Odavno u Srbiji nisu održani izbori s izvjesnijim ishodom, još od siječnja 2001., kada je DOS, predvođen Vojislavom Koštunicom, na izborima za srpski parlament potvrdio petooktobarski trijumf na izborima za predsjednika Savezne Republike Jugoslavije. Izborna lista predvođena Aleksandrom Vučićem, liderom Srpske napredne stranke, odnijela je uvjerljivu pobjedu, baš kao što su sva predizborna istraživanja i najavljivala. Pobjeda SNS-a nije iznenadila nikoga i to je zapravo jedino očekivano u vezi s izborima održanim 16. ožujka.
Beogradski mediji sada uvelike raspredaju o iznenađujućem dijelu izbornog ishoda. Počevši od toga da je SNS nadmašio rezultat Slobodana Miloševića iz 1990. godine, kada je Socijalistička partija Srbije osvojila 46,1 posto glasova. SNS je sada dobio povjerenje 48,8 posto birača i – apsolutnu vlast.
Glavna tema predizbornih analiza bila je tko će zajedno s naprednjacima sastaviti vladajuću koaliciju. S izuzetkom Demokratske stranke Dragana Đilasa i Demokratske stranke Srbije Vojislava Koštunice, svi ostali politički akteri otvoreno su se nudili i namigivali Vučiću. Znalo se tko će biti mladoženja, a sada je razriješen misterij i tko će uhvatiti bidermajer. Nitko. Staro praznovjerje kaže: kad bidermajer padne na zemlju, to je posljednje vjenčanje nakon kojeg se više udati i oženiti neće nitko.
Dačić je napredovao s treće na drugu političku poziciju, ali u nedjelju nije bilo slavlja među socijalistima. Čovjek koji je imao ulogu jezičca na vagi ovaj put sjedi nemoćan, zajedno sa strankom kojoj se istopio "koalicijski potencijal"
Prema svemu sudeći, Demokratska stranka Srbije nije preskočila census te će se ovaj put u Skupštini naći samo stranke koje su, makar deklarativno, za pridruživanje Srbije Europskoj uniji. Ovo je prvi stopostotno europski saziv srpskog parlamenta. Paradoksalno ili ne, istraživanja javnog mnijenja iz godine u godinu pokazuju da podrška EU pada, a da indiferentnost građana raste. Odnos snaga u parlamentu zapravo je odraz činjenice da je pitanje eurointegracija Srbije nešto prema čemu u biračkom tijelu prije vlada ravnodušnost nego apsolutna podrška.
Ovdje treba imati na umu da je pitanje europske integracije i podrška tom procesu bila "sjeme razdora" zbog kojeg se Srpska napredna stranka odvojila od Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja. Politički uspon Aleksandra Vučića u posljednjih godinu i pol dana išao je paralelno s napretkom Srbije na području približavanja Europskoj uniji. Budući da mu političko konvertitstvo nije strano, a da u posljednje vreme plaši birače "ukrajinskim scenarijem", tek ćemo vidjeti misli li Vučić pod time na okretanje leđa Uniji u stilu Viktora Janukoviča. Za takav bi mu rasplet ipak bila nužna podrška Rusije, koja u ovom trenutku nije izvjesna i od koje se lider SNS-a diskretno distancirao, prepuštajući održavanje dobrih ekonomsko-pravoslavnih odnosa predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću i suradnicima socijalista Ivice Dačića.
Kad smo kod još važećeg premijera Srbije Ivice Dačića, on je na ovim izborima sa Socijalističkom partijom Srbije napredovao s treće na drugu političku poziciju. No, u nedjelju nije bilo slavlja među socijalistima. Osvojili su jednak postotak glasova kao i prije dvije godine, ali se apsolutnim trijumfom SNS-a ravnoteža moći drastično promijenila na štetu SPS-a. Čovjek koji je imao ulogu jezičca na vagi u procesu formiranja dvije prethodne vlade, ovaj put sjedi nemoćan, zajedno sa strankom koja od 2000. nije bila jača, ali joj se "koalicijski potencijal" istopio.
