Ukrajina: San o Europskoj uniji koji se pretvorio u noćnu moru

Ukrajinski prosvjednici blokirali su u ponedjeljak zgradu Vlade u Kijevu, tražeči odlazak s vlasti predsjednika Viktora Janukoviča. Time su nastavljeni višednevni prosvjedi stotina tisuća Ukrajinaca protiv odluke vlasti da napuste put prema Europi i okrenu se Rusiji. Tijekom prosvjeda bilo je i suzavca i razbijenih glava jer se policija prilično oštro obračunava s prosvjednicima. Na ulicama Kijeva se preko vikenda okupilo više od 350 tisuća ljudi, pa se bunt Ukrajinaca po masovnosti izjednačio sa slavnim danima "Narančaste revolucije".  Nekoliko desetaka ljudi ranjeno je u obračunu s policijom, uključujući i novinare. Opozicija traži da se u utorak u parlamentu izglasa i nepovjerenje vladi.

"Snove o Vilniusu pretvorili su u noćnu moru", tumači povjesničar dr. Oleksandr S. Pankieiev. On smatra da ukrajinski predsjednik nije zapravo nikad ni imao namjeru potpisati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, nego je samo glumio predanost europskom smjeru, odnosno da do tog događaja ne bi došlo ni pod kojim uvjetima.

"Nakon Janukovičeva tajnog posjeta Rusiji, postalo je jasno da je sudbina Sporazuma napokon odlučena. Nepoznata ostaje samo cijena izdaje javnog interesa", napisao nam je. On ne smatra da će Ukrajina sada odmah pristupiti carinskoj uniji s Rusijom. Misli da vlasti pokušavaju i dalje balansirati između dva kraja, ne shvačajući da je to postalo neodrživo.

Ne prosvjeduje se samo u Kijevu, nego i u brojnim drugim gradovima. Jaroslav Sergijenko, student iz Zaporožja koji sudjeluje na prosvjedima u tom gradu, napisao je članak za Forum.tm u kojem objašnjava što je dovelo do ovakvog stanja:

Na web-stranici ukrajinske vlade 21. studenoga - uoči summita "Istočnog partnerstva" 28. i 29. studenog u Vilinusu tijekom kojeg je bilo planirano potpisivanje Sporazuma između Ukrajine i EU - pojavio se Dekret 905. U njemu je stajalo da je  europska integracija suspendirana zbog ekonomskih problema.

Moram reći da su mnogi ukrajinski i međunarodni kolumnisti prognozirali da Viktor Janukovič može poduzeti takvu odluku. Indicija je bila sastanak ukrajinskog parlamenta 21. studenoga, kada je vladajuća Stranka regija odbila glasati o liječenju zatvorenika u inozemstvu, kojim bi bio otvoren put za ispunjenje jednog od glavnih uvjeta za potpisivanje dokumenta – oslobađanje Julije Timošenko. Tada je neuspjeh bio jasan već i misiji Europskog parlamenta. Pat Cox i Aleksandar Kwasniewski su tijekom rada misije, koja je bila osnovana 11. lipnja 2012. godine, 27 puta posjetili Ukrajinu i učinili sve što je bilo moguće za potpisivanje Sporazuma.

Razlozi odbijanja europskih integracija

Postoji čitav niz razloga za odbijanje europskih integracija. Kao prvo, to je ekonomski pritisak Ruske Federacije. On se manifestirao u "trgovinskim ratovima" koje je Rusija pokretala protiv Ukrajine. Od problema s blokadom čokolade koju proizvodi tvrtka Roshen, koja pripada zamjeniku predsjednika ukrajinskog parlamenta (Verkhovne Rade) i poznatom ukrajinskom biznismenu Peteru Porošenku do problemima s opskrbom energije. Samo u 2013. prihod od trgovine između Rusije i Ukrajine smanjen je za više od 4 milijarde dolara. Stoga bi, prema  mišljenju ukrajinskih vlasti, EU trebao dati financijsku pomoć Ukrajini za ekonomsku stabilizaciju, odnosno, kako je to govorio premijer Mykola Azarov, "naknadu za ekonomske gubitke" - 22. studenoga Mykola Azarov rekao je kako bi za prijelaz na europske standarde Ukrajini trebalo oko 160 milijardi eura, ili 20 milijardi eura godišnje. Ali nije precizirao kako će točno ova pomoć EU-a biti upotrijebljena.

Europski povjerenik za proširenje Štefan Fuele rekao je da ukrajinska vlada nije službeno podnijela zahtjev za gospodarsku pomoć EU-a. Problem ekonomskih gubitaka od "trgovinskih ratova" s Rusijom vrlo je značajan. Ali zašto o tome nije bilo riječi u posljednjih mjesec, dva, tri ili četiri prije potpisivanja Sporazuma? Zašto nitko nije iznio ovu brojku tijekom pregovora s Europskom unijom?

