Osnivačica prvog ženskog NGO-a u Kini: 'Pomogli smo drugima da pomognu sebi!'

Želite li pisati o teoriji roda, feminizmu ili ženskim pravima u Kini, jedno ime nikako nećete moći izbjeći. Riječ je o Wang Xingjuan, rođenoj 1931. godine, osnivačici prve kineske nevladine udruge za žene pekinškog Centra Hongfeng.

Još dok je bila djevojčica, Wang je upijala znanje iz knjiga trudeći se razbiti krute društvene okvire i predrasude temeljene na socijalnom statusu. Nakon što je studij kineskog jezika na Sveučilištu Jilin privela kraju, tajno se uključila u rad Komunističke škole za mladež, što je u to vrijeme bio poprilično nepopularan potez. Uskoro je počela raditi kao novinarka u agenciji Xinhua te China Youth Dailyju, a kasnije i mnogim drugima tiskanim medijima. Njezina dva posljednja radna mjesta, prije službenog umirovljenja, bila su u Magazinu za brak i obitelj te u Izdavačkoj kući Peking. Wang je na oba posla imala uredničku poziciju.

"Znate da je Kina 80-ih godina prošlog stoljeća započela s novom politikom, reformama i otvaranjem prema svijetu. To je svima donijelo novi način života koji je svakako imao svoje prednosti i nedostatke. Mnoge žene su očekivale kako će na tom novom putu njihov status nastaviti rasti, ali se na kraju samo mali broj njih izdigao s mjesta običnih radnica do visokih pozicija koje su uključivale vodeće mjesto u nekoj kompaniji ili tvornici. Većina žena tada se suočila sa situacijom da moraju ponovo krenuti ispočetka. Počele su gubiti svoj ekonomski i društveni status u društvu kako je reforma gospodarski sustav mijenjala iz planskog u tržišni – potez koji je učinio da se velik broj tvornica riješi upravo svojih zaposlenica", polako objašnjava Wang dok sjedimo u njezinu stanu u širem centru Pekinga.

"Ima li pravde?"

U to vrijeme u kineskoj javnosti ponekad su se pojavljivale rasprave o ženama i aktualnoj promjeni njihovih društvenih uloga, o čemu su znale pisati i novine. Wang tvrdi kako se tada, tu i tamo, moglo čitati o iskustvima različitih žena koje su izgubile posao i vratile se svojim kućama da bi bile isključivo supruge i majke, gdje su ih često partneri ponižavali jer su ponovo postale ovisne o njihovim primanjima.

"Zbog tih žena koje nisu imale smislen put koji su u tom trenutku mogle slijediti, koje nisu mogle pronaći čvrsto uporište nakon što su iznenadno dobile otkaz, shvatila sam da je vrijeme da se učini nešto. Žene diljem Kine suočavale su se s velikim problemima, a mi smo svjedočili i smanjivanju broja žena koje su bile politički aktivne. Neki vladini odjeli na pokrajinskim razinama ili čak onim gradskim, nisu imala ženske predstavnike, a na neka od pozicija nisu ih ni htjeli izabrati. Najsmješnija od svega bila je činjenica da su na visokim pozicijama Svekineske federacije žena, na nekim pokrajinskim razinama, bili isključivo muški predstavnici. Činilo se da se čitava jedna generacija žena mora žrtvovati za novi put. S druge strane, ni one same nisu shvatile da se društvo mijenja i da one moraju držati korak, odnosno boriti se s tim tokovima. Sve sam se vrijeme pitala – ima li tu pravde?", nastavlja Wang.

Naša sugovornica umirovljena je s mjesta urednice u spomenutoj Izdavačkoj kući Peking kad joj je bilo 58 godina. Nakon što je primijetila kakve se promjene događaju u zemlji i koliko to zahvaća njezine sunarodnjakinje, odlučila je otvoriti organizaciju koja bi pomogla ženama da se nose s problemima koje su donijela nova društvena previranja. Potkraj 80-ih godina prošlog stoljeća u Kini nije bilo mnogo organizacija koje su se bavile istraživanjima ženskih pitanja, osim Udruge za istraživanje brakova i obitelji. Wang je željela na jednom mjestu okupiti ljude s istim idejama koji bi možda zajedničkim snagama mogli osnovati prvi nevladin istraživački institut za žene.

"Svoju organizaciju, odnosno Istraživački institut za ženska pitanja registrirali smo 1988. pod Institucijom za upravljanje znanstvenim istraživanjima. To je bila lagana procedura jer je ta institucija bila dio vladina komiteta za reforme. No, oni su nas podržavali više duhovno i nisu nam bili obvezni davati novac i sredstva, koje smo morali pronaći sami. Svi ljudi uključeni u ovaj projekt ni u jednom trenutku nisu propitivali sve te poteze koje smo radili, što je zaista bilo važno."

