Siniša Varga / Strastveni kolekcionar afera

DOLAZAK NA SVIJET I BRZI USPON Siniša Varga rođen je 24. kolovoza 1965. u Zagrebu. Od druge do osamnaeste godine odrastao je u Torontu, zbog čega, po vlastitom priznanju, ima problema s gramatikom hrvatskog jezika, iako je 1990. diplomirao na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1997. specijalizirao stomatološku protetiku u Stomatološkoj klinici KBC-a Zagreb. Kao specijalist stomatološke protetike, od 1997. vodi Ambulantu za kiruršku protetiku Klinike za kirurgiju lica i čeljusti KB-a Dubrava, koji je jedini centar takve vrste u Hrvatskoj. Od 2000. do 2002. radio je kao konzultant Svjetske banke na projektu zdravstvene reforme u Republici Hrvatskoj. U tom je razdoblju bio i pomoćnik ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava. Član je Hrvatskog stomatološkog društva, Hrvatskog liječničkog zbora u kojemu je obnašao dužnost glavnog tajnika u dva četverogodišnja mandata. Član je i Hrvatskog društva liječnika dragovoljaca domovinskog rata, Hrvatskog društva menadžera kvalitete, Hrvatskog zavoda za norme…

"ZABORAVLJENI" CIVILNI ANGAŽMAN Ali, zanimljivo, kao da mu je podsvjesno i samome nešto bilo sumnjivo, u svom životopisu Varga nije prijavio da je 2011. osnovao, da je član i da je donedavno bio i predsjednik Udruge "Centar za izvrsnost medicinskih struka", donedavno potpuno nepoznate i irelevantne, a danas opće poznate Udruge CIMS, koja je bila prijavljena na adresi njegove privatne stomatološke ordinacije i kojoj je kao ravnatelj HZZO-a iznajmio prostor u HZZO-u za nula kuna. Napokon, veza s ovom udrugom kojoj je ministar Varga namijenio strateško značenje za razvoj primarne zdravstvene zaštite, dovela ga je do Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. I otvorila se Pandorina kutija iz koje jedna za drugom nezaustavljivo kuljaju Vargine afere.     

POLITIKOM DO ISPUNJENJA KRAJNJE AMBICIJE Siniša Varga član je Socijaldemokratske partije Hrvatske od 2010. godine, ali je prva dužnosnička iskustva stjecao od 2002. do 2004. godine kao pomoćnik ministra za stručno-medicinske poslove u mandatu Andre Vlahušića. Od, u to vrijeme, tihog, samozatajnog i široj javnosti nepoznatog stomatologa kojega nitko nije ništa posebno zapitkivao, s funkcijom ravnatelja HZZO-a, a potom i ministra preobrazio u osobu koja svojim držanjem samo što ne poručuje 'država, to sam ja!' pa mu je retorika prepuna milijuna i milijardi kuna koje će on usmjeriti u liječenje pacijenata, a izjave toliko prazne, neprecizne, često i bez nekog smisla da ih teško shvaćaju i znalci zdravstvene problematike, a kamoli šira publika kojoj bi te poruke trebale biti namijenjene. No, zar je sve to uopće važno kad je Siniša Varga, 18. lipnja ove godine, uspio ostvariti svoju beskrajnu ambiciju da se može zvati ministrom zdravlja?

MINISTAR U "ZBLESIRANOJ" DRŽAVI "Trenutačno je cijela država u stanju 'zblesiranog' kompjutora. A znamo da se takvo računalo mora fizički ugasiti i ponovno upaliti da bi se pokrenuo", rekao je u jednom intervjuu Siniša Varga početkom travnja 2012., nedugo nakon što ga je Vlada imenovala ravnateljem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, aludirajući, naravno, na problematično stanje u državi, pa tako i u zdravstvenom sustavu, koje je on, kao jedan od važnijih likova u tadašnjoj novoj vlasti, preuzeo. I mora ih početi rješavati od nule. Dvije i po godine kasnije, sve i vodi tome da je kompjutor "zblesiran", da, ali onaj Vargin. U međuvremenu bliski mu prijatelj Zoran Milanović postavlja ga za ministra zdravlja, o čemu je mali Siniša sigurno maštao dok je još kao dječačić šetao ulicama Toronta, upijajući organizaciju zdravstvenog sustava u Kanadi i razmišljajući o tome kako iskustva kanadskog socijalnog zdravstvenog sustava pretočiti u hrvatski.   

