Što je crno u Ravnim kotarima? Sanacija otpada na hrvatski način

Europska komisija počinje istragu "crnog brda" u Ravnim kotarima. Vijest je to koju su prije koji mjesec prenijeli zadarski mediji, a koja se odnosi na odlagalište metalne troske u ravnokotarskom selu. Riječ je o problemu otpada nastalog pri sanaciji bivše šibenske Tvornice elektroda i ferolegura. Sumnjajući da su u slučaju "crnog brda" prekršena ljudska prava, europarlamentarka Dubravka Šuica lani je zatražila reakciju Europske komisije. 

Pitanje industrijskog otpadnog materijala na šibenskoj Crnici, koji je onemogućavao investicije na toj atraktivnoj lokaciji, riješeno je njegovim dislociranjem u drugu županiju. Riječ je o poslu koji, svojom šlampavošću i nezakonitim konotacijama, pokazuje kako to zna izgledati kada država udruži snage s privatnicima i uhvati se nekog problema.

Naime, sudbina je odlučila da dobar dio troske završi u poprilično nerazvijenom selu koje naseljava srpska populacija. Udaljeno oko 20 kilometara od Zadra, Biljane Donje nalaze se na plodnom području Ravnih kotara čiji stanovnici žive uglavnom od poljoprivrede.

Nekoliko urušenih, drvećem obraslih kamenih objekata i par novijih kuća čine mjesto u kojem nema previše života. Stariji stanovnici, mahom povratnici, uglavnom se okupljaju na igralištu za boćanje s kojeg se brdo, od krovova i pokojeg stabla, ne vidi. Ipak, dovoljno je prošetati glavnim seoskim putem i proći lokalnom ili autocestom da bi se uočio crni uljez u zelenilu što ga okružuje. Zaista, 20-metarsko brdo jezivog izgleda izuzetno je teško ne primijetiti.

Mještane se, kažu oni, nije previše pitalo.

Kada se odlučivalo o lokaciji za trosku, nikakva javna rasprava nije provedena. Više od 200 tisuća tona materijala istovareno je u neposrednoj blizini kuća i najplodonosnijih polja Ravnih kotara.

"Najgore je kad puše bura, a ovdje često puše, pa se čestice raznose po vinogradima i maslinicima i to nam utječe na poljoprivredu", kaže jedan od mještana okupljenih oko igrališta, pa nastavlja, "još je gore susjednom Nadinu, gdje se ljudi bave eko-proizvodnjom, čak su i dobili certifikat najekološkijeg sela u državi."

Pokupio novac, pa otišao u stečaj

Trosku je prije pet, šest godina počela dovoziti tvrtka MLM Group, čiji je direktor Sadik Čolić mještane uvjeravao da će se materijal iskoristiti u gradnji zadarske luke Gaženica, što se na kraju nije dogodilo. Sanaciju je, nije nevažno spomenuti, dijelom financirao i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Godine 2013. tvrtku je preuzeo privremeni stečajni upravitelj, a u srpnju iste godine direktor je dao izjavu u kojoj se obvezao da će za nekoliko mjeseci ukloniti otpad. Isto tako, ima tome godina dana, inspekcija zaštite okoliša naredila je kompaniji da pokrije odlagalište zaštitnom folijom, iako ona to financijski nije u stanju.

Stoga, "crno brdo" niti je uklonjeno, niti je prekriveno.

Zdravko Belušić, predsjednik eko-udruge "Ravni kotari", već nekoliko godina upozorava javnost da je riječ o štetnom materijalu koji se pod hitno mora ukloniti. Govori o dvjema analizama koje je udruga naručila - jednu od njemačkog instituta Eurofins, a drugu iz zagrebačke tvrtke ANT. Obje su potvrdile da otpad sadrži policikličke aromatske ugljikovodike koji su u povišenoj razini kancerogeni. Početkom 2014. Belušić je rezultate analiza osobno uručio resornom ministru Mihaelu Zmajloviću, koji je obećao da će se do kraja godine teren sanirati.

Čini se, međutim, da Ministarstvo zaštite okoliša i prirode u svemu tome ne vidi nekakav problem.

"Jasna Paladin-Popović, bivša glavna inspektorica zaštite okoliša, u dva ili tri navrata na razne je upite odgovorila da je riječ o inertnom, neopasnom građevinskom materijalu, no dopis Ministarstva poljoprivrede koji smo dobili u srpnju pokazuje da nije tako", kaže Belušić.

