove Kratki espreso, tako piše u egidi, a on je u tekstu zove "Espresso". Sise i laktoza pogubno djeluju i na njega, a i na uredništvo, čini se. Ali, eto vraga, ni to nije sve.
O ČEMU? O sisanju. Oglasio se i o Novostima, toj bolnoj temi mnoge Hrvatine, a kad mu je Viktor Ivančić odgovorio, napisao je tekst u kojem opet sisa.
OPET? NIJE LI TO PREOPASNO? Ne, smanjio je dozu. Samo pet puta. Novosti su, kaže, postale "udomilište za Feralovu siročad", čiji pripadnici "namijenjena sredstva sisaju", zatim opaža da se "to društvo medijske siročadi besramno zakačilo na tuđu sisu" i kako "bilo kakvo drugačije mišljenje i dovođenje u pitanje njihovog prava na tuđu sisu povlači paljbu 'ključnim riječima' u vašem smjeru", kaže da je Ivančić "bio na Soroševoj sisi", a sad se "prikačio na hrvatsku državnu sisu namijenjenu srpskoj zajednici".
KAKO PRIKAČIO? Nikako. Piše za novine koje su ga zvale nakon što je otišao od poslodavca koji mu nije dao pisati. Te novine izdaje legalno i legitimno manjinsko tijelo – Srpsko narodno vijeće – kojim upravljaju izabrani predstavnici Srba u Hrvatskoj. No, dobro, to su činjenice, a Nineka nosi ideja, pa ne može uvijek misliti o činjenicama, navodnicima, broju slova "s" i sličnim detaljima...
I POVLAČENJU PALJBE: Čemu?
SPOMENUO JE POVLAČENJE PALJBE: Da, to je zanimljiva jezična novost. Paljba se obično otvori, nije neobično ni osuti je, ali jest povući. Povlačenje mu je vjerojatno ostalo od sisanja. A i šta ga briga za gluposti u tekstu, kad je kao osnovac dogurao do saveznog natjecanja iz matematike.
??? Jest, jest. Spomenuo je i to dokazujući svoju pamet Ivančiću. Napokon, spominje svoj magisterij i doktorat, kaže kako je "Ivančić pametan od sebe, a škola ga nije iskvarila, kao ni većinu Pupovčevih SSS (srednja stručna sprema) trupa koji u Novostima glupim doktorima znanosti, što je kulminiralo sa slučajem Šustar, daju lekcije od epistemologije i mikrobiologije do fundamentalne teologije".
UH, LOŠA MU JE REČENICA. APOZICIJU JE UBACIO NA NAJGORE MJESTO. A TEK "KOJI"? Da, logično bi bilo, kad spominje Pupovčeve trupe, da veli "koje u Novostima", a ne "koji", ali to je Ninek, toliki momak, a još sisa, da se poslužimo njegovim izričajem.
NIJE LI TO PRETJERANO? IPAK ON SISAČIMA NAZIVA MEDIJE FINANCIRANE IZ DRŽAVNOG PRORAČUNA: Jest, a istodobno se tržišno realizira radom na Filozofskom fakultetu i piše za Večernji list kojemu je, prema službenim podacima, prošle godine, vjerojatno za nekakva oglašavanja, plaćeno tri milijuna 200 tisuća i još nešto sitno kuna, bitno više nego što je, na primjer, dobio ovaj portal. Prednjačilo je Ministarstvo poljoprivrede sa 641 tisućom kuna, vjerojatno poticaji za mljekarstvo da Ninek ima što papati. Prema tome, Ninek voli dojiti, zato će, bude li sreće, narasti veeeelik i jak.
I NEĆE BITI 'FERALOVO' SIROČE: Ne, premda na neki način već jest.
ŠTO TO ZNAČI? Znači da je svojedobno slao tekstove Feralu. Dva-tri su i objavljena.
MALI NINEK, DOAJEN SISANJA, PISAO ZA IVANČIĆA KOJEG SADA NAPADA??? Aha. Na primjer, prije deset godina napisao je reportažu s brijunskog druženja Umberta Eca i Claudija Magrisa. U reportaži se stigao obrušiti i na Tita.
ZBOG ZATIRANJA HRVATSTVA, BLEIBURGA I SLIČNO? A ne. Napisao je da mu je "obilazak Titovog muzeja, uz svu njegovu zaglupljujuću semantiku, stvorio neočekivani osjećaj mučnine". I onda, veli, pazi sad: "Teza Uga Vlaisavljevića o etno-nacionalizmu kao zadnjem stadiju razvoja socijalizma usred mandarinskog raja nikako mi nije izlazila iz glave."
NINEK BIO ZGAĐEN ETNONACIONALIZMOM: Naravno. Tad još nije bio na mlijeku. A još 2005. godine intervjuirao je Magrisa za Feral. Uz to, bio je i junak nekih Feralovih reportaža.
