ŠANK je osvojio grad

Grupa zagrebačkih pankera okupljenih pod imenom Šank već nekoliko godina puni klubove ne samo u glavnom hrvatskom gradu, nego i širom regije. Mediji ih uglavnom ignoriraju, ali unatoč tome broj fanova iz dana u dan raste. Gdje je tajna ove underground-skupine, koja se uporno otima uzdama koje mi žele nametnuti, pokušao nam je objasniti Dinko, jedan od "šankera".

Koja vas je (ne)volja skupila u bend?

Nevolja je bila u tome što nitko od nas u to vrijeme nije imao aktivan bend. Nakon desetak godina sviranja po raznim uspješnim i manje uspješnim zagrebačkim grupama, nismo se dobro osjećali u vrijeme sviračke apstinencije. Zapravo, originalna ideja je bila svirati obrade ex-yu novog vala od Pekinške patke, Parafa, Termita, Orgazma do Filma... Na nesreću ili sreću, skupili smo se na probi ne skinuvši ni jednu dogovorenu obradu, ali je zato proradila neka kemija pa smo odmah napravili tri vlastite pjesme, a već za dva mjeseca ušli u studio i snimili prvi album "Grad je naš" s 13 stvari, koji je dobro prošao kod ekipe i kritike. 

Otkud ime Šank?

Od silnih imena kao Blaž, Pajser, Šarmeri, Šmekeri... Šank je još dobro ispao :-) Ipak sam ja stari šanker, a ostatak benda klijentela mnogih zagrebačkih šankova i iznimni štovatelji dobre kapljice, da ne velim alkosi, jer alkosi ipak posjećuju savjetovališta.

Vi ste pank-grupa. Koliko se na šanku nešto može promijeniti?

Ako misliš na mjesta gdje naš lakat sjeda, stalno se nešto mijenja, ili političke strukture, svjetski prvaci, pobjednici, poraženi, nove konobarice, a šank ostaje uvijek na istom mjestu. Ista je stvar i kod benda Šank. Ostajemo uvijek dosljedni sebi, kritični prema ljudskoj gluposti, političkim ekstremima, zadrtosti ili licemjerju. Život nas je naučio nekim životnim vrijednostima koje čovjek od tri banke teško mijenja, barem se mi tome nadamo.

Koliko pank uopće danas funkcionira?

Barem na našim prostorima, po načelima DIY tj., učini sam. Budući da diskografija živi na respiratoru, u nedostatku ikakve pomoći bendovi stavljaju svoje uratke na Youtube ili se odlučuju pokloniti albume putem slobodnog skidanja s interneta. Tako, bez obzira na diskografe, brže dolaze do publike. Trenutačno je pank-scena u Hrvatskoj jača nego ikada. Bendovi su i dalje britki i kritički na temu svakodnevice, socijale, društvene nepravde, što je i poanta panka. Moram spomenuti samo neke od DIY-bendova koji izdaju odlične albume i spotove, a sve stavljaju na free download: Mašinko, Pankreas, No more idols, Kurve, Ciroza jetre, Pasi, Alarm, Borovski štakori, Krešo i kisele kiše, Petar pank... Stvarno mi ih je teško sve nabrojati. Moram napomenuti da je pank u Hrvata neka vrsta underground-mainstreama. Dobar dio pank-bendova nastupa pred rasprodanim klubovima, kao glavni bendovi festivala, brucošijada, koncerata, za razliku od svakojakih likova, tzv. muzičara koji iskaču kao iz paštete u dnevnom tisku ili s komercijalnih radio-postaja.

Uspoređuju vas s Hladnim pivom u mladim danima, s tim da se uvijek doda da su se oni prodali. Jesu li se oni zaista prodali i što uopće znači – prodati se?