Američka pomoć za otvorene telefone

Držati u to vrijeme jednu takvu organizaciju u pogonu bilo je poprilično teško, što je i sama Wang ponovila nekoliko puta tijekom našeg razgovora dodavši kako joj se u to doba činilo kao da neprestano trči za svojim snom koji nikako ne može dostići. Nakon osnutka, njezina organizacija započela je prva istraživanja o poziciji žena u društvu i njihovim životima nakon dobivanja otkaza te onih koje su na kraju, ali po novim uvjetima, dobivale ponovo poslove te o ženama u politici. Hongfeng - Istraživački institut je svoje ime promijenio u Hongfeng 1996. godine; priča kaže da je ime dobio po crvenom jesenskom lišću stabla javora. U doslovnom prijevodu hong znači crven, a feng javor, op. au. - također je bio i pionir u pružanju stručnih seminara za žene koje su u to vrijeme bile na visokim pozicijama u kineskoj vladi. Nadali su se kako će rezultati njihovih istraživanja i seminara pomoći ženama shvatiti i bolje se nositi sa situacijom u koju su dovedene, promijeniti njihov način razmišljanja i perspektivu. Nekoliko godina kasnije Wang je zaključila kako istraživanja nisu dovoljna da se stanje promijeni samo tako stoga se odlučila, unatoč nedostatku sredstava, na novi korak.

"Shvatila sam da bi otvaranje telefonske linije za pružanje pomoći ženama moglo biti vrlo korisno. Taj potez je i logistički bio jednostavan – trebala nam je samo soba u koju bi stavili telefonske linije i volonteri koje bi obrazovali kako pomoći korisnicama naših usluga. Moja prijateljica iz SAD-a pomogla mi je jer je saznala za organizaciju koja je davala male donacije nevladinim organizacijama poput moje. Nismo trebali imati otvoreni bankovni račun te smo se samo prijavili za projekt otvaranja telefonske linije. Uspjeli smo i dobili iznos od 10 tisuća američkih dolara."

Prva telefonska linija za pomoć ženama uspostavljena je u jesen 1992. Mnogi su mislili kako neće biti mnogo poziva s obzirom na to da u to vrijeme ljudi nisu mnogo koristili svoje telefone. No Wang pobija te tvrdnje i ističe da su linije ubrzo postale poprilično zauzete. Dodala je kako su privukli veliku pažnju medija jer su Xinhua i CCTV, glavne novine i televizijska postaja u Kini, opširno popratili otvaranje.

"Telefonska linija bila je otvorena za cijelu Kinu no uskoro smo počeli primati pozive iz inozemstva. Možete li vjerovati da su nas zvale iseljenice koje su živjele u Švedskoj i Švicarskoj? Primali smo pozive od žena koje nikako nisu mogle pronaći rješenje za svoje probleme", rekla je osnivačica prvog kineskog NGO-a koja je ubrzo nakon otvaranja njegove telefonske linije došla do još jednog zaključka.

Wang je primijetila da organizaciji treba više pomoći profesionalaca, savjetnika, stručnih osoba koje se bave rodnim studijama, sociologijom, ljudskim pravima i zakonom. Iz tog razloga Hongfeng je počeo više pažnje pridavati boljem obrazovanju svojih zaposlenika i volontera. Istraživanja koja su proveli pokazala su da trebaju koristiti humani pristup u kombinaciji s rodnom perspektivom kako bi se ljudima nova uopće mogla i otvoriti.

Podređene muškarcima

"Rezultati naših istraživanja pokazali su da mnogi ljudi ne shvaćaju dovoljno ozbiljno prava žena i njihove interese zato što je u njihovim glavama i dalje bila prisutna tradicionalna ideja rodnih uloga. Većina njih oduvijek je neupitno vjerovala da su žene, one koje slijede i ostaju u toplini obiteljskog doma, podređene svojim obožavanim muškarcima koji bi trebali voditi, raditi izvan kuće, čija su glava i središnje mjesto. Shvatila sam da će, ako ne promijenimo situaciju i način razmišljanja, biti nemoguće očuvati prava žena. Tako smo krenuli prema našem glavnom cilju – promjeni cjelokupnog načina razmišljanja o ovoj temi." 

Jedan od boljih primjera za taj problem Wang je pronašla u stručnim treninzima koje je Centar vodio za liječnike i suce, dakle visokoobrazovane i važne članove društva. Unatoč tim kvalifikacijama i stečenom znanju oni su u početku olako ulazili u sukobe sa zaposlenicima Hongfenga jer ni sami nikako nisu mogli prihvatiti izmjene rodnih uloga koje su u njihovim glavama bile ukorijenjene zahvaljujući višestoljetnoj tradiciji. Postavlja se onda pitanje kako napredovati ako visokoobrazovani pojedinci i društvene perjanice ne prihvaćaju promjene? No, kako je Wang istaknula, nije samo bio problem u tome kako muškarci, bili obrazovani ili ne, doživljavaju rodne uloge, nego i u mišljenju o njima koje su imale same žene.

"Očekivala sam da će najveći broj poziva koje je primio naš centar biti vezan uz probleme sa zapošljavanjem, društvenim i ekonomskim statusom te, naravno, uz obiteljsko nasilje. No toliko poziva je bilo vezano uz brak, odnosno treću osobu u braku. Mislim da je to povezano i s kineskim društvom danas jer često vlada mišljenje da za ženu nije toliko važno dobro obrazovanje ili posao koliko dobro obrazovani i situirani muž", zaključuje Wang Xingjuan.