MAGRIS? Ne, Raspudić. Sa svojim drugom Veselinom Gatalom u Mostaru je pokrenuo inicijativu Urbani pokret čija je najpoznatija akcija bila postavljanje spomenika Bruceu Leeju u gradu koji je i dalje podijeljen na hrvatski i bošnjački dio. Feral je napravio reportažu o tome dok je spomenik bio u fazi ideje. Raspudić i Gatalo prijateljski su ćaskali s Feralovim novinarom. Gatalo je rekao kako su "pored svih nacionalnih junaka i onih koji, s druge strane, dobro naplaćuju svoju poziciju žrtve, mi, eto, odabrali Brucea Leeja! Pa neka razbijaju glavu pitanjem je li Lee porijeklom Bošnjak, Hrvat ili Srbin".
ŠTO BI MU NINO URADIO DANAS U 'VEČERNJEM'? Rasturio ga u "Espresu" i "Espressu". Tada je, pak, rekao: "Pravo da ti kažem, dozlogrdilo mi da me, pošto kažem da sam iz Mostara, stalno pitaju dolazim li iz istočnog ili iz zapadnog Mostara, kao da je to životno presudna odrednica. Eto, i zato, između ostalog, podižemo statuu Brucea Leeja, jer se sve kao nešto naivno nadam da će uskoro jedna od prvih reakcija biti: 'A, Mostar, spomenik Bruceu Leeju...' Uspijem li u tome, pravo da ti kažem, mogu mirno u penziju!"
NINO HTIO MOSTAR KAO GRAD BRUCEA LEEJA, A NE BOŠNJAKA I HRVATA? Izgleda. Tad je bio znanstveni novak, u organizam, očito, još nije unio fatalnu količinu mlijeka. Mostarskim političarima predbacivao je i što "drhte nad opstojnošću" čak i kad je riječ "o problemu krpanja najobičnijih rupa na asfaltu". Bilo je to u kolovozu 2003. godine.
I KAKO SE PRIČA RAZVILA? Neveselo. Spomenik je otkriven 2005. godine, pa je odmah idućeg dana oskvrnut. Feralova suradnica otišla je u Mostar, ali nije razgovarala s Raspudićem.
NIJE HTIO IMATI POSLA S 'FERALOVOM' SIROČADI? A ne, bio je puno emotivniji. Šokirao ga je napad na spomenik. Novinarka tekst završava Raspudićevom SMS-porukom: "Oprosti, nisam bio u stanju razgovarati. Sad sam se pribrao. Pričat ćemo kad se vidimo. Nitko ne može ubiti Malog Zmaja."
AUUU, BEBAČ MALI: Je li sad jasnija priča o sisi?
JEST. BAŠ NEKAKO TEŠKO STARI: Siroče. Eto, lani je u kolumni u banjolučkim Nezavisnim novinama napisao da je "Mostar unutar BiH grad slučaj samo po tome što je silom prilika, točnije neriješenog ishoda u ratu, ostao u cjelini, a njegov zapadni dio posebno, jedini veći multietnički grad u BiH. To nosi puno problema koje etnički homogeni gradovi, od Sarajeva, Banjaluke pa nadalje nemaju."
MISAO VELIKA POPUT VELIKE SISE: Da. Jedan veliki multietnički grad, a ima dva dijela. Zanimljivo, zar ne?
DOBRO, ALI NEMOJ ZANEMARITI DA JE ON SVEUČILIŠNI ČOVJEK. KLJUČAN LIK TALIJANISTIKE NA ZAGREBAČKOM SVEUČILIŠTU. Njemu je fakultet otac, a predavaonica majka. Kad su studenti "osvojili" njegov Filozofski fakultet tražeći besplatno obrazovanje, Nino je čvrsto stao na branik satnice i zaključao se sa studentima kako bi održao predavanje. Sve skupa nazvao je "lošim vicem", a posebno mu je na živce išla činjenica da nije imao gdje parkirati.
ZADRTI INTELEKTUALAC? Ne, nego zavičajni. Primjerice, u intervjuu Aleksandru Stankoviću, ima tome godina, oštro se brecnuo i rekao da on nije niti želi biti "zavičajni intelektualac", jer da živi u Zagrebu, što ga nije spriječilo da ostatak emisije, pa i dalje, priča isključivo o zavičaju, a i kad se takne Hrvatske, čini to iz zavičajne vizure.
NINEK JE TO: Jest. Od borca za Malog Zmaja, do entitetlije i bića koje multietničnost vidi kao problem. Tomac nove generacije, Bančev drug po prevrtljivosti. Istina, porječkali su se, ali to je toliko nebitno da je šteta trošiti prostor čak i tamo gdje ga beskrajno ima.