Prije svega, u zadnje su me vrijeme malo počele smetati usporedbe s Hladnim pivom, čisto zato što je svaki bend jedinstven na svoj način. Na pitanje jesu li se HP prodali ili ne, mogu se napisati knjige i doktorati. Moje viđenje: kao stari fan prvih albuma, nemam neko preveliko mišljenje o današnjim uracima. Jednostavno se ne možemo pomiriti s novim zvukom, pogotovo mi koji smo odrasli u Gajnicama i imali valjda najbolji pank-bend na Balkanu nakon Puležana (Kud Idijoti). Poznajem osobno dečke iz Piva i drago mi je da pristojno žive od najljepšeg posla na svijetu, ako ne ubrajamo kušača piva u nekoj belgijskoj pivnici. Na kraju krajeva, drago mi je da su baš oni taj bend koji puni sportske dvorane, a ne nekakvi disko, pop, narodnjački šabani. Da se nisu, uvjetno rečeno, prodali, mnogi bi klinci s njihovih koncerata danas bili po cajkaškim klubovima, ne bi ni čuli gitarski rif. Možda su baš oni otvorili put mnogim bendovima koji će doći poslije njih i tako u krug. Da se barem svi rock-bendovi "prodaju", a da Hrvatska postane najrokerskija nacija na svijetu :-)

Imate li i vi cijenu? To vas pitam jer su nekadašnji pankeri zasjeli na funkcije i danas na vas gledaju samo sa simpatijama?

Šank?! ima cijenu za svirku koja proizlazi iz prodanih karata na pojedinom koncertu. Svi mi radimo svoje primarne poslove od kojih neki moraju tražiti slobodan dan ili kojekakve zamjene radi svirki. Svaki od nas od svojih plaća financira albume, singlove, covere, spotove, majice, probe... Bend je trošak sam po sebi, pa ako već imamo priliku prodati nešto karata, pošteno bi bilo da uzmemo honorar. Gazda kluba ili kafane u kojoj se svira uzima pare od prodane cuge, a mi od prodanih ulaznica. Kaj se tiče prodavanja političkim funkcionerima ili korporacijama za pare, bez obzira na možda dobre izglede za dobivanjem medijskog prostora ili nečeg više, mi fakat preziremo politiku kao takvu. Kao bend smo se odavno javno odrekli politike i njoj nikad nije bilo mjesto u našim tekstovima i stavovima, barem što se afirmativnog konteksta tiče. Politika razdvaja ljude, a muzika ih spaja, mi istinski vjerujemo u to.

Mediji vas uglavnom ignoriraju, ali unatoč tome punite dvorane?

U zadnje vrijeme su nas nove generacije glazbenih kritičara počele hvaliti u svojim tekstovima. Ljudi koji su glazbeni entuzijasti vjerojatno su nas zapazili kao ozbiljan bend koji je iskren u onome što radi. Kao što sam već napisao, komercijalni mediji, dnevne novine "stare kritičarske mecene i enciklopedije panka" nas ignoriraju po mome mišljenju zbog toga što osim glazbe ne nudimo ništa više. Ne nudimo skandale, seks, govor mržnje i ratno profiterstvo upakirano u ljubav prema domovini, kontrasistemsko pljuvanje, miješanje u tuđe živote - sve kaj ide u opis modernog "muzičara". Ne moraš biti fundamentalan ni kao panker da bi bio zanimljiv i da na kraju dođeš do srca publike koja te cijeni kao čovjeka, ne zbog ničega nego što se poistovjetio s tvojim iskrenim tekstovima.



U regiji ste naročito popularni. Kako gledate na prosvjede u BiH?

Drago nam je da dopiremo i do slušatelja u regiji. Možda je to zbog sličnog mentaliteta i problema koji nas sve muče. Javlja nam se jako puno ljudi iz Srbije, BiH, Makedonije i Slovenije. Govore nam da su nam tekstovi kao da su ih sami pisali. Očito smo našli neki univerzalni jezik. Što se tiče situacije u Bosni, upućen sam najviše preko medija i onoga što ljudi koje poznajem pričaju. Svaka im čast što rade nešto po pitanju građanskog nezadovoljstva te da su se ujedinili protiv političkih struktura. Političari su ti koji su ih doveli na prosjački štap i divim se ljudima što su odlučili javno dići glas, a ne držati se iza monitora i kukati samo na fejsbuku. "Treba ih skinuti sa vlasti i uzeti sve."

Tko nije prije, evo prilike da posluša i vidi kako je bilo kad je Zagreb gorio: http://www.youtube.com/watch?v=olZVNz8ImN8