Turci više vole Erdoğana nego slobodu

Zabrana pristupa Youtubeu i Twitteru, pritisci na novinare, ograničenje slobode govora i ozbiljne optužbe za korupciju nisu spriječile vladu Stranke pravde i razvoja (AKP) da izbori sedmu izbornu pobjedu, što je jedinstven primjer u turskoj demokratskoj povijesti.

Unatoč brojnim primjedbama na izborne rezultate, AKP je osvojio gotovo 45 posto glasova; njihovi su kandidati izabrani u dva glavna turska grada, Ankari i Istambulu, dok je u Izmiru bivši AKP-ov ministar izgubio. Na zadnjim lokalnim izborima 2009. godine stranka je osvojila 38 posto glasova, što pokazuje jasan porast podrške u zadnjih pet godina.

Ono po čemu su ovi izbori drukčiji od prijašnjih sukob je AKP-a s civilnim pokretom Hizmetom, koji vodi vrlo respektirani islamski učenjak Fethullah Gülen iz SAD-a. Gülen je propovjednik koji zagovara obrazovanje da bi njegovi učenici dobili prestižne poslove u privatnom i javnom sektoru, otvorio je turske škole diljem svijeta i zalaže se za harmoniju zapadnih vrijednosti i islamskih korijena podupirući demokratske reforme u Turskoj.

Umjereni Hizmet

Sa širokom mrežom u više od 160 zemalja, taj je pokret u proteklom desetljeću bio blizak s AKP-om. Međutim, AKP je odlučio zatvoriti sve pripremne tečajeve za sveučilište u Turskoj, što je bio veliki udarac za Hizmet jer su ti tečajevi predstavljali gotovo 30 posto njihova tržišta. Osim financijske dobiti, bili su i glavna veza Hizmeta s društvom. Bez obzira na etnički ili ideološki background, ljudi su svoju djecu slali na te tečajeve, i to ne samo radi obrazovanja, nego i stoga što se tamo naučava umjereni islam i na taj način prevenira širenje islamskog fundamentalizma. Hizmet se uglavnom smatra drugom branom, odmah nakon laicizma, u sprečavanju širenja fundamentalizma u Turskoj.

Nakon odluke o zatvaranju Hizmetovih tečajeva, AKP se angažirao da ukloni dijelove birokracije, sudstva i policije. Dok brojni komentatori upozoravaju na sukob interesa između Hizmeta i AKP-a, neki tvrde i da je turski premijer i čelnik AKP-a Tayyipp Erdoğan pod utjecajem stranačkih krugova koji su neprijateljski nastrojeni prema Hizmetu zbog njegova umjerenog shvaćanja islamskih vrijednosti.

U drugoj fazi borbe Hizmet je navodno pokrenuo operaciju protiv AKP-a preko svojih kadrova u policiji i sudstvu otkrivajući mito i korupciju pod okriljem vlade. U operaciji "17. prosinca" (po datumu kada je počela) kuće sinova dvojice ministara, kao i ministra europskih poslova Egemena Bağışa i brojnih članova AKP-a su pretražene, a konfiscirane su milijarde dolara. Na društvene mreže iscurili su telefonski razgovori Erdoğana i njegova sina Bilala te razgovori brojnih biznismena, uključujući i oni Reze Zerrafa, podrijetlom Iranca, koji su pokazali kako su se podmićivali ministri, kako je Erdoğan pokušao u svojoj kući sakriti novac te, najzanimljivije, kako se Egemen Bağış, član konzervativne islamske vlade, rugao Kuranu, muslimanskoj svetoj knjizi. Sve to objavljeno je na Youtubeu i proširilo se Twitterom, pa je vlada zabranila te dvije društvene mreže opravdavajući to "nacionalnom sigurnošću".