U kineskoj tradiciji žena je oduvijek bila ona koja slijedi, osoba koja prvo treba slušati svoga oca, potom muža i na kraju svoga sina. Žene su se rijetko borile za sebe i u svakom pogledu su bile ovisne. Kulturalna revolucija bilo je vrijeme kada su dobile svoju neovisnost i društveni status, a kada je o tome riječ Wang nanovo ističe problematičnu činjenicu da žene i dalje tu neovisnost i status nisu postigle, odnosno za nju se same izborile.

"Žene same moraju shvatiti da trebaju biti neovisne i nastojati uložiti napor da to i postignu. Ništa vam neće biti servirano ako se sami ne izborite za postizanje nekog cilja. Uvijek možete napraviti više kako bi stvari učinili boljom. Morate raditi na sebi i za sebe, preuzeti odgovornost jer tada će vas ljudi shvatiti ozbiljno kao što je bio slučaj sa našim centrom. Slično je bilo i s našim volonterima. Željeli smo da oni imaju suosjećanje, jasnu sliku o problemima s kojima se susreću žene koje nas zovu na telefon i jasnu svijest o rodnim ulogama. Željeli smo da su im njihovi upiti jasni te da im ne sude krivo zbog njih. Trebala nam je perspektiva koja je u svakom pogledu okrenuta ženama."

Zakonske promjene

Wang je istaknula kako je Svjetska konferencija žena, koja je u Pekingu održana 1995., potaknula ženski pokret u Kini prema naprijed. To je bio važan trenutak koji je pomogao da mnogi ljudi vide stvari iz feminističkoga kuta, a došlo je i do značajnijih zakonskih promjena.

"Primjerice, u nanovo revidirani Zakon o braku uvedeno je nekoliko novih stavki poput one o obiteljskom nasilju i zlostavljanju. To je bio jedan od najboljih primjera kako su zakonodavci prihvatili rodnu perspektivu te su čak počeli razvoj žena uključivati u državne planove."

U vrijeme konferencije koju smo spomenuli, Hillary Clinton, tadašnja prva dama SAD-a, posjetila je Hongfeng i susrela se s Wang Xinjuang, njezinim zaposlenicima i volonterima. Vlada je zbog toga bila malo uzrujana pa se Centar suočio s nekom vrstom kontrole, iako se na kraju ništa značajnije nije dogodilo.

Unatoč činjenici da je osoblje ovog centra i dan danas voljno marljivo raditi i svakodnevno se suočavati s teškim životnim pričama za jako malo ili gotovo ništa novca, problemi s pronalaženjem radnika i volontera nikad nisu prestali.

"Naši volonter vole reći kako naš posao nije požrtvovnost jer mi pomažemo ljudima da pomognu sami sebi. I to je istina. Kada pomognete drugima i vi sami 'rastete'. No, naravno da smo imali problema. Zbog nedovoljnih sredstava plaće koje smo davali nisu bile pretjerano visoke, upravo suprotno. Željeli smo da svi imaju volonterski duh jer je zbog radnih uvjeta koji su kod nas vladali bilo jako teško zadržati prave ljude u svojim redovima. Primjerice, nismo mogli plaćati velike iznose da bi stručan i iskusan psiholog došao na ravnateljsko mjesto. Teško je zadržati izvanredne i talentirane ljude. No, uvijek ćete imati volontere koji će dati sve od sebe, što je jako važno."

Iako je Wang prije desetak godina otišla u svoju drugu zasluženu mirovinu i napokon pronašla osobu koja ju je naslijedila na poziciji voditelja Hongfenga, ona je i dalje u mislima u centru koji danas ima šest različitih linija. Specijalizirani su za pravno savjetovanje, ljude starije životne dobi i umirovljenike te samohrane majke s nižim primanjima. Hongfeng i dalje provodi velik broj projekata pomažući djeci sezonskih radnika i siromašnim obiteljima. Jedan od novijih uključuje i borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece. Ovaj je centar u više od 25 godina, koliko postoji, pomogao više od 160 tisuća ljudi. Sve to, naravno, ne naplaćujući svoje usluge.

"Nismo se trudili pronaći rješenje za probleme s kojima su se žene u tom trenutku suočavale. Samo se nadam da smo im pružili sigurnu zonu da ustanu i otvoreno i glasno kažu što im je na umu jer je glavni cilj naučiti ih da budu neovisnije i jače na način da promičemo njihov rast u svakom pogledu. Žensko fizičko i mentalno zdravlje je također od velike važnosti te smo preuzeli odgovornost i da njega promičemo. Dala sam sve od sebe iako me društvo katkada nije razumjelo. Ali vrijedilo je, vrijedio je svaki trenutak. Danas mi je skoro 84. godina i pronašla sam ženu koja će nastaviti moj rad, moj san i viziju. Nadam se da će oni i dalje pomagati ljudima. Nikad ne zaboravi da uvijek možeš dati više kako bi stvari učinila boljima."