U dopisu se spominje analiza Zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar koja kaže da tri od ukupno pet uzoraka uzetih s deponija ne zadovoljavaju uvjete za odlaganje na odlagališta inertnog otpada. Isto tako, navodi se i očitovanje Hrvatskih voda u kojem stoji da u slučaju "crnog brda", budući da nije izvedena vodonepropusna podloga, dolazi do emisije opasnih tvari u podzemne vode, što je zabranjeno u III. zoni sanitarne zaštite. Državna vodopravna inspekcija proslijedila je mišljenje inspekciji MZOIP-a na daljnje postupanje.

I na tome je, izgleda, stalo. Na upit o poduzetim koracima u slučaju "crnog brda" nakon što su Hrvatske vode rekle svoje, iz Ministarstva ni a ni b. Riječ je, naime, o mjestu koje, kao i ostala sela što ga okružuju, nema vodovod.

Zagađena je i voda

"Analiza vode pokazala je da ona nije za piće, a mi je pijemo. Zalijevamo njome povrće u bašti, koje onda jedemo. Izgleda da nikog nije briga za nas ovdje", smatra isti onaj mještanin s početka priče.

Budući da Biljane Donje pripadaju upravi Grada Benkovca te da je netko ipak morao dati suglasnost za odlaganje otpada, većina stanovnika za krivca proziva gradonačelnika Branka Kutiju. Grad se opravdava činjenicom da je riječ o privatnom terenu s čijim je vlasnikom MLM Group sklopio ugovor o zajmu, iako je dobar dio otpada već prešao na područje Hrvatskih šuma. Međutim, zanimljivo je kako velik dio mještana i dalje nema riješene imovinsko-pravne odnose, dok su zemljišne knjige vlasnika terena na kojem se nalazi troska sređene doslovce preko noći, netom prije nego što su trosku počeli dovoziti. Zbog toga postoje indicije da je blagoslov za štetan posao dala upravo lokalna vlast.

Nakon što su se stanovnici Ravnih kotara počeli buniti zbog otpada, Grad Benkovac zatražio je intervenciju Sabora i MZOIP-a da bi se zaštitilo zdravlje ljudi i ekološka proizvodnja. U svoj toj zabrinutosti nitko iz uprave ipak nije primijetio da se otpad počeo dovoziti na novu lokaciju, u istom selu, ali udaljenu tri kilometra od odlagališta. Dok je Grad raznoraznim dopisima zahtijevao hitno rješenje ovog problema, ispred nosa im je raslo novo crno brdo. I nitko nije reagirao.

Osim deponija, mještane smeta i projekt Županijskog centra za gospodarenje otpadom, koji se planira graditi u Biljanima Donjim. Nisu protiv njega, ali im smeta lokacija.

Naseljene kuće su na samo 30 metara od budućeg centra te na tom području postoje dva neistražena vodotoka. Uz to, smatraju da bi projekt ozbiljno ugrozio ekološku proizvodnju po kojoj je taj dio Zadarske županije poznat.

Nakon što je u kolovozu prošle godine održao sastanak sa Zmajlovićem i lokalnom zajednicom o budućem centru, potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio je da ne može deset stanovnika odlučivati o cijeloj županiji. Valja, međutim, spomenuti da je eko-udruga "Ravni kotari" prikupila više od 3000 potpisa stanovnika okolnih sela nezadovoljnih lokacijom centra.

Priča je to, a takvih je mnogo na ovim prostorima, koja zorno oslikava nesposobnost države u rješavanju problema koji je dijelom sama stvorila. Osim što je financirala prijevoz troske iz Šibenika, na njoj ostaje da se, budući da MLM Group to ne radi, pobrine za njezinu sanaciju u Biljanima Donjim.

U nedostatku volje za pronalaskom odgovarajućeg rješenja, izgleda da su lokalna vlast, kao i nadležne institucije, odradile svoje razmjenjivanjem nekoliko dopisa i očitovanja. Oni čiji je zadatak pronaći odgovorne pojedince, sve su vrijeme šutjeli. Stoga vijest da su se ozbiljne istrage uhvatili oni malo sposobniji u Bruxellesu, zapravo nimalo ne iznenađuje.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija