Ozbiljan kriminal je gospodski posao

Tek što ste ili što smo, svejedno je, povjerovali da se više ništa, ali baš ništa ne može dogoditi i djelovati, kako se to već kaže, iznenađujuće, Uskok je probudio sada već bivšeg ministra zdravstva, Vilija Beroša, pa ga sa srpskim dilerom medicinske opreme skupljenim u šibenskom zaleđu, te još nekolicinom uglednih članova društva i liječničke zajednice odveo s lisicama na rukama. Ubrzo su se u istoj priči pojavili i članovi obitelji Petrač kojima su sudovi i pritvori poznatiji od vlastitih dnevnih boravaka. 

Takozvana javnost se opet, ali opet!, uspjela iznenaditi time što su poduzetnici, liječnici i junaci crnih kronika našli načina i svog ministra da zarade finu lovu preprodajući mikroskope po posebno nepovoljnoj cijeni, daleko većoj od posebno povoljne nabavne. I sve po proceduri, preko javnih natječaja i odabira najboljih ponuda, kreiranih u svijetu u kojem su mali brojevi za malu djecu, dok se velikim bave odrasli i brzi, kako u slaganju shema, tako i u pronalasku saveznika čija je moć dovoljna da jednim telefonskim pozivom ili razgovorom spletu mnogobrojne interese.

Gostujući prije nekoliko godina na Festivalu alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ), bosanskohercegovački kriminalist Ramiz Huremagić je rekao da je organizirani kriminal jedina djelatnost koja sebi može dopustiti samo 24 sata nesnalaženja. Ostale imaju luksuz snalaženja danima, tjednima, ma i godinama ako treba.

Znate već kako to izgleda: prvo se čekaju neki novi zakoni i pravila, pa se onda, nakon usvajanja, ekstenzivno tumače i razvlače, zatim ide proces prilagodbe i sve tako dok se konačno ne pomire ljudi i procedura koja se, nakon što svima sve postane jasno, promijeni.

Tamo, u mraku, gdje nema vremena za gubljenje, a ima mogućnosti da se brzo zaradi puno, djeluje se čim prije, pronalaze korisni partneri i prilagođava onome što bi, u teoriji naravno, trebalo spriječiti da javni novac nakon tajnih operacija curi brže od vode iz pokvarene česme. 

„Današnji mafijaš nije budala koja dođe pred kafić u terencu od 80.000 eura, ima lančić oko vrata i dlakava prsa. Pravi mafijaš je trijezna, ozbiljna osoba. Nerijetko ima diplomu, stručnjak je. Mafijaš 'Ndranghete ne puca, ne ubija. Mafije danas ne ubijaju, jer ne moraju. Sklapaju poslove bez ubijanja: korupcijom, plaćanjem. Mafije, a osobito 'Ndrangheta imaju sobe pune eura. Imaju zakopane bačve pune eura. Tim novcem mogu kupiti svakoga“, kazao je posebni talijanski tužitelj Nicola Gratteri u dokumentarnom filmu „Kako mafija profitira od Europske unije“, dostupnom i na platformi HRTi.

Ovaj dokumentarac, shvatili ste, ne govori o Hrvatskoj, ali se iz nje - posebice sada dok se pokušavaju raspetljati veze takozvanih kontroverznih poduzetnika, liječnika i jednog ministra niskog rasta i visokog ega - može i treba gledati kao uputa za razumijevanje vrlog novog svijeta u kom više ne važi pravilo Alphonsea Caponea da lijepa riječ otvara mnoga, a lijepa riječ i pištolj sva vrata. Sada, naime, funkciju ključa obnašaju svežnjevi eura zarađeni jednim pozivom ili jednim potpisom na odluku o nabavci, eto recimo, medicinske opreme. Ukoliko brava ipak ne radi kako treba, od koristi može biti nekoliko poruka preko besplatnih aplikacija za jednako besplatno komuniciranje. 

„Kako mafija profitira od Europske unije“ je film o talijanskom jugu i milijardama eura pomoći ili kredita dobivenih od EU za razvoj infrastrukturnih projekata, zadržavanje mladih u pasivnim krajevima, povezivanje ovoga sa onim i tako dalje i tako redom. 

I sve je, naizgled, samo naizgled, savršeno: poštuje se procedura, brižljivo pazi na dokumentaciju, planove, rokove, troškove, ma što god; poslovi se dodjeljuju tvrtkama koje nemaju poreskih dugova, nisu poznate po aferama, imaju i reference, samo… Iza tog samo slijedi pametno složena struktura izvlačenja čistog novca, dakle onoga kojeg poslije neće treba prati preko offshore tvrtki, začudnih investicija i lažnih kredita.

Uglavnom, oni što su zadovoljili stroge kriterije EU i dobili milijune, angažiraju druge tvrtke za izvođenje radova, a njih, naravno, kontroliraju mafije, od 'Ndranghete kao globalno najmoćnije, do nekada velikih kriminalnih organizacija koje se sporije prilagođavaju vremenu u kojem „mafijaš nije budala“, već netko tko je izgradio suradničku mrežu u, prije svega, politici i pravosuđu. 

Ima, naravno da ima i slučajeva u kojima su korisnici EU sredstava odbijali plaćati suvremeni oblik reketa, pa zato u nerazvijenoj, Bruxellesu zanimljivoj Calabriji, ima i mostova izgrađenih do pola, puteva dovedenih do brda kroz koji nije prokopan tunel ili sustavno uništenih kvartova u kojima će, kada se konačno isprazne od besperspektivne sirotinje, graditi hoteli, vile s bazenima ili montirati vjetrenjače za proizvodnju zelene energije. 

Prošla su, jednostavno prošla vremena u kojima je organizirani kriminal počivao na četiri stupa – droga, reket, prostitucija i kocka – a stigla ona u kojima se ne riskiraju gubitak tone kokaina, prijave za ubojstva i nanošenje težih tjelesnih ozljeda, ne komunicira pištoljima i palicama za baseball. 

Mi sebi, kako vidimo, nismo dopustili da nas mimoiđu, sasvim suprotno: usvojili smo te „europske vrijednosti“ na opće iznenađenje narodne mase koja još uvijek vjeruje u bajke o transparentnosti javnih natječaja, fanatičnom poštivanju procedura i, najprije, odgovornom odnosu prema javnom novcu, bez obzira je li krenuo iz Zagreba ili Bruxellesa. 

Organizirani kriminal se savršeno prilagodio ovom dobu, a države i društva mu odgovaraju gomilanjem propisa, kompliciranjem birokracije i usvajanjem novih i novih zakona koji u konačnici služe tek tome da se zaštite postojeće interesne skupine u kojima se druže državni dužnosnici, nekadašnji bjegunci od pravosuđe, vlasnici klinika, uposlenici glomazne administracije i gdje, a to je najvažnije, euri kruže više nego glupost u prirodi. 

Eto, recimo, Italija ima oko 200.000 (da, dvjesto tisuća, zakona) i najozbiljnije mafijaške organizacije na svijetu. Mi, istina, malo zaostajemo, ali je poznato da brzo učimo. Kako na tuđim, tako i na svojim primjerima poput Gabi Žalac, Tome Tolušića, Josipe s više prezimena, Vilija Beroša…