"Širenje područja borbe" i na Akademiji dramske umjetnosti

Da politika nije samo za povlaštene elite, a umjetnost izolirani prostor slobode odvojen od društvene stvarnosti, pokazala je tribina na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti pod nazivom „Širenje područja borbe: Kultura“. Nakon što se otpor rigidnim tendencijama nove Vlade zakotrljao kroz proteste neprofitnih medija, kulturnjaka, satiričara, nevladinih organizacija i studenata zagrebačkog Filozofskog fakulteta, grupa studenata i profesora Akademije odlučila je jasno, artikulirano i kako kažu, bez fingiranja neovisnosti, otvoriti prostor i svoje Akademije. Za početak, riječ je o tribinama, ali i o odškrinutim vratima za buduće javne akcije.

Pred prepunom fakultetskom kazališnom dvoranom na temu aktivizma u umjetnosti, značaja osobnog angažmana i otpora, govorili su Dean Duda, profesor na odsjeku komparativne književnosti zagrebačkog Filozofskog fakulteta, kulturna i književna kritičarka Katarina Luketić i pjesnik Marko Pogačar.

Uz svevremenske teze da za „bilo koji umjetnički angažman treba temeljita politička pismenost“ te da je „teško zamislivo da se kultura i umjetnost ne bave politikom“, rasprava je vrlo brzo uronila u aktualnu političku stvarnost – bujanje radikalne desnice, instaliranje ministra Zlatka Hasanbegovića kao provoditelja ideološkog koncepta Tomislava Karamarka te pokušaj gušenja prostora slobode, prije svega neprofitnih medija.

Involvirana desnica

Na samom početku, Marko Pogačar slikovito je srušio stereotip o tome da su umjetničke prakse i javno djelovanje u pravilu progresivne i emancipacijske.

„Umjetnički angažman je najjači na agresivnoj, reakcionarnoj, konzervativnoj 'desnici'. Na 'ljevici' nema takvog primjera angažirane umjetnosti kakvi su oni famozni i imbecilni Araličini romani s ključem. Teško je naći takvog agilnog kulturnog radnika, politički angažiranog, kao što je, primjerice, Slobodan Prosperov Novak. U pravilu je 'desnica' ta koja je puno angažiranija i involviranija“, rekao je Pogačar dodajući da unatoč svemu „ne trebamo izgubiti tu bitku“.

U svjetlu današnje deustašizacije društva mnoge su bitke, ipak, već davno izgubljene, smatra Pogačar. Kao primjer je naveo uvođenje kune kao službene valute u 1990-ima, što nam se sada čini potpuno normalno.

„Za mene je 30. svibanj 1994. datum kada je sve otišlo k vragu. Uvedena je kuna uz opravdanje da su se nekada u hrvatskoj nacionalnoj povijesti razmjenjivala tamo neka krzna. Sjetimo se Velikog Bleka i Komandanta Marka, pa zar se američka valuta zove dabar!? Uvođenje kune bila je prekretnica, uvedena je takva društvena praksa, i to na valuti koju koristimo svakodnevno. I to nam je postalo normalno. A zamislite da je tada 'Za dom spremni!' uveden umjesto pozdrava 'Dobar dan!'. Ti su procesi već tada uvedeni, vanjski pritisci su ga samo usporavali, a ovo danas je samo akutna eskalacija“, upozorava Pogačar.

Koje su moguće taktike otpora protiv takvih retrogradnih ideja? Po mišljenju Pogačara, jedini je dogovor – zajednička fronta.

„Fronta traži najmanji zajednički nazivnik. Treba preispitati koja je naša zajednička točka. U ovom trenutku bilo kakvo sektašenje može biti pogubno. Još od blokade Varšavske prije nekoliko godina, nije se dogodilo ovako nešto snažno, a bilo je povoda. Sada moramo držati tu frontu koliko god se ona činila fragmentarna, slaba i heterogena. Moramo je razvijati i graditi. Samo solidarno se nešto može napraviti“, rekao je Pogačar.

Opasne tendencije

Za Deana Dudu posebno su opasne tendencije nove kulturne politike HDZ-a koja vodi ka ukidanju kulturne infrastrukture. Tome pridonosi izuzetno opasna „srednjestrujaška pozicija“ tzv. intelektualaca i umjetnika koji su skloni kritici „iz pozicije komfora i pripadanja većini“.