Politički motivi

U ukrajinskom društvu je prošireno shvaćanje da se jedan od razloga za odbijanje europskih integracija krije u osobnim strahovima ukrajinske vrhuške. To su puno puta izrazili razni ukrajinski politolozi, među ostalima Vladimir Fesenko i Mihail Pogrebinsky. Vlast je u Ukrajini, usprkos 22 godine neovisnosti, ostala u rukama zatvorene kaste u koju obični građani nisu imali pristupa. Nakon zadnjih predsjedničkih izbora (2010.) i parlamentarnih izbora (2012.) ova zatvorenost postala je još više primjetna. Predsjednik Ukrajine izabrao je zaustavljanje europskog smjera zbog svojih osobnih interesa i ambicija. Sadašnji predsjednik države želi ponovo postati predsjednik 2015., ali to će u uvjetima stagnacije gospodarstva biti vrlo teško. Janukovič mora razumjeti da je Sporazum s EU-om prvi korak prema dubokoj preobrazbi u ekonomskoj i u drugim sferama društvenog i političkog života, koja je Ukrajini potrebna još od 1991. godine. Ali promjene mu ne bi dopustile da na izborima primijeni razne svoje političke smicalice, jer bi tada promatrači EU-a pozorno pratili predsjedničke izbore 2015. Sporazum između Ukrajine i EU-a može, također, ozbiljno oštetiti rejting ukrajinskog predsjednika među biračima usmjerenima prema Rusiji. Stječe se dojam da su pregovori s EU-om, s jedne strane, i Rusije, s druge, bili dio političkog natezanja u kojem se glavno pitanje može formulirati na sljedeći način: tko će (EU ili Rusija) dati više novca Ukrajini za saniranje njezina gospodarstva?

Postsovjetska zemlja

Ukrajinci su umorni od života u postsovjetskoj zemlji. Riječ "postsovjetski" najbolje opisuje situaciju u Ukrajini. Ovdje reforme nisu još započele, za razliku od drugih zemalja u istočnoj Europi, a to se stalno odgađa zbog političke nestabilnosti. Najupečatljiviji primjer za to je vođenje vanjske politike Ukrajine, koje se temelji na načelu multismjerova. Ovog su se načela pridržavali svi predsjednici neovisne Ukrajine od 1991. godine (Leonid Kravčuk, Leonid Kučma i Viktor Juščenko). Ali u razdoblju od 1991. do 2013. godine međunarodna situacija radikalno se promijenila i ovaj princip više ne djeluje. Ukrajinci koji kao svoj izbor vide europske integracije i žele bolji život, znaju da to neće doći samo od sebe. Umorni su od korupcije kroz cijelu vertikalu vlasti; umorni su od bezakonja, netransparentnosti i pretjeranih poreza. Mnogi građani razumiju da se kriza može riješiti samo kroz reforme. Problem je u tome što se težnje stanovništva i težnje lidera u Ukrajini ne podudaraju.

Euromajdani

Odluka Vlade da se obustave europske integracije izazvala je reakcije. Navečer 21. studenoga u mnogim ukrajinskim gradovima – Kijevu, Lvovu, Kharkivu – počeli su mirni prosvjedi. Ljudi su sami krenuli na središnjim trgovima izraziti potporu europskim integracijama i svoju želju da vide Ukrajinu u EU. Te su akcije u medijima i na društvenim mrežama prozvane "Euromajdani". Skupovi su se održavali uz parole "Mi smo za Sporazum s EU-om", "Ja biram EU" i slično. Tu nije bila riječ o plaćenicima, kao što se to navodilo u ukrajinskim medijima koji su pokušavali prosvjednike prokazati kao provokatore - što pouzdano znam, jer sam i sam bio uključen u takvu akciju u Zaporožju. O tome svjedoči i podatak da 24. studenoga, na dan akcije "Biram EU! Zaporožje", koja je održana na trgu ispred središta administracije, predstavnici opozicije nisu mogli nositi svoje stranačke simoble. Građani nisu htjeli stajati ispod stranačkih zastava.

Većina Ukrajinaca napravila je svoj izbor. O tome svjedoče rezultati istraživanja javnog mnijenja koje je proveo nezavisni IFAK institut: između 60 i 70 posto Ukrajinaca žele potpisivanje Sporazuma. Malo drugačije podatke iznosi kijevski Međunarodni institut za sociologiju: 43 posto Ukrajinaca želi potpisivanje Sporazuma o pridruživanju s EU-om, a 38 posto želi pridruživanje Ukrajine carinskoj uniji s Rusijom. Kijevski centar Razumkova navodi podatke prema kojima 41 posto stanovništva vjeruje da je Sporazum s EU-om pravi izbor za državu, a 31 posto stanovništva želi da Ukrajina uđe u carinsku uniju s Rusijom. U svakom se slučaju pokazuje da je pozicija vlasti suprotna mišljenju stanovništva (prema nekim izvorima suprotna velikoj većini stanovništva). Postavlja se pitanje: zašto se pri vođenju države ne uzima u obzir mišljenje ljudi? I u ukrajinskom ustavu piše da je narod  "jedini izvor moći u Ukrajini".

