„Za dom spremni“ nedvojbeno je simbol rasističke ideologije, a ne „neutralni, povijesni hrvatski pozdrav“ Foto: Ured pučke pravobraniteljice
Ured pučke pravobraniteljice objavio je sažetu analizu propisa i sudske prakse kako se u Hrvatskoj, ali i na međunarodnom nivou, tretira isticanje fašističkih simbola.
Ured pučke pravobraniteljice upozorava da unatoč tome što postoje brojni domaći mehanizmi sankcioniranja fašističkih/ustaških simbola, upravo zbog brojnosti hrvatskih zakona i institucija, njihove nadležnosti su često nejasne, a međusobno postupanje - nekoordinirano.
U svjetlu aktualnih rasprava o ustaškom pozdravu „Za dom spremni“ koji se i dalje kočoperi na ploči u Jasenovcu, a sve više i u drugim dijelovima Hrvatske, analiza Ureda pučke pravobraniteljice mogla bi pomoći „neodlučnim“ političarima i kojekakvim povjesničarima da prestanu kalkulirati o „dvoznačnim“ porukama tog pokliča - simbola kvislinške NDH.
Suprotno raznoraznim javnim tumačenjima pozdrava „Za dom spremni“, za Ured pučke pravobraniteljice on je nedvojbeno simbol rasističke ideologije, a ne „neutralni, povijesni hrvatski pozdrav“. Tako ga, kako pokazuje analiza, tretiraju i mnogi domaći i međunarodni propisi.
U analizi se ističe da je „fašistički i protumanjinski pozdrav 'Za dom spremni'“ u suprotnosti s postulatima Konvencije Ujedinjenih naroda o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (CERD), Evropske konvencije o ljudskim pravima, Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina te preporukama Evropskog odbora protiv rasizma i netolerancije (ECRI).
Navodi se i presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sugg i Dobbs protiv Švedske, koja naglašava da je zabrana rasističkog govora od temeljne važnosti u demokratskom društvu.
U analizi se podsjeća i da preambula hrvatskog Ustava odbacuje karakter, politiku i zakonodavstvo NDH. Domaćim institucijama - policiji, sudovima i državnom odvjetništvu – na raspolaganju su razni propisi temeljem kojih je kažnjivo korištenje pozdrava „Za dom spremni“ i isticanja drugih endehaških simbola: Zakon o javnom okupljanju, zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira te Zakon o suzbijanju diskriminacije.
Uredu pučke pravobraniteljice dostavljene su 32 sudske presude u kojima se u 29 predmeta izriče osuđujuća presuda (većinom novčana kazna, a u jednom predmetu uvjetna zatvorska kazna). U preostala tri slučaja, presude bile su oslobađajuće, ali i one u meritumu istovjetno osuđuju upotrebu simbola NDH-a, napominje se u analizi: u jednom se slučaju okrivljenik pozvao na imunitet vijećnika, druga presuda je ukinuta zbog neutvrđenog činjeničnog stanja, a treći je postupak obustavljen.
O tome je li sankcioniranjem ustaškog pozdrava eventualno ugrožena sloboda izražavanja, analiza navodi odluku Ustavnog suda od 8. studenog 2016. godine u kojoj, među ostalim, stoji da sloboda izražavanja nosi odgovornost te da ona može biti ograničena. Prema analizi odluke Ustavnog suda „prekršajno kažnjavanje zbog izražavanja jest miješanje u pravo slobode izražavanja, međutim, to je miješanje utemeljeno na zakonu i imalo je legitiman cilj kažnjavanja ponašanja kojima se iskazuje ili potiče mržnja na temelju rasne ili druge pripadnosti na sportskim natjecanjima, a to je zaštita dostojanstva drugih, ali i temeljnih vrijednosti demokratskog društva“.
Zaključno, Ured pučke pravobraniteljice upozorava da – unatoč nedvojbenoj sudskoj praksi i propisima – izvršna vlast to gotovo ignorira.
Političari bi, stoji među ostalim u zaključku, trebali sustavno osuđivati ekstremističke politike i slati jasne i nedvosmislene poruke utemeljene na ustavnim vrednotama i načelima kako bi se izbjeglo nejednako postupanje u kojem, na primjer, policija pokreće postupak, a sud kažnjava zbog nošenja zastave HOS-a na kojoj se nalazi grb s pozdravom „Za dom spremni“, dok ured državne uprave istu zastavu i grb ne smatra problematičnim.
Ured pučke pravobraniteljice podsjeća i na nužnost sveobuhvatne edukacije, počevši od najmlađih generacija.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu