Pusti zgrade, važni su ljudi

Tuzlaci su nepodijeljeni. Nemoguće je u subotu bilo pronaći nekoga tko se protivi buntu naroda. Čak i policajci što su dokono sjedili u automobilu čuvajući zapaljenu zgradu kantonalne vlade ili se vozikali uokolo s razbijenim staklom na službenom vozilu ili pak sjedili s nogama na stolu pred stanicom, nisu ostavljali dojam da bi reagirali ako bi se opet dogodio narod. Prije se činilo da bi im se pridružili. Nevolja im je zajednička.

Međutim, kada razgovor okrenete na paljenje kantonalnih i federalnih zgrada, tu su već oprezniji. Takozvani obični građani uglavnom negoduju. Okupljali su se u subotu pred zgarištem kao pred nekakvom svetinjom i u tišini promatrali građane koji su se samoorganizirali i pomagali gradskim komunalcima u čišćenju. Među njima je bilo i onih što su sudjelovali u prosvjedu. Premda im nije drago što je došlo do požara, kažu da je počinjena šteta neznatna u odnosu na onu koju su napravili političari.

"Njima je narod potpuno nevažan. Postali su sami sebi svrha. Dok su u opoziciji, svašta obećavaju, ali kad dođu na vlast, ništa se ne mijenja. Dosta je više toga. Morali smo im pokazati da mislimo ozbiljno. Nadam se da su toga sada svjesni", kaže jedan od njih.

Malo tko govori pod svojim imenom, jer je ono u ovoj priči nevažno. Nema vođe, nema ideologije, nema zastava. Samo želja za pravdom. Želja da se pohapsi i kazni krivce za tužnu gospodarsku sliku Tuzle i sve privatizacijske marifetluke što su obilježili samostalnost Bosne i Hercegovine, poput prodaje jedne od tvornica lokalnom tajkunu za 100 tisuća maraka koji ju je potom dao u staro željelo za dva milijuna maraka.

Nema tu politike, uglas odgovaraju svi s kojima smo razgovarali. Fahrudinu Radončiću, ministru sigurnosti BiH, jednako se spominje majka kao i SDP-ovu kantonalnom premijeru Seadu Čauševiću, koji je pod pritiskom prosvjednika morao odstupiti s položaja. Ništa bolje ne prolaze ni oni iz SDA ili Stranke za BiH, a ni za medije nema lijepih riječi. Razlog je jednostavan: većina ih je na političkoj sisi, pa im ne pada na pamet slušati što govori narod. Važno je što govore političari. Riječi hvale pronalaze se tek za lokalni TV Slon.

Politička manipulacija

Na sreću, Tuzlaci zadnjih dana nisu baš imali vremena pratiti hrvatske televizije i novine koje "otkrivaju" da su građani izmanipulirani međusobnim svađama bošnjačkih političara prebacujući odgovornost za "bosansko proljeće" na Radončića, koji želi centralizirati vlast u Federaciji na račun Hrvata i Srba. Bilo bi dobro da su prije tih zaključaka barem prošetali Tuzlom i popričali s dvoje-troje ljudi umjesto da svisoka popuju siromašnijim i neuređenijim susjedima u čije se probleme, kao, ne žele miješati.

Naravno da Radončić nije cvijeće. Štoviše, ovaj bivši novinar i vlasnik Dnevnog avaza dao je veliki intervju za subotnji broj tog lista u kojem je skoro pa podržao prosvjede ne bi li iskoristio nagomilano nezadovoljstvo raje. Možda je to i uspio napraviti u Sarajevu, Zenici i posebno Mostaru, ali u Tuzli sasvim sigurno nije jer u ovom gradu, koji je i usred rata bio primjer tolerancije drugoga i drugačijega, takvo što jednostavno ne prolazi. Baš kao što ne prolazi ni sve popularnija teza o urbicidu što su ga napravili "oni s brda", jer Tuzlaci to, kao, ne rade.

Nešto je drugo posrijedi. Kao što je rekao sarajevski sveučilišni profesor Enver Kazaz, politika dvadeset godina ne živi realnost s građanima BiH i ne sluša upozorenja da će doći do eskalacije nezadovoljstva, koje bi se – kako upozorava visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Inzko – uskoro moglo gasiti EU-vojskom.

Zato je razumljivo da ih ljute političari i mediji koji se kao pijani plota drže priče o huliganima. Tu je priču, međutim, na lokalnom portalu Tuzlalive.ba demantirao Almir Mustafić, koji je s pomoću snimaka dokazao da najžešći među prosvjednicima nisu bili oni pod maskama, među kojima ima i navijača tuzlanske FK Slobode. Naprotiv, najgrlatiji su bili obični građani, oni što nisu skrivali lice, oni što nemaju što izgubiti. Uostalom, može li netko ponuditi suvisli odgovor na pitanje zašto su u Ukrajini zauzimali državne institucije prosvjednici, a u Tuzli to rade huligani?

"Gore nego u ratu"

"Zanimljivo je kako sada sve može. Godinu dana radnici su stajali ovdje pred ulazom u vladu i tražili da ih netko primi. Uvijek je bilo važnijeg posla. Zadnji put su rekli da ne mogu primiti toliko ljudi. Dobro, koliko možete? Najviše 14. OK, doći će 14. Ne, recite da ih dođe 10… Kao da smo na tržnici, a ljudi su gladni. I to gladni godinama", objašnjava jedan od prosvjednika.

Pred zgradom vlade naišli smo na vatrogasca Reufa s prilično "preplanulim" licem. "I u ratu sam bio vatrogasac tu u Tuzli, ali se nikad nisam bojao kao jučer. Tada smo čekali da ispucaju što imaju iz haubica, pa kad krenu hladiti cijevi nakon pedeset plotuna, mi jurimo gasiti požare. Jučer je bio potpuni kaos, ne znaš hoće li te pretući, hoće li te ubiti", priča nam dok stručnim okom proučava visoku zgradu u širem središtu grada.  

Tog popodneva oko nagorenog nebodera porazbijanih prozora okupilo se možda dvjestotinjak Tuzlaka. U prvi tren činilo se da se narod skuplja spreman za nastavak prosvjeda u kojima je dan ranije zapaljeno prvih pet katova nebodera i prizemlje općinske zgrade koja se nalazi nekoliko  kilometra dalje. Međutim, ljudi su se okupili da vide kako dan kasnije izgleda poprište sukoba i prozbore koju o svemu. Tu je i nekoliko njih s lopatama i metlama, čiste staklo i kamenje pod motom "Mi čistimo svoj nered, očistite i vi svoj". Pitamo hoće li dan nakon eskalacije nasilja biti novih prosvjeda.

"Zašto bi prosvjedovali? Premijer je podnio ostavku, a i subota je, nema tu nikoga", priča nam Reuf. Iako se dan ranije bojao za vlastiti život, podržava prosvjede, baš kao i vlasnik nedalekog restorana Vahid. Žao im je što se pretjeralo, ali ih ne čudi jer vlast nije pokazivala nikakvu empatiju prema obespravljenim građanima.

Nedaleko od nebodera parkirana je cisterna s vodom pokraj koje stoji radnik tuzlanskoga Komunalca. "Treb'o si ti uzet taj šmrk, pa po njima", šeretski mu dobacuje vremešni Tuzlak. "Ima 'ko da njih ćera, nije to moj pos'o", ne želi dalje raspravljati perač cesta.

Iako je okupljeno puno ljudi, nema galame. "Hoćemo - ništa! Hoćemo - ništa!", viče tek jedan, možda desetogodišnji dječak koji upravo prolazi na biciklu. Prijatelji mu se smiju, ali one starije pogled na prazan džep sprečava da se i osmjehnu.

Lažna dojava

Mediji su dan ranije prenosili da prosvjednici isprva nisu puštali vatrogasce da gase, nego tek kada je već bilo prekasno da se zgrada spasi. "Istina je, nisu nas puštali. Ali zapravo nije puno izgorjelo, izvana izgleda puno lošije nego što jest. Najprije su zapalili ured na petom katu, a onda su se počeli spuštati dolje i paliti do prizemlja. Na svakom su katu zapalili ured ili dva. Ali požar se iz njih zapravo nije jako širio", kaže Reuf, koji je dan ranije život stavio na kocku jureći uz stepenice zapaljenog nebodera zbog, kako se ispostavilo, lažne dojave. "Netko je dojavio da u jednom uredu gore zarobljeni policajac i dvoje djece. Sve je bilo puno dima, a nikad ne znaš tko će iz njega izaći, hoće li ti što napraviti. Vikali smo i tražili ih, ali smo na jednom katu pronašli samo policijski štit. Vjerojatno je bila lažna dojava." 

Na parkiralištu iza nebodera usamljen je jedan preokrenuti volvo. "To je službeni automobil vlade, ali ga već dugo nisu vozili, valjda je bio pokvaren. Zato ga i nisu sklonili kao sve ostale automobile", pričaju nam okupljeni.

"Uništeno je, pa što, platit ćemo mi to opet. Ionako smo sve to već preplatili deset puta", priča nam Adnan Hamidović Frenkie, tuzlanski reper koji je proteklih dana imao pune ruke posla. Osim što je rušio kantonalnu vlast, pisao tekstove za bosanske i hrvatske medije o prosvjedima, morao je u petak navečer stići i na nastup u Visoko, gdje ga je čekalo 700 fanova.

VIDEO: Frenkie - Hajmo ih rušit

Dan prije paljenja zgrada napisao je da je ovih dana lijepo biti Tuzlak, pa nas je zanimalo misli li to i dalje. "Naravno, dobili su što su zaslužili. Ovo će im biti lekcija. Mislili su da su nedodirljivi, e sad su vidjeli da nisu", priča Frenkie, a podržava ga prijatelj koji radi na lokalnom radiju. Ljudi poput njega, oni s poslom, rijetki su u Tuzli.