Zahvaljujući pozivima na društvenim mrežama kao što su Facebook, Vkontakte, Twitter, Ukrajinci su nastavili ići na "Euromajdane" u gradovima od Donjecka do Lvova, a u Kijevu se održavaju najveći prosvjedi još od 2004. godine.

Zanimljivo je da se lideri opozicije ne mogu pohvaliti vođenjem ovog procesa. Ljudi su se samoorganizirali. Prvi su to znakovi civilnog društva o kojem Ukrajinci dugo sanjaju. Društvene mreže i internet dali su nove mogućnosti Ukrajincima da izraze svoj stav. Na stranici Euromajdan# –euromaidan.eu može se pratiti karta prosvjeda širom svijeta, stavovi na svim društvenim mrežama, pregledavati online-novine Evromajdani u Kijevu. Na web-lokaciji change.org objavljena je peticija kojom se od predsjednika Viktora Janukoviča traži da potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Osim toga, preko društvenih mreža Vkontakte i Facebook organizirano je pisanje pisama njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, europskom povjereniku za proširenje Štefanu Fueleu, bivšem i sadašnjem poljskom predsjedniku Aleksanderu Kwasniewskom i Bronislavu Komorovskomu u kojima se traži pomoć za potpisivanje sporazuma Ukrajine s EU-om. Vrlo je popularan postao i projekt "Prijavite se", u kojem svaki pojedinac može potpisati Sporazum te precizirati zašto to čini. Do početka summita u Vilniusu svoje je glasove tu ostavilo više od 56 tisuća ljudi. Primjer aktivne pozicije je i peticija koja je objavljena na stranicama američke administracije. Od američkog predsjednika se traži da Sjedinjene Države uvedu osobne sankcije protiv predsjednika Viktora Janukoviča ako ne potpiše Sporazum. Ta bi peticija do 26. prosinca trebala skupiti sto tisuća potpisa da bi je Obamina administracija razmotrila. Samo prvi dan, 26. studenoga, peticiju je potpisalo 40 tisuća ljudi. Znatnu potporu "Euromajdani" su dobili i u inozemstvu. Mirne demonstracije održane su u gradovima od Kanade do Japana. Predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič 25. studenog je odgovorio na mirne prosvjede. U kratkom obraćanju potvrdio je da u Vilniusu nitko neće potpisati Sporazum.

Ukrajina između EU i Rusije

Ukrajina je važna i za EU i za Rusiju kao ekonomski i politički partner. EU je često navodio da je tijekom posljednjih nekoliko mjeseci 2013. postignut napredak u reformama u Ukrajini, posebno na području unaprjeđenja javne uprave i donošenju zakonskih akata. Promatrač Europskog parlamenta, bivši poljski predsjednik Aleksander Kwasniewski, pozvao je EU da pomogne Ukrajini u procesu europskih integracija. On jako dobro razumije u kako je teškoj situaciji sada Ukrajina u tom izboru između EU-a i Rusije, zemlje koja je s našom zemljom povezana dugogodišnjim povijesnim, kulturnim i političkima vezama.

Rusija radi ozbiljan pritisak, demonstrira političku i ekonomsku moć. Potvrđujući veliku ulogu ruskog faktora u Ukrajini, premijer Mykola Azarov ustvrdio je da Rusija "nije postavljala nikakve ultimatume".  Ključno je to što su se Janukovič i Putin sastali  9. studenoga u Moskvi, a rezultati sastanka su ostali nepoznati. Na internetskim stranicama ukrajinskog predsjednika objavljeno je da su "strane razgovarale o pitanjima trgovine i ekonomskih odnosa između Ukrajine i Rusije uoči summita Istočnog partnerstva". Mediji, inače, dobivaju informaciju o sadržaju takvih razgovora.

S ukrajinskog prevela: Kateryna Shymkevych

ukrajina-san-o-europskoj-uniji-koji-se-pretvorio-u-nocnu-moru-1242-1152.jpg

Prošlog vikenda prosvjedi u Kijevu dostigli su snagu "Narančaste revolucije" i zaprijetili rušenjem predsjednika i vlade
Prošlog vikenda prosvjedi u Kijevu dostigli su snagu "Narančaste revolucije" i zaprijetili rušenjem predsjednika i vlade
Foto: 
Flickr:Ryan Andersen

ukrajina-san-o-europskoj-uniji-koji-se-pretvorio-u-nocnu-moru-1242-1153.jpg

Prosvjeduje se i u drugim gradovima, poput Zaporožja
Prosvjeduje se i u drugim gradovima, poput Zaporožja
Foto: 
Facebook

Vijesti