Skoči na glavni sadržaj

Odreknuće u korist Živog zida

Ako nekome do sada nije bilo jasno, Živi zid Ivana Pernara nije solidarna i humana akcija, nego mehanizam političke promocije s opasnim totalitarnim natruhama. Mesijanska uloga Ivana Pernara i njegova Živog zida dobiva novu dimenziju. Ako su do sada i sprječavali deložacije građana deklarirajući se kao borci protiv "diktature banaka i pravosudne represije" bez razlike i diskriminacije, od danas živozidaši okreću novi list.

Više neće braniti baš svakoga pa ma kako ugrožen bio, nego samo onoga tko se javno odrekne svojeg političkog uvjerenja. To se upravo dogodilo dugogodišnjoj članici HDZ-a iz Sesveta od koje je prosvjetitelj Pernar zatražio da, ako želi podršku aktivista Živog zida, potpiše i pred kamerama izjavi da se odriče svoje stranke. Dakle, prvo potpis odricanja, a onda kreće borba za njezina prava, jednakost i nediskriminaciju. Žena nije pristala na ucjenu, a Pernar je ustrajao na uskraćivanju pomoći. Na deložaciju će Živi zid ipak doći, najavljuje golobradi borac za selektivna ljudska prava, ali samo da bi snimili video "kao opomenu drugima koje su posljedice lojalnosti režimu".

Jeftina politizacija samozvanog Don Kihota ne treba čuditi – Živi zid samo je alat njegove stranke Savez za promjene, samo način političke promocije i pridobivanja glasova. Pernar se još od tzv. Facebook-prosvjeda od prije tri godine trudi ušićariti koji glas. Prvo je trčao na čelu kolone uz Radićevu ulicu pod egidom "pokreta za slobodu". Potom je nabrzaka samo koji mjesec kasnije registrirao stranku Savez za promjene. Manično je krenuo u kandidiranje na svim mogućim izborima. Kada je vidio da dobiva podršku na razini statističke pogreške, smislio je novu misiju – sprječavanje deložacija i borbu protiv "sila zla" u liku banaka, države i pravosudnog sustava.

Romantična misija "borbe protiv krupnog kapitala" dopala se mnogima. Previše je obitelji izmučeno pravno upitnim bankarskim kamatama i ovrhama koje se štancaju bez reda, u kojima ljudi gube stanove i kuće. Mediji su pratili mučne scene izbacivanja ljudi iz svojih domova i desetke živozidnih aktivista koji, držeći se za ruke, sprječavaju ovrhe.

Živi zid reklamira se pod motom "pravo na dom temeljno je ljudsko pravo". Mentorska politička stranka Savez za promjene maše parolama da "odbacuje ideološke podjele" i "zastupa koncept osobne slobode koji jamči pravo na slobodu misli i govora".

Tako je bilo do danas, barem na papiru. Od danas, živozidaši i promjenaši (a zapravo je to jedno te isto) imaju još jedan papir, čovjek bi rekao svojevrsni aneks, koji guraju na potpis lojalnosti onima koji od njih traže pomoć. Dosta je malom Pernaru i njegovim pristašama tih kojekakvih "sluga režima", pa neka prvo potpišu da nisu članovi neke stranke ako hoće da im pomognu. Ili još bolje – neka se učlane u njihov Savez za promjene (u Živi zid ne mogu, jer nije registriran). Pravo na dom kao temeljeno ljudsko pravo sada je malo manje važno. Koncept osobne slobode i pravo na slobodu misli može malo pričekati. Prvo potpis, onda prava!

Traženje da se netko javno odrekne svojih uvjerenja i izjavi lojalnost "našoj stvari" da bi mogao dobiti pomoć zastrašujuće podsjeća na praksu totalitarnih režima. I zato takvi manipulatori ne zaslužuju više ni sekunde nečije pažnje, ni na razini kućnog savjeta.