Hrvatska prije svega mora pronaći način da radnike između 50 i 64 godina starosti zadrži u svijetu rada, poveća plaće i suzbije sivu ekonomiju, poručuju sindikalisti Foto: SSSH
Zabraniti ljudima da koriste mirovinu prije 67 godina neće stvoriti nova radna mjesta, a hrvatske će radnike osuditi na nezaposlenost i siromaštvo u starosti Foto: SSSH
Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) protivi se najavama, koje objavljuje dio medija, da će se podizanje dobi za umirovljenje na 67 godina dogoditi već 2033., a ne 2038. godine kako je ranije najavljeno, odnosno da će do 67. godine života morati raditi svi danas mlađi od 52 godine.
SSSH negoduje što se takve informacije puštaju kroz medije i to preko neslužbenih izvora iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava, a da istodobno socijalnim partnerima nisu predstavljeni nikakvi konkretni prijedlozi niti su formirane stručne radne skupine koje bi o tome raspravile.
Sindikalisti osuđuju takav pristup mirovinskoj reformi te naglašavaju da Hrvatska prije svega mora pronaći način da radnike između 50 i 64 godina starosti zadrži u svijetu rada, a danas su mnogi od njih nezaposleni, te da je nužno povećati plaće i napokon krenuti u suzbijanje sive ekonomije.
Priopćenje SSSH donosimo u cijelosti.
Proteklih dana mnogi mediji izvještavaju o još jednoj rundi mirovinske reforme, koju vladajući, kao i toliko puta do sada, ponovo nazivaju „sveobuhvatnom“ i najavljuju da će riješiti probleme održivosti i primjerenosti mirovinskog sustava.
Problem nije u tome što se o mirovinskoj reformi raspravlja, štoviše, trebalo bi to činiti puno češće, ozbiljnije i sveobuhvatnije. Problem je, i to zaista ozbiljan, što se ponovo čini da su ključne odluke već donesene, prije nego što je prava javna rasprava uopće započela.
Tako mnogi mediji, pozivajući se na neslužbene izvore iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava, pišu kako se granica za podizanje dobi umirovljenja na 67 godina spušta s 2038. na 2033. godinu, odnosno da će do 67. godine života morati raditi svi danas mlađi od 52 godine.
U isto vrijeme, stručne radne skupine koje bi trebale raspraviti problematiku i predložiti rješenja još uvijek nisu formirane, a socijalnim partnerima nisu predstavljeni nikakvi konkretni prijedlozi.
Umjesto toga u javnost se ponovo puštaju „probni baloni“, a socijalnim partnerima, tijekom konzultacija o Nacionalnom programu reformi, dostavljena je svega jedna rečenica o „poticanju dužeg ostanka u svijetu rada“, koje će se provesti kroz „sagledavanje mogućnosti“ o nekoliko pitanja.
Savez samostalnih sindikata Hrvatske ( SSSH) najoštrije osuđuje ovakav pristup mirovinskoj reformi. Umjesto da se, na temelju ozbiljnih analiza i projekcija, potakne prava rasprava o različitim mogućim rješenjima (koja zasigurno postoje), javnosti se „neslužbenim izvorima“ kao smisleno i moguće plasira samo jedno rješenje, koje pritom nije osobito opravdano, niti može uroditi višom razinom mirovina.
Iako je točno da europsko stanovništvo, pa tako i hrvatsko, stari, opće je podatke potrebno staviti u kontekst.
Očekivano trajanje života u Hrvatskoj i dalje je oko 3 godine kraće od prosjeka Europske unije (78,2 godine u 2016., naspram 81,0 na razini EU), zbog čega velika većina njih trenutno uopće ne planira povećanje dobi za odlazak u mirovinu iznad 65 godina. Uz Hrvatsku, izuzetak je jedino Slovačka, no u njoj se danas odlazi u mirovinu sa 62 godine, dakle znatno ranije nego u Hrvatskoj.
Sedam novih članica niti danas još nije doseglo 65 godina kao uvijet za mirovinu.
No pravi problemi, kao i rješenja za hrvatski mirovinski sustav leže negdje drugdje. Zabraniti ljudima da koriste mirovinu prije 67 godina neće stvoriti nova radna mjesta, a hrvatske će radnike, koji su poslodavcima prestari već nakon pedesete, osuditi na nezaposlenost i siromaštvo u starosti.
Hrvatska prije svega mora pronaći način da radnike između 50 i 64 godina starosti zadrži u svijetu rada – po njihovoj stopi zaposlenosti najgori smo nakon Grčke (38,1 posto u 2016, naspram prosjeka EU od 72,4 posto). Ako prosječan radnik stariji od 50 godina ne radi, što može očekivati sa 66 godina starosti?
Drugo ključno pitanje kojim bismo se danas trebali baviti jest kako povećati razinu plaća, što uključuje povećanje minimalne plaće, sprečavanje njezine zloupotrebe, ali i stvaranje poticajnog okvira za kolektivno pregovaranje, koje je najučinkovitiji mehanizam osiguranja razine plaća koja je prihvatljiva i radnicima i poslodavcima.
Za budućnost mirovinskog sustava jednako je važno napokon krenuti u suzbijanje sive ekonomije, uključujući neprijavljeni rad, ali i isplatu dijela plaće „na ruke“. Procjene sive ekonomije u Hrvatskoj kreću se između 25 i 30 posto BDP-a, pa je jasno da značajan dio deficita mirovinskog sustava generira neuplata doprinosa na rad koji se odvija u sivoj zoni.
Umjesto stalnog zadiranja u rashodovnu stranu mirovinskog sustava i snižavanje mirovinskih prava, vrijeme je da se fokus prebaci na njegovu prihodovnu stranu. Prije nego se ozbiljno pozabavimo time, nema smisla raspravljati o podizanju dobi za odlazak u mirovinu. No o ovim pitanjima nitko ne raspravlja, niti pušta probne balone. Pitamo se – zašto?