Neugodno velik broj mojih kolega na Sveučilištu i na Fakultetu spreman je iracionalne svjetonazore pretvoriti u principe svoga znanstvenog i nastavnog djelovanja, prepuštajući se praznovjerju biblijskih mitova, kaže profesor Tomislav Bogdan Foto: Ffzg.hr
Tomislav Bogdan, izvanredni profesor na Odsjeku za kroatistiku na Katedri za stariju hrvatsku književnost zagrebačkog Filozofskog fakulteta, jedan je od onih profesora koji su se glasno usprotivili samovolji dekana FF-a i rektora zagrebačkog Sveučilišta s namjerom da eutanaziraju kritičko mišljenje na Filozofskom fakultetu, a sve za račun rastuće klerikalizacije i osobnih interesa.
Koliko dugo radite na Filozofskom fakultetu u Zagrebu? Je li se nešto poboljšalo ili se, naprotiv, pogoršalo nakon što je 2001. godine započelo provođenje Bolonjskog procesa?
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radim već skoro dvadeset godina. Izvanredni sam profesor na Odsjeku za kroatistiku, na Katedri za stariju hrvatsku književnost. Primjena Bolonjskoga procesa, koja je na hrvatskim fakultetima započela prije desetak godina, vrlo je složena tema o kojoj bi se dugo moglo govoriti. Bolonja je donijela neka poboljšanja, ali i određeno spuštanje kriterija u obrazovnom sustavu. Sasvim sažeto rečeno – studentske su i nastavničke obaveze postale brojnije, cijeli sustav birokratiziran, studentski rad kontinuiran, ciljevi i rezultati učenja bolje definirani, ali opseg kolegija znatno je sužen, a pristup nastavnim sadržajima površniji nego prije.
Zašto ste se odlučili angažirati? Protiv čega se zapravo borite na Filozofskom zadnjih godinu dana?
Borim se, sa svojim kolegama s Filozofskog fakulteta, protiv klerikalizacije državnoga sveučilišta, odnosno protiv ugrožavanja sekularnosti visokog obrazovanja. Borimo se, također, protiv štetnih postupaka jedne skupine klijentelistički umreženih pojedinaca koji trenutno drže u rukama Sveučilište u Zagrebu, pa i cijeli resor znanosti i obrazovanja u Vladi. Riječ je prije svega o rektoru Sveučilišta u Zagrebu Damiru Borasu, zatim o nekim njegovim prorektorima i suradnicima u Rektoratu, ali nažalost i o novome ministru znanosti i obrazovanja Pavi Barišiću. Zahvaljujući pogubnu principu negativne selekcije i inertnosti znanstvene, akademske zajednice, pojedinci poput njih – ambiciozni, beskrupulozni i uglavnom irelevantni u svojim strukama – dospjeli su na visoke položaje u sveučilišnoj hijerarhiji i sad otamo pokušavaju ostvariti različite partikularne interese ili interese nekih institucija izvan sveučilišta, a ti interesi nemaju ništa s dobrobiti našega fakulteta ni visokog obrazovanja.
Na Filozofskom je fakultetu sve započelo kad se pokušalo progurati organiziranje zajedničkog studija s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, za što nije bilo nikakve sistemske potrebe i što ne bi bilo povoljno za veliku većinu naših studenata. U normalnoj državi institucija poput Katoličkoga bogoslovnog fakulteta ne bi se ni nalazila na državnom sveučilištu, jer se radi o konfesionalnom učilištu – tko ga želi upisati, mora priložiti potvrdu da ima katoličke sakramente i preporuku katoličkoga klera. Nakon što je Vijeće Filozofskoga fakulteta uvjerljivom većinom glasova odbacilo ugovore o takvoj suradnji, započelo je kažnjavanje naše institucije.
Kažite nam ukratko: šta se krije iza krize upravljanja?