Najveće izdajice nacije

Nakon poražavajućeg odjeka svega što je objavljeno i nakon policijskih operacija mnogi su očekivali da će glasovi za AKP drastično pasti, ali oni su porasli. To se ponajprije objašnjava time da je korištenje društvenih mreža ograničeno na određene dijelove društva, bez obzira na podatak da je Turska treća zemlja po broju objavljenih 'tvitova'. Osim toga, treba znati i da je znatan dio medija pod kontrolom biznismena koji su povezani s AKP-om, tako da te objave na društvenim mrežama nisu doprle do birača. Također, Erdoğan je svoju izbornu kampanju temeljio na napadima na Hizmet tvrdeći da su sve objave režirali Gülenovi sljedbenici. Pokret je označio kao najvećeg izdajicu nacije, a njegove pripadnike optužio da su dio "međunarodne zavjere protiv uspona Turske, koju su poveli Amerika i Izrael". Turski premijer otišao je tako daleko da je zaprijetio američkom veleposlaniku Francisu Ricciardioneu izgonom iz zemlje.

Nakon sigurne pobjede na izborima, Erdoğan i njegova vlada upregnuli su se "evakuirati" članove Hizmeta iz državnih institucija i povesti ekonomski rat protiv privatnih kompanija koje su povezane s pokretom. Broj policijskih službenika koji je smijenjen od operacije "17. prosinca" već sada premašuje 400.

Predsjednički izbori bit će u kolovozu ove godine, a iduće godine Turci izlaze na parlamentarne izbore. Glasine da Erdoğan namjerava postati predsjednikom ojačane su posljednjim izbornim rezultatom. No, njega i njegovu stranku brine nedostatak snažnog vodstva ako Erdoğan postane predsjednik države, što je položaj o kojem on već dugo sanja. U tom slučaju glasovi za AKP definitivno će pasti na izborima 2015., pa će mu možda biti potrebna i koalicija. Trenutačno politički lideri ne znaju kako razriješiti tu kompliciranu situaciju. U nadolazećim mjesecima moglo bi doći do krize u turskoj vladi. 

Posljednji izborni rezultati pokazuju da unatoč prosvjedima u parku Gezi i širokom pokretu protiv AKP-a, koji je policija nasilno ugušila, te unatoč optužbama za korupciju, turski glasači i dalje podupiru AKP zbog stabilnosti i ekonomskog blagostanja. Ljudi ne vjeruju da su oporbene stranke sposobne voditi vladu tako uspješno kako to čini AKP.

Putin prvi čestitao

Slabost opozicije glavna je prijetnja turskoj demokraciji, pa ispada da je položaj Hizmeta kao "glavne oporbe bez ikakve političke reprezentacije" posljedica te slabosti. Drugo, birači vjeruju da bi nestabilnost pratila ekonomska kriza. U tom je smislu na pameti mnogih Turaka – Grčka. Postoje neki znaci i da bi vakuum sposobnih i snažnih lidera na turskoj političkoj sceni mogli ispuniti Kurdi. Selahattin Demirtaş, supredsjedatelj prokurdske Stranke za mir i demokraciju (BDP), drugi je pobjednik ovih izbora. Njegova je stranka jedina uz AKP zabilježila porast glasova.

Naposljetku, prisutna je i ironija sa stajališta međunarodnih odnosa. Uobičajeno je da pobjednici u demokratskim društvima potvrđuju svoj legitimitet u očima međunarodnih partnera. U slučaju Erdoğanove pobjede to, međutim, ide obrnuto. Zapadni saveznici, uključujući SAD, nisu slavili Erdoğanovu izbornu pobjedu, dok je prva čestitka došla od – pogodite koga – Vladimira Putina. Zanimljivo je i da nitko iz Irana nije čestitao Erdoğanu (a Hizmet stalno kritizira Erdoğanovu vladu zbog veza s tom zemljom). Izgleda da je Erdoğan unatoč tome odlučan glede širenja odnosa s Teheranom; tijekom nedavna posjeta Iranu javno je ustvrdio da se tamo "osjeća kao u svom drugom domu". Je li Erdoğan dobio ikakvu pozitivnu reakciju iranskih mula, legitimno je pitanje.