Olja Runjić: Festivalom Škure ne nastojimo nametnuti nikome ništa, osim dobre književnosti

Šibenske književne ure (Škure) i četvrte će se godine otvoriti domaćim i regionalnim književnim stvaraocima. Impozantan popis uključuje više od trideset književnika i književnica koji će predstaviti svoj rad uvijek zainteresiranoj šibenskoj publici. Tim povodom razgovaramo s Oljom Runjić, osnivačicom i direktoricom festivala. Kada i s kojim programom se otvaraju Škure?

Četvrto izdanje Škura otvaramo u četvrtak 19.9. s Lidijom Deduš i njezinom zadnjom knjigom pjesama “Ja se zovem Lidija Deduš”, koja je u kratkom roku postala hit, a nedavno je po knjizi nastala i praizvedena je monodrama istog naziva na banjalučkom književnom festivalu Imperativ. Prvi put nam u goste iz Beča dolazi Mediha Šehidić, još jedna hvaljena prozaistica i pjesnikinja porijeklom iz Bosne i Hercegovine. kao i Mile Stojić, čije će sabrane pjesme “Muze i Erinije” šibenskoj publici u razgovoru s autorom predstaviti Nataša Govedić. Mihaela Gašpar Đukić će s Vladom Arsenićem predstaviti svoj novi roman “Premještanje snova”, i za kraj prve festivalske večeri Škure će ugostiti Teu Tulić, ovogodišnju dobitinicu T-portalove nagrade za najbolji roman “Strvinari starog svijeta”. Drugog i trećeg dana festivala očekuju nas tribine, čitanja, radionice i promocije knjiga etabliranih autora iz Hrvatske i regije, poput Miljenka Jergovića, Jurice Pavičića, Marine Vujčić, Julijane Adamović, Monike Herceg, Bore Ćosića i mnogih drugih. 

Vješto ste zaobišli generacijske i rodne prigovore koji nerijetko prate slična događanja. Zastupljenost je uistinu široka, a još je važnije da pritom nije patila kvaliteta. Koji program biste naročito istaknuli?

Iz godine u godinu tijekom tri dana organiziramo i prateći program festivala kao što je radionica ”Glumac ima vremena”, koju vodi glumac Leon Lučev. Svake godine Leon i polaznici radionice, mahom glumci amateri, odaberu nekog od najznačajnijih suvremenih autor/ica, ove godine izbor je pao na Moniku Herceg. Monika je ovogodišnja laureatkinja najprestižnije pjesničke  nagrade Evropski pjesnik slobode, koja se svake godine dodjeljuje u Poljskoj.” Pronađi publiku” je još jedan program koji se otpočetka nametnuo kao nezaobilazan dio Škura, a namijenjen je svim literarnim entuzijastima, prvenstveno s područja Šibensko-kninske županije, ali vrlo brzo su nam se počeli javljati ljudi iz cijele Hrvatske i šire pa nam tako i ove godine stižu čak dvije osobe iz Beograda. Zamišljen je kao pozornica za sve koji pišu, bilo poeziju bilo prozu a nisu dosad imali priliku javno predstaviti svoje radove široj publici. Sva javna čitanje se odvijaju na otvorenom, na trgovima i ulicama. I tu se uvijek dogodi radost susreta s publikom. Bilo bi lijepo kad bismo bili u mogućnosti sve prijavljene radove objediniti u zborniku, ali nažalost, zbog nedostatka sredstava, o tome možemo samo sanjariti.

Škure se zatvaraju u subotu dodjelom nagrade „Stjepan Gulin“. Znamo li favorite?

Svečana dodjela nagrade “Stjepan Gulin” održava se završne večeri festivala, stručni žiri koji uz predsjednicu Đurđicu Čilić, čine Dorta Jagić i Vladimir Arsenić odabrao je pet finalista, autor/ica redom iznimnih pjesničkih ostvarenja: Bora Ćosić ”Profane” HDP, Antej Jelenić ”Ultrazvuk” HDP, Andrijana Kos-Lajtman ”Dani kositra i jeke” HDP, Marko Pogačar ”Ponoćni glagoli” V.B.Z. i Nada Topić ”Moji” Buybook. Na natječaj za nagradu mogli su se javiti autori sa štokavskog govornog područja, odnosno iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine te Crne Gore. Iz godine u godinu broj i kvaliteta prijavljenih naslova raste, tako nam je ove godine stiglo nešto manje od devedeset knjiga iz cijele regije. Prvog “Gulina” dobio je Marko Pogačar za zbirku ”Knjiga praznika”, zatim Selma Asotić za zbirku ”Reci, vatra” te Šaban Šarenkapić za zbirku ”Kuća jasina”. Ostaje nam vidjeti tko će dobiti četvrtog.

Kako smo ušli u vrijeme kada politička desnica nastoji zauzeti što bolje startne pozicije pred nove izbore, nije vas mogla zaobići optužba da propagirate zajednički jugoslavenski jezik. Što to uopće može značiti?

Hahaha, moglo bi recimo značiti da tvorcu te nebulozne konstrukcije nisu sve daske na broju. Ne pratim, nisam se uživljavala, nemam vremena ni želje, kao što rekoste, vjerojatno je riječ o stranačkim prepucavanjima, ne vidim kakve veze jedan mali, niskobudžetan, ali zato sadržajem visokokvalitetan festival ima veze s tim. Što bi uopće značio jugoslavenski jezik? Nije poznato da je taj jezik postojao ni za vrijeme Kraljevine Jugoslavije ni one socijalističke federativne. Nisam zadužena za opismenjavanje nikog ponajmanje političkih kadrova, još manje mi se polemizira o budalaštinama. Čini se da pisci po prirodi stvari ne bi trebali imati otpor prema bilo kojem i bilo čijem jeziku, naime, pisac izvan jezika ne postoji. To što se taj jezik u Hrvatskoj zove hrvatski, u Srbiji srpski, u Bosni i Hercegovini bosanski te crnogorski u Crnoj Gori, ostavlja me prilično ravnodušnom, ali mi kao spisateljici i kao privatnom licu olakšava život i djelovanje, prohodnost i lakoću komunikacije te se upravo zahvaljujući jeziku u svakoj od tih država osjećam kod kuće. Festival Škure postoji isključivo u svrhu promoviranja knjige i književnosti. Moj materinji jezik je hrvatski, jako se dobro snalazim i s nekim drugim jezicima, narječjima i idiomima, ne znam kojim jezikom govori tvorac spomenute izjave, ali moram priznati da ga baš ništa ne razumijem. Neka svatko piše i govori kojim god jezikom hoće, “ako neće, nek’ se ne nameće”... Mi ovim festivalom ne nastojimo nametnuti nikom ništa, osim dobre književnosti. 

Da bi se održalo ovakvo okupljanje, osim sati i sati volonterskog rada, nužna je financijska podrška. Kako ste prošli ove godine?

Imali smo podršku Grada Šibenika i Turističke zajednice, sve ostalo je mukotrpna borba za sponzorstva, pokrovitelje, donacije i da, malo nas je i uglavnom radimo volonterski. 

Nakon dugih mjeseci žege, dočekala nas je u rujnu neumorna kiša. Gdje će se program odvijati ako bude kišilo na Maloj loži?

Cjelokupan program u slučaju kiše seli se u Gradsku knjižnicu “Juraj Šižgorić”.