Krije se pokušaj klijentelistički umrežene skupine koju sam spomenuo da Filozofskim fakultetom upravlja iz Senata. Nakon što je naš bivši dekan Vlatko Previšić – koji se preko svake razumne i opravdane mjere trudio da realizira ugovore s Katoličkim bogoslovnim fakultetom – izgubio povjerenje zaposlenika Filozofskog fakulteta i nakon što je legalno pokrenut postupak njegova smjenjivanja, rektor Boras je, da bi ga spasio, donio odluku o uklanjanju studentskih predstavnika iz Fakultetskoga vijeća, što je zapravo onemogućilo funkcioniranje Vijeća. Ministarstvo znanosti je nakon toga umirovilo dekana Previšića, a rektor Boras je na Senatu Sveučilišta našem fakultetu oktroirao vršitelje dužnosti dekana i prodekana. Rektor je, naime, poželio u donošenju odluka zaobići neposlušno Fakultetsko vijeće, pa nametnuta uprava više uopće ne saziva njegove sjednice. Umjesto toga, produžava krizu upravljanja, bez demokratske kontrole provodi odluke i planove smišljene u Rektoratu, pokušava ucjenama i prijetnjama promijeniti odnos snaga na Fakultetu, a naša ustanova za sve to vrijeme ne može normalno funkcionirati.
Kako je moguće da se Fakultetsko vijeće tek tako proglasi nelegalnim? Jesu li administrativne smjene ujedno i političke čistke ili je to čista nebuloza? Kuda sve to vodi?
Moguće je zbog toga što rektor Boras sa svojim suradnicima zloupotrebljava autonomiju sveučilišta, koja je u Hrvatskoj prilično velika, da bi ugušio autonomiju odlučivanja na najvećoj sastavnici Sveučilišta, na Filozofskom fakultetu. Rektor i Senat preko noći donose nezakonite odluke i onda postupaju prema njima, a mi se na te odluke moramo žaliti u sudskim procesima koji traju mjesecima, štoviše, nadležna tijela često uopće ne reagiraju na naše zahtjeve i žalbe. Zloupotrebljavaju se procedure, ugrožava javni interes, pogoduje se sinergiji partikularnih interesa s interesima Katoličke crkve, a cijeli taj pothvat očito uživa podršku ministra znanosti koji pripada istoj klijentelističkoj, maločas spomenutoj skupini pojedinaca. Zasad administrativne smjene, pritisci i blokiranje funkcioniranja Fakulteta još uvijek ne znače i uručivanje otkaza, ali ni to nije isključeno u bližoj budućnosti, s obzirom na to da na Fakultetu sve više jača otpor samovolji i nasilju koje se provodi kroz institucije.
Na koji način se u Hrvatskoj odražava povratak katoličke crkve u dnevnu politiku? Koji je njen stvarni utjecaj danas i tko se iz njenih redova najviše politički ističe?
Utjecaj Katoličke crkve u Hrvatskoj je snažan, a mi već neko vrijeme ne živimo u potpuno sekularnoj državi. O tome jasno svjedoči nastava vjeronauka na svim razinama obrazovanja u državnim školama, zatim državno financiranje različitih crkvenih institucija i inicijativa, konfesionalna učilišta na državnim sveučilištima i mnogošta drugo. Zbog toga je borba koju vodimo na Filozofskom fakultetu ujedno borba za temelje republike i za civilizacijski minimum. Svećenici nisu neposredni akteri političkoga života, ali na njega vrlo uspješno utječu. Vrh katoličkoga klera neprestano u javnosti iznosi oštre, uglavnom konzervativne stavove i pokušava kao javni svjetonazor nametnuti skup regresivnih ideja, koje su dobrim dijelom već barbarizirale hrvatsko društvo. Za takve su istupe obično rezervirane prve stranice tiskovina i udarni termini u televizijskim informativnim emisijama. Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, primjerice, izjavio je nedavno kako je otpor profesora i studenata na Filozofskom fakultetu spajanju njihove institucije s Katoličkim bogoslovnim fakultetom vođen "duhom komunističke diktature". Nažalost, neugodno velik broj mojih kolega na Sveučilištu i na Fakultetu spreman je iracionalne svjetonazore pretvoriti u principe svoga znanstvenog i nastavnog djelovanja, prepuštajući se praznovjerju biblijskih mitova.
Šta za vas predstavlja jačanje desnice, odnosno, postepeno micanje desničarskih pozicija ka društvenom mainstreamu?