Krah "demokratskih snaga" bio je očekivan, ali da će biti ovako dramatičan, nitko se nije nadao. Samo 3,1 posto glasova za LDP Čedomira Jovanovića na parlamentarnim izborima možda i nije iznenađenje, ali slom u Beogradu je šokantan
Krah "demokratskih snaga" bio je očekivan, ali da će biti ovako dramatičan, nitko se nije nadao. Samo 3,1 posto glasova za Liberalno-demokratsku partiju Čedomira Jovanovića, jednog od najbližih suradnika ubijenog premijera Zorana Đinđića, na parlamentarnim izborima možda i nije iznenađenje, ali slom u Beogradu je šokantan. LDP se po broju glasača u prijestolnici, odakle je nekad crpio najveći rezervoar glasova, sveo na manje od zbroja lista Slobodana Radulovića (2 posto) i Igora Brakusa (1,4 posto), koji su u politici jedva dva mjeseca. Iz LDP-a se već čuju glasovi koji zahtijevaju Jovanovićevu ostavku, no dan nakon održanih izbora glave se još nisu ohladile i teško je procijeniti kako će se stvari razvijati.
Vječiti borac za census i, unatoč slabom izbornom rezultatu, ministar gotovo svake vlade od 2000. naovamo, Mlađan Dinkić i njegovi Ujedinjeni regioni Srbije, ovaj put nisu prešli cenzus. To baš i ne iznenađuje s obzirom na to da beogradska politička čaršija desetljeće unatrag pokušava shvatiti kako ga je Dinkić i do sada prelazio. Taj misterij, međutim, postoji samo u Beogradu: u unutrašnjosti Dinkić ima svoje "enklave", gradove u kojima je otvorio tvornice i doveo investitore u vrijeme dok je vodio srpsku ekonomiju. Ali, ovaj put su ga i oni iznevjerili. Najavio je povlačenje iz politike.
Tadić bi mogao ponijeti titulu najkatastrofalnijeg srpskog političara u novijoj povijesti. Bio je predsjednik Srbije, lider najjače stranke, a dopustio si je da se svede na Vučićeva satelita u službi razbijanja najveće opozicijske stranke
Dojučerašnji stranački kolege, predsjednik Demokratske stranke Dragan Đilas i donedavno počasni predsjednik Boris Tadić, danas lider Nove demokratske stranke, u izbornoj noći ponovo su imali nešto zajedničko – tmurne izraze na licu. Obje su stranke prešle cenzus, ali za dlaku. Iako ne treba zaboraviti da su u parlament praktički ušle dvije stranke demokrata, što govori da ta politička struja i dalje ima podršku, Tadić bi mogao ponijeti titulu najkatastrofalnijeg srpskog političara u novijoj povijesti. Bio je predsjednik Srbije u dva mandata, lider najjače parlamentarne stranke i njezin počasni predsjednik, koji si je u ovoj kampanji dopustio da se svede na Vučićeva satelita u službi razbijanja najveće opozicijske stranke. Na dan raspisivanja izbora objavio je da napušta DS i osniva Novu demokratsku stranku. Navodno, Vučić mu je za to obećao postizbornu koaliciju i mjesto ministra vanjskih poslova. Iako SNS ima dovoljnu većinu da sam formira vladu, ova stranka ima kroničan problem s nedostatkom kvalitetnih kadrova pa mogućnost da Tadić bude ministar još nije sasvim otpala.
Na kraju, u Srbiji 17. ožujka ujutro ništa nije bilo bitno drukčije nego u prethodnih godinu i pol dana – Aleksandar Vučić je aposlutni gospodar političkog života. Kvalitativnu razliku čini to što je ta moć sada i službeno potvrđena voljom birača. Europska unija će sigurno biti zadovoljna s obzirom na Vučićevo proeuropsko opredjeljenje i jasne rezultate na tom planu. Oni koji se sada trebaju zabrinuti su mediji, jer kritičari Vučića i SNS-a u Srbiji gotovo i ne postoje. A njihove autoritarne sklonosti nisu prestale s onim danom kada su odlučili odvojiti se od Vojislava Šešelja.