Službeni podaci kažu da je u gradu 20 tisuća nezaposlenih, a onih koji rade samo je 32 tisuće. U cijelom kantonu brojke su još lošije, nezaposlenih je nešto više od 92 tisuće, čak 10 tisuća više nego što je zaposlenih. Neslužbeno se barata s još višim brojkama jer administracija nije jedna od boljih strana BiH. Ne čudi stoga što je tuzlansko civilno društvo od lani bogatije za još jednu udrugu. Iza naziva "Sad je dosta" krije se udruženje nezaposlenih.

Ako treba, opet smo na ulici

"Ljudi plaču zbog zapaljenih zgrada, zbog arhiva koji je navodno zapaljen. Iskreno, baš me briga za to. Što je s ljudima?! Koliko vrijedi ljudski život?", kaže Frenkie s kojim smo razgovarali u kafiću Sloboda, jednom od najpopularnijih okupljališta mladih Tuzlaka. Na zidovima fotografije Boba Marleya, iz zvučnika dopire glasan reggae. Svi dotjerani za subotnji izlazak, a samo dan prije zajedno su jurišali na specijalce. Ima ih i u pritvoru, a ima ih i što su uspjeli pobjeći iz marica pa je sada policija za njima raspisala tjeralicu. Kako nas zanima što ima u BiH, tako i njih kako je u Hrvatskoj. Nadaju se da će se građansko nezadovoljstvo proširiti na ostatak regije. Zadovoljni su s onih barem nekoliko stotina demonstranata u Banjoj Luci jer je to, kako kažu, prvi put da su zajedno odreagirali s njima.

"Zasad je primirje. Izdali smo proglas (koji donosimo u cijelosti, op. a.) u kojem je pobrojano sve što tražimo. Ako to ispune, bit će sve u redu. Ako ne, idemo opet na ulicu. Pa koliko bude potrebno. Više nas nitko ne može zaustaviti", govori neslužbeni glasnogovornik nezadovoljnih Tuzlaka, pokušavajući nadglasati decibele za koje je zaslužan beogradski DJ koji ovih dana gostuje u klubu.

Na odlasku prolazimo pokraj golemih postrojenja nekadašnjih giganata od kojih danas jedva koji radi. Tek visoki dimnjaci Termoelektrane Tuzla bijelim dimom pokazuju da nije baš sve uništeno. Ali nije baš ni puno toga ostalo.

PROGLAS

Danas se u Tuzli kreira nova budućnost! Vlada je podnijela ostavku, čime je ostvaren prvi zahtjev demonstranata i stečeni su uslovi za rješavanje postojećih problema. 

Ljutnja i nagomilani bijes su uzroci nasilnog ponašanja. Odnos vlasti doveo je do toga da ljutnja i bijes eskaliraju. Sada, u ovoj novoj situaciji ljutnju i bijes želimo usmjeriti na izgradnju produktivnog i korisnog sistema vlasti. 

Pozivamo sve građane da podrže ostvarivanje ovih zahtjeva:

1. Održavanje javnog reda i mira u suradnji građana, policije i civilne zaštite, kako bi se izbjeglo bilo kakvo kriminaliziranje, politiziranje i bilo kakva manipulacija protestima. 

2. Uspostavljanje tehničke vlade, sačinjene od stručnih, nestranačkih, nekompromitovanih članova, koji do sada nisu imali niti jedan mandat ni u kojem nivou vlasti, koja bi vodila TK do izbora 2014. Ova Vlada mora imati obavezu podnošenja sedmičnih planova i izvještaja o radu i ostvariti zadate ciljeve. Rad Vlade prate svi zainteresirani građani. 

3. Rješavanje, po hitnom postupku, pitanja regularnosti privatizacije firmi "Dita", "Polihem", "Poliolhem", "Gumara" i "Konjuh", i to da se:

- uveže radni staž i osigura zdravstvena zaštita radnicima

- procesuira privredni kriminal i svi akteri koji su u njemu učestvovali

- oduzme nelegalno stečena imovina

- ponište privatizacijski ugovori

- uredi revizija privatizacije

- vrate fabrike radnicima i stave pod kontrolu javne vlasti u cilju očuvanja javnog interesa i pokrene proizvodnja u onim fabrikama gdje je to moguće. 

1. Ujednačavanje plata predstavnika vlasti sa platama zaposlenih u javnom i privatnom sektoru

2. Ukidanje dodatnih plaćanja predstavnicima vlasti, uz lični dohodak, po osnovu učešća u komisijama, odborima i drugim tijelima, kao i druge nerazumne i neopravdane nadoknade mimo onih na koja imaju pravo svi zaposleni

3. Ukidanje plata ministrima i eventualno drugim državnim službenicima nakon isteka ili prestanka mandata. 

Ovaj Proglas donose radnici i građani Tuzlanskog kantona, za dobro svih nas.