Stranci vole Zagreb, al' ne "piju" čaplje i licitarska srca

Zagrepčani uglavnom nemaju love i prolaze tešku krizu, ali strancima  ne pokazuju sumornu stranu života, pa ih ovi vide kao gostoljubive i ljubazne građane šarmantnoga grada koji pretendira postati jedan od deset najjačih turističkih gradova Europe.

Je li Zagreb na tom putu? Sudeći prema rezultatima istraživanja Tomas "Stavovi i potrošnja posjetitelja Zagreba tijekom 2012.", koje je napravio i ovih dana predstavio Institut za turizam, naš bi se glavni grad zaista jednog dana mogao ugurati među samu europsku turističku kremu.

Lisabon trenutno vlada tom listom, on je top-odredište za city break, za što je ove godine nagrađen titulom World Travel Award.

London je najposjećeniji grad i Europe i svijeta, a tu su redom i Pariz, Rim, Prag, Berlin... Biti u društvu takvih velikana zaista laska.

Istraživanje koje je napravljeno prošle godine na uzorku od 1832 ispitanika, od kojih 1175 u hotelima, pokazuje da za Zagreb, uza sve crne točke, ima nade. Uz dvoznamenkasti rast broja posjetitelja i noćenja u prvih osam mjeseci ove godine, u Zagrebu su postavljeni temelji da jednog dana zaista turistički naraste.

Glavni gradski hotelijeri reći će nam - doduše, ispod glasa - da i dalje premalo rade, da imaju premalo gostiju i da se sporo kreću naprijed, ali brojke pokazuju napredak. Možda spor, ali ipak.

Stručnjaci Instituta za turizam, koji inače redovito gube na svim turističkim natječajima od Horwath Consultinga, ali se očito zbog toga mnogo ne živciraju, zaključili su, dakle, da Zagreb ima ono o čemu u ostatku zemlje samo mogu sanjati.

Zagrebački hoteli danas raspolažu sa 65 posto od 10.253 raspoložive stalne postelje u glavnom gradu (na obali, recimo, prevladavaju privatni smještaj i kampovi). U 48 zagrebačkih hotela s 3637 soba i 194 apartmana može se odjednom smjestiti 6900 gostiju. Lani su ti hoteli, međutim, dosegnuli relativno skromnih 41 posto popunjenosti na godišnjoj razini, dok su najvišu iskorištenost ostvarili oni s četiri zvjezdice. U hotelima se, nadalje, ostvaruje četiri petine od svih registriranih noćenja u komercijalnim smještajnim kapacitetima. Na žalost, gosti u hotelima odsjedaju tek dan do dva. Zagrebački hoteli, dakle, mogu biti naš ponos, tu nimalo ne zaostajemo za konkurencijom.

U hotelima najviše noće stranci, njih 81 posto, među kojima prevladavaju Nijemci, Amerikanci, Talijani, Britanci i Austrijanci, a zanimljivo je kako je od 1998. do 2012. udio noćenja u dva ljetna mjeseca povećan s 12 na 20 posto.

Isto tako, istraživanje je pokazalo da je udio noćenja porastao i u svibnju i lipnju te u rujnu i listopadu.

Hotelski gost koji odsjeda u Zagrebu u prosjeku ima 40 godina i visoko je obrazovan.  S druge strane, a što je i razumljivo, prosječan gost hostela ima 26 godina (Zagreb ima i sve više odličnih hostela!).

U komparaciji sa 113 europskih gradova, Zagreb je lani bio na 65. mjestu prema ukupnom broju noćenja u komercijalnim smještajnim kapacitetima te na 45. mjestu prema broju inozemnih noćenja u komercijalnim smještajnim kapacitetima.

 Pedeset posto prošlogodišnjih gostiju lani su ovdje bili prvi put, dok je 1998. te kategorije turista bilo samo 27 posto. U hostelima je čak 78 posto gostiju koji su Zagreb posjetili prvi put. 

U Zagreb se, nadalje, sve više dolazi zbog kratkog odmora u gradu, zabave, novih iskustava i doživaljaja te kulture. Sve se manje dolazi radi biznisa, što dovoljno govori samo za sebe. Zagreb više nema industrije, gospodarstvo nam je u kolapsu, a imamo i  najautističniju i najnezainteresiraniju vladu svih vremena, pa i ne čudi da je 1998. godine 60 posto ljudi u Zagreb dolazilo zbog poslovnih obaveza, a lani ih je zbog toga došlo 10 posto manje.

Gotovo 60 posto turista u metropolu dolazi zrakoplovom, a od znamenitosti najviše razgledavaju one u centru grada.

Anketirani gosti pohvalili su gotovo sve usluge vezane uz hotele, sviđa im se hrana, u Zagrebu se osjećaju sigurnima, stanovništvo im se čini ljubazno, ljubazno im je čak i osoblje javnih službi, smatraju da se nudi dobar odnos vrijednosti za novac. Zagreb po njima ima dušu, živopisan je, šarmantan, lijep i miran, grad otvorenih i srdačnih ljudi.

Zagrebačka ponuda, s druge strane, pada na sadržajima za zabavu, ponudi suvenira i uličnih događanja.

On je, međutim, zaključit će prosječan strani gost, i grad oronulih pročelja, grad užasnih prometnih gužvi i skupoga gradskog prijevoza, metropola mizernog noćnog života i, naravno, grad bez prepoznatljivog suvenira.

Iako je na predstavljanje ovih rezultata došao i gradonačelnik Milan Bandić, odlepršao je odmah nakon uvoda (doduše, brzo je odmaglio i Kristijan Šustar, prvi čovjek Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske, kojeg su rezultati ankete jako trebali zanimati).  

Bandića, vječnog populista i svjetskog prvaka demagogije, čiji je neostvareni san prebacivanje noćnog života na Savu, tako nismo uspjeli pitati kako to da za sve vrijeme njegova gradonačelnikovanja nije napravio puno za gradski turizam, a istodobno ulupava novac u Sljemensku kraljicu i nepotrebne fontane.

Amelia Tomašević, agilna direktorica Turističke zajednice grada, uz Đurđicu Šimičić iz Malog Lošinja možda i jedna od najboljih u državi, izjavila je kako je Zagreb jedini europski grad koji izdaje brošure na 28 jezika, što je, kaže, izraz poštovanja prema gostima. Zagreb je inače u zadnjih par godina dobio 36 nagrada u raznim kategorijama i postaje sve prepoznatljiviji na svjetskoj turističkoj karti.

Niskobudžetni letovi i trend više kraćih godišnjih odmora umjesto jednog dugog, postavili su temelje za razvoj gradskog turizma mnogih europskih metropola, pa tako i naše.

Žalosno je, međutim, da se njegova povijest nije dala uobličiti ni u jedan prepoznatljiviji suvenir. Stranci očito ne „piju“ naše drvene čaplje i licitarska srca.

Grad čija forca počinje sjedinjavanjem povijesnih naselja 1850. godine, grad Maksimira i Sljemena, Gornjeg grada na čijim je ulicama Milivoj Dežman prvi put poljubio Ljerku Šram počevši tako jednu od najljepših europskih ljubavnih priča, grad ostavštine Hermanna Bolléa, zaslužuje više od čaplje.