Jačanje desnice o kojem govorite predstavlja, nažalost, znak ovoga vremena, i u širemu evropskom kontekstu. Rekao bih da je ono istodobno i uzrok i posljedica urušavanja civilizacijskih kriterija. U javnosti i političkom životu samorazumljivima postaju pojave koje bi u demokratskim, tolerantnim društvima morale biti neprihvatljive. Jačanje desnice u Hrvatskoj ima posebno ružan oblik i posljedice, zato što u pravilu uključuje revizionističke tendencije u odnošenju prema kvislinškoj i nacističkoj državnoj tvorevini koja je na tlu današnje Hrvatske postojala u Drugom svjetskom ratu. Takav revizionizam već neko vrijeme nije osuđen na društvene margine, on se probio do vrhova političkog života i do državnih institucija. Nepovjerenje građana prema parlamentarnoj demokraciji, prema političkoj participaciji i političkim elitama otvorilo je prostor za populističke manipulacije, prostor koji je desnica jako dobro iskoristila.
U kojoj mjeri je tema poništavanja sekularnih vrijednosti prosvjetiteljstva na univerzitetu prodrla u javnost? Kako na sve to reagira hrvatsko stanovništvo?
Prodrla je u nekoj mjeri, i to isključivo zahvaljujući otporu koji se klerikalizaciji trenutno pruža na Filozofskom fakultetu. Podržava nas nezanemariv dio javnosti, ali budući da je i hrvatskom društvu u cijelosti potrebno novo prosvjetiteljstvo, slika nije najbolja. Čini se da velik dio javnosti ne bi imao mnogo protiv toga da živi u nekom obliku teokracije, u kojem bi katolički kler odlučivao o političkim pitanjima, a kriterij konfesionalne pravovjernosti postao nezaobilaznim u upravljanju zajednicom. Prirodoznanstveni pogled na svijet u našoj sredini postaje sve manje zastupljen, površno obrazovani su većina, a takve su, što je najgore, i političke elite. Sve ovo što se trenutno događa na Filozofskom fakultetu i na Sveučilištu samo je ogranak procesa koji su zahvatili cijelo društvo. Ne želimo li posve potonuti u barbarstvo, moramo se tome suprotstaviti.
Kakav stav prema trenutnoj situaciji zauzimaju vodeći mediji, televizija i štampa?
Zapravo rezerviran. Njih najviše zanimaju sadržaji koji pružaju priliku za senzacionalistički pristup. Ipak, kako se kriza produžava, slika pravog stanja stvari na Sveučilištu polako prodire u javnost. Osim toga, vodeći mediji su većinom pod utjecajem političke desnice, pa nam nisu osobito naklonjeni. Uopće, u Hrvatskoj ozbiljnoga novinarstva danas ima samo u nezavisnim medijima i na manjim portalima, ostalo je preplavljeno trivijalnim sadržajima. Prošli ministar kulture, Zlatko Hasanbegović, revizionist i filofašist, pobrinuo se za to da nezavisni i neprofitni mediji ostanu bez financijskih sredstava. U Hrvatskoj zapravo nema ozbiljne dnevne novine, najprodavanije tiskovine izgledaju poput tabloida, a javna televizija je nakon zadnjih izbora kadrovski pročišćena i pod izraženim je utjecajem Katoličke crkve i desnice.
Među potpisnicima otvorenog pisma podrške profesorima i studentima nalaze se ljudi raznoraznih profesija iz čitavog svijeta. Da li se akademska borba konačno internacionalizira?
To pismo podrške i solidarnosti početak je internacionalizacije našega problema. U prva tri dana online potpisivanja podršku nam je pružilo više od tisuću uglednih sveučilišnih nastavnika i intelektualaca iz cijeloga svijeta, među ostalima Maria Todorova, David Harvey, Etienne Balibar, Janis Varufakis i mnogi drugi. Nadamo se podršci izvana, pogotovo zbog toga što u Hrvatskoj do pomoći teško dolazimo, osobito u institucijama. Na djelu je desna revolucija, koja ne namjerava poštedjeti nijedan džep otpora, nijedno središte nezavisnoga, kritičkog razmišljanja, a Filozofski je fakultet upravo to.
Intervju je prvotno objavljen na njemačkom na portalu Semiosis Povod za razgovor je međunarodno pismo solidarnosti sa studentima i profesorima Filozofskog fakulteta u Zagrebu koje u pokrenuli Kulturnjaci. Do danas je pismo potpisalo preko 2000 pojedinaca.