„Mi smo o ovim stvarima počeli razgovarati tek sada kada nam je politika velikom gestom sve bacila na stol. Svi su sada kao zgranuti. Ne može se političkim i kulturnim aktivizmom baviti tako da se kaže 'Evo, sad ću se mjesec dana malo baviti time!'. Ili jeste ili niste unutra“,  upozorio je Duda.

Posebno opasnim smatra „strategiju izgladnjivanja“, odnosno ukidanje proračunskih sredstava Ministarstva kulture za neprofitne medije, što je bio prvi potez ministra Hasanbegovića.

„Neprofitni mediji bi trebali funkcionirati kao mediji zajednice, koji promiču one vrijednosti koji se u mainstream medijima ne mogu vidjeti, čuti i pročitati. Emisiju o radniku ne možete naći ni na HTV-u ni na Hrvatskom radiju, ali postoji neprofitni časopis 'Rad' posvećen radničkim pravima. Jesu li radnička prava u većinskom medijskom prostoru prebrisana krpom, jesu li ona zapravo manjinska prava, dok imamo prava katoličke većine koja u svakom trenutku konzumira svoj vjerski sadržaj“, zapitao se Duda.

Osvrnuo se i na manipulaciju o navodnoj preplaćenosti neprofitnih medija milijunima kuna iz državnog proračuna, što se namjerno plasira, pa se građani onda bune kako se njihovim novcem plaćaju „oni koji pišu o gejevima i lezbijkama“ dok oni istodobno nemaju ništa.

„Neprofitni medijski sektor će jedva gladan preživjeti ovu godinu, a za te medije rade mnogi etablirani novinari koji su otpušteni iz medijskih korporacija. Da nema neprofitnih medija, neke novinare više ne biste mogli čitati, poput Borisa Dežulovića i Igora Mandića. U pitanje dolaze Forum.tm, Slobodni filozofski, Nepokoreni grad, Lupiga, Crol... Ostat će nam mediji u vlasništvu austrijske korporacije ili jednog zagrebačkog odvjetnika ili nekog češkog fonda. Gdje ćemo onda čitati kakva je situacija s industrijom u Sisku ili Petrinji? Dogodit će nam se paradoksalna stvar da će komercijalni mediji poput RTL-a i Nove TV postati opozicijski – rekao je Duda koji povremeno i sam piše u neprofitnim medijima, pa tako i na našem Forumu.

Aktivističko-umjetnička akcija

I Katarina Luketić je upozorila na značaj neprofitnih medija, neovisnih od političkog i korporativnog uticaja.

„Teško ih je izgraditi, ali ih je lako uništiti. Slična stvar se može dogoditi i sa slobodnim umjetnicima. Mreža neprofitnih medija je prostor neprekidne borbe, stvaranja svjetonazora i nekog oblika otpora, otvaranje tema... Bila je to dugotrajna, mukotrpna borba u okruženju tajkunizacije ovih 20 godina. A sada imate rušenje jednog sistema kojeg je kasnije vrlo teško vratiti. Ta retardacija je zapravo opasna, a ne to 'mi sad dajemo našima, a vi ćete vašima'“, kazala je Luketić.

Jedno od pitanja iz publike bilo je „kad se vidimo ispred Ministarstva kulture skandirajući i protestirajući do besvijesti dok se Hasanbegović ne makne, a potom i ispred Katoličko-bogoslovnog fakulteta?“.

„Nije Hasanbegović jedini problem u hrvatskoj kulturi čak i da se on makne. On je najistureniji vojnik te cijele vojske, ali stvari su strukturno opasnije“, odgovorila je Katarina Luketić.

I Marko Pogačar vjeruje da nije dobro inzistirati samo na smjeni Hasanbegovića, jer „on postaje neki tip gromobrana ove Vlade, treba udarati po čitavoj Vladi“.

Dean Duda predložio je svojevrsnu aktivističko-umjetničku akciju nasuprot Doma zdravlja u Runjaninovoj ulici, u susjedstvu Ministarstva kulture, gdje na zidu Botaničkog vrta postoji ploča posvećena zagrebačkim studentima i radnicima, antifašistima, koji su na tom mjestu 1941. godine izvršili napad na ustaše.

„Ploča je zaštićeni spomenik kulture i u ingerenciji Hasanbegovićevog ministarstva. Bio bi genijalni umjetnički spektakl da se to očisti, da svaki dan kad dolazi na posao Hasanbegoviću ta slova svijetle“, zaključio je Duda.

Ciklus javnih tribina „Politički leksikon“ na Akademiji dramske umjetnosti nastavlja se 21. travnja na temu obrazovanja te tjedan dana nakon o medijima.