METLA KAO NAJDRAŽI MEDICINSKI INSTRUMENT Ministar Varga doista se potrudio da brzinom svjetlosti smijeni sve ljude i prve suradnike svoga prethodnika i stranačkog prijatelja Rajka Ostojića u sanacijskim i upravnim vijećima zdravstvenih ustanova i, jasno, u kabinetu ministra, najavivši pri tome bolju, odnosno, kako je rekao, prisnu suradnju između Ministarstva zdravlja i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, gdje je čelnu poziciju zauzela Tatjana Prenđa Trupec, ranije Vargina zamjenica u HZZO-u. Prije nekoliko mjeseci činilo se da je vrhunac Vargina kadroviranja to što je u Ministarstvo zdravlja za svoga pomoćnika, ni manje ni više nego za transplantacijsku medicinu, doveo dr. Dragana Koroliju Marinića. Poznatog po tome što je nelegalno, mimo uvjeta zapisanih u Statutu bolnice (što je kasnije popravljeno), postao ravnatelj Kliničke bolnice Dubrava. Istina, govorkalo se da je Varga zapravo "izuzeo" Koroliju s mjesta ravnatelja kako bi spriječio njegovo daljnje činjenje štete u toj bolnici. Ali Korolijino napredovanje nije bila i posljednja Vargina akvizicija.

TURIZAM KAO VAŽNA GRANA MEDICINE Svoj je kabinet ministar Varga nedavno popunio još jednim imenom, otvorio još jedno radno mjesto i porezne obveznike opteretio još jednom dužnosničkom plaćom. Otorinolaringolog iz KBC-a Zagreb Miljenko Bura novi je pomoćnik ministra za zdravstveni turizam, inače i predsjednik privatne Udruge za zdravstveni turizam, pa je kao takav posljednjih godina organizirao brojne konferencije o potrebi da Hrvatska na karti svijeta bude prepoznatljiva i kao zemlja zdravstvenog turizma. Možda će dr. Bura kao pomoćnik ministra uspjeti, napokon, realizirati neki vlastiti projekt u tom području kad već nije uspio postati šef Klinike za ORL na Rebru u reizbornom postupku prije nekoliko mjeseci, i to u srazu s dr. Dragom Prgometom. Naivci će možda pomisliti kako, na sreću, u bolnicama nema politike jer je, eto, ravnatelj KBC-a Zagreb SDP-ovac Zlatko Giljević odabrao za šefa Klinike HDZ-ovca Prgometa, a ne svoga, SDP-ovca Buru, no poznavatelji situacije kažu da su razlozi druge prirode, a spadaju u područje nekih drugih kategorija. Ukratko, govori se i o tome da je Varga okupio oko sebe ljude koji se Ostojiću nisu mogli ni približiti. Jači smo, bolji i pametniji i 300 dana dovoljno nam je da riješimo sve probleme zdravstvenog sustava, poručivao je, izravno ili između redaka, novopečeni ministar zdravlja, uvjeren u svoju moć, sretan što napokon može istinski vladati.

PACIJENTI, IMATE PREVIŠE PRAVA Kao ravnatelj HZZO-a, Vargi je bio prioritet uvjeriti čelne ljude bolnica da mogu normalno raditi s još manje novca i uvjeriti pacijente da imaju previše prava na račun državnog zdravstvenog osiguranja, pa je neka prava mijenjao bez jasnih objašnjenja. Stoga je vrlo brzo zaradio epitet čovjeka koji se neće osobito truditi da održi solidarni i javni zdravstveni sustav. Prisjetimo se kako je zbog štednje jednostavno ukinuo gluhim i nagluhim osobama pravo na plaćene baterije za slušna pomagala. Na djelu je čista bahatost, kada znamo da je otprilike u to isto vrijeme za preuređenje sobe za sastanke u HZZO-u od pedesetak četvornih metara  potrošio nevjerojatnih milijun i 212 tisuća kuna. Pokušaj izvlačenje iz ove afere kako će preispitati sve stavke iz ugovora o radovima i vidjeti zašto je uređivanje škripavih parketa i novi uredski namještaj toliko koštalo, objašnjenje je u koje ni mala djeca ne vjeruju.

PROPALO POTKOPAVANJE PRETHODNIKA Povukao je Ostojićev Masterplan (Nacionalni plan razvoja hrvatskih bolnica) iz procedure nakon što ga je Vlada usvojila s objašnjenjem kako mora biti potpuno siguran da je dokument koji se pušta u saborsku proceduru posve usklađen s financijskim mogućnostima i kadrovskim potencijalima zdravstva. Rekao je i to da će njegov Masterplan biti usvojen do 1. rujna. Umjesto da se bavi problemima sustava, zaustavio je nabavu CT-aparata za nekoliko bolnica zbog navodnih nepravilnosti u dokumentaciji, čime je jasno aludirao na moguću korupciju zdravstvene administracije Rajka Ostojića da bi rezultat bio više nego porazan za novoga ministra. Državna komisija poništila je Vargino poništenje javnog natječaja za CT u bjelovarskoj bolnici te je k tome bolnica morala platiti 50.000 kuna kazne.   

UMJESTO SKRAĆENIH LISTA ČEKANJA URED OD MILIJUN KUNA Više od 600 tisuća kuna poreznih obveznika Varga je platio PR-agencijama za razne usluge kojima je suština prikazivanje njegova poslovnoga uspjeha. I, iako je u tim poslovima sve zakonski čisto, svatko normalan će se upitati ne bi li bilo svrsishodnije da je taj novac i još milijun kuna ulupanih u uređenje sobe za sastanke uložio u pacijente i skraćivanje listi čekanja. Što bi na sve to reklo više od 16.000 pacijenata koji trenutno trebaju pregled magnetskom rezonancijom, a čekaju u prosjeku osam mjeseci? Što bi rekli pacijenti koji se ovih dana u zagrebačkim zdravstvenim ustanovama pokušavaju naručiti za ultrazvuk srca? Ako im netko s druge strane i digne telefonsku slušalicu, dobit će odgovor da se jave za koji mjesec, a da bi uopće ušli na neku listu čekanja. 

PR NIKAKO DA PRORADI Dok se rukama i nogama borio za ministarsku fotelju, u vlastitoj projekciji moćnog, sposobnog, iskusnog znalca, okružen visoko pozicioniranim prijateljima, Siniša Varga zamislio je za sebe drugačiju ministarsku karijeru. Isplivale su samo afere, a silna samouvjerenost poprilično splasnula. Ni njegov najveći projekt - izdvajanje HZZO-a iz državne riznice -  kako sada stvari stoje, nema neku blistavu budućnost. Prema njegovim najavama, trebao je "krenuti u život" 1. listopada, no trenutačno je upitan i zakonski rok 1. siječnja sljedeće godine. Jer, ministar Varga je  neshvaćen, a ministar financija Lalovac ne razumije ga kad mu govori da bi izlaskom HZZO-a iz državne riznice bilo više novca i za lijekove i za bolničku skrb, i ne bi bilo gubitaka, ni potrebe za sanacijama bolnica, a plaćanja bi se mogla svesti u zakonske rokove… Zdravstveni bi sustav, napokon, pod njegovim vodstvom, procvjetao. No, za to je potrebno puno, puno više od gole ambicije, PR-a i samopromidžbe.