Uvlačim se ministru u guzicu

Premda je imenovanje znanstvenog suradnika, doktora znanosti zaposlenog u Institutu Ivo Pilar, povjesničara Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture izazvalo niz negativnih reakcija i peticija među onima koji su vezani uz ovaj resor, nemojte ni pomisliti da je sve prošlo u takvom, negativnom tonu.

Ministar s prilično - kako to točno reći, a ne pogriješiti - revizionističkim pogledom na nedavnu povijest ovih prostora, među dijelom kulturnjaka i novinara dočekan je i više nego objeručke. Štoviše, neki od njih bi i repom i krilima mahali samo da ih imaju, sve s ciljem da se, da parafraziramo vinkovačku rock skupinu Dubravka Matakovića Septicu, uvukli ministru u guzicu. Donosimo kratak i svakako nedostatan pregled glavnih uvlakača među kojima će ministar osobno, sigurni smo, izabrati najbolje. Da bismo mu pomogli u širokom izboru, evo ih:

Prvi je naš apsolutni favorit koji će teško pronaći put natrag s ovog rektalnog uspona. Izjava intendanta osječkog HNK Božidara Šnajdera u Glasu Slavonije:

“Posljednja dva dana u siječnju (30. i 31.) Zagrepčani, ako nisu putovali na tu predstavu u Osijek, ili druge hrvatske gradove, mogli su prvi put pogledati višestruko nagrađivanu predstavu osječkog HNK 'Unterstadt'. Još jedna kvaliteta našeg dolaska u Zagreb jest mogućnost razgovora s novim ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem, iako nisam bio najavljen, a ni razgovor nije bio dogovoren. Imao sam sreću s njim razgovarati o položaju kazališta i kulturi u RH i to baš na dan kada je imao brojne obveze, naime bila je Noć muzeja. Moram reći da svi skeptici, koji su imali svoja mišljenja čitajući tiskovine, gdje je ministar Hasanbegović prikazan u jednoj potpuno pogrešnoj slici. Ja iz prve ruke mogu to demantirati. Riječ je o izuzetno obrazovanoj osobi. On je doktor znanosti, povjesničar, izuzetno inteligentna osoba koja poznaje hrvatsku kulturu više nego što sam ja to i mogao sanjati. Bilo je govora da on ne poznaje kazalište i druga područja kulture. U razgovoru koji je trajao gotovo dva sata, gdje smo u prijateljskom tonu razgovarali, zadivljujuće je koliko on poznaje i film, i kazalište, i likovnu kulturu, a posebice muzeje. Najviše smo razgovarali o kazalištu, gdje je izrazio velike simpatije prema osječkom kazalištu, ne zato što se zove HNK, nego zbog rezultata koje ovo kazalište pruža. Na moje veliko zadovoljstvo usuglasili smo se da će Ministarstvo kulture imati opredjeljenje da će vrednovati rad, rezultate rada i da će na taj način institucije kulture biti financirane, a ne kao što je to bilo do sada. Dakle, nisam nikada iz Zagreba otišao zadovoljniji. Sa svoje strana moram reći na ministar kulture Hasanbegović ima potporu i podršku u osječkom kazalištu, jer vidim da je riječ o čovjeku koji zna što želi, koji zna poziciju hrvatske kulture i da će ju pozicionirati u odnosu prema drugim državama te da ima viziju i strategiju kulturnog razvoja Hrvatske.“

Ipak, istine radi, recimo da je u analnom alpinizmu prvi ipak bio glumac, već tradicionalni HDZ-ov akter svih stranačkih priredbi Joško Ševo, koji je za Tportal rekao ovo:

“Izvrstan je povjesničar, meni je draga njegova knjiga o muslimanima u Zagrebu, a drago mi je i da ministar dolazi iz akademske zajednice kojoj i ja pripadam. Mislim da će imati viziju i da će napraviti dobar tim jer je to jako važno u ovom trenutku.”

Kad se dovela u pitanje stručnost tek stasalog znanstvenika koji je naučni rad vezao isključivo uz sudbinu muslimana u prvoj polovici prošlog stoljeća, a sve redom vezano uz Drugi svjetski rat, ponajviše sudjelovanje pripadnika ove vjerske skupine na ustaškoj strani, oglasila se „skupina povjesničara“. Oni su rekli ovo:

„Izražavamo duboku zabrinutost zbog načina na koji su pojedine izjave dr. sc. Zlatka Hasanbegovića, ministra kulture, iskorištene za njegovu političku, stručnu i moralnu diskvalifikaciju. Takvim iskrivljenim prenošenjem i neznalačkim tumačenjem, napose Hasanbegovićeva nastupa u emisiji Otvoreno svibnja 2015., namjesto argumentirana sučeljavanja – što je bit ne samo historiografije nego i svake javne politike – prostor za javnu raspravu sužen je na rijetko viđen način. Želi li se društvo približiti razrješenju ključnih prijepora hrvatske povijesti u prošlom stoljeću, a onda i sretnijem razvitku u ovom, valja razvijati kulturu dijaloga i međusobnoga uvažavanja, za što su zaoštreni oblici prosvjedničkih aktivnosti najmanje primjereni”, smatra tih 77 povjesničara, među kojima su Mato Artuković, Nikica Barić, Ivo Banac, Zlatko Begonja, Alexander Buczynski, Stjepan Ćosić, Zdravko Dizdar..., a priliku da ga pohvale nisu propustili niti Žarko Domljan, Dubravko Jelčić, Stipe Kutleša, Zorislav Lukić, Tihomil Maštrović, Miroslav Međimorec, Nino Raspudić, Branko Salaj i Karolina Vidović Krišto…

Da ne duljimo, evo odmah jednog od njih. Riječ je, naravno, o našem stalnom čitatelju Ivi Bancu koji je oštro stao na stranu ministra, tvrdeći da su njegove izjave kako je antifašizam floskula izvučena iz konteksta i to zato što on, a on je Banac, ima povjerenja u njega, Hasanbegovića. Ne znamo ima li ministar povjerenja u Banca, ali ovaj se istinski trudi da ima. Evo i njegove izjave s HTV-a:

„Riječ je o odgovornom čovjeku koji ministarstvo u rasulu može postaviti na zdrave noge. Njegovo osvrtanje na pojam antifašizma kao koncepta mnogi ne razumiju, što je osobito vidljivo na primjeru aktivističkih udruga koje taj pojam koriste kao sredstvo pomoću kojeg žele diskreditirati novog ministra.“

Na Banca se, sasvim prirodno nadovezao i HHO Ivana Zvonimira Čička. Odavno nema smisla da pišemo puni naziv ove „tzv. nevladine udruge za ljudska prava“:

„Što se ministra kulture dr. sc. Zlatka Hasanbegovića tiče, on je uvaženi član akademske zajednice, povjesničar čiju znanstvenu stručnost nitko ozbiljan ne osporava. Njegovu kandidaturu za ministra tzv. nevladine udruge za ljudska prava osporavale su lažima i klevetama koje su pisanim putem lansirale u svijet.“

Među otvorenim izrazima podrške valjalo bi izdvojiti onu pjevačke perjanice desnice u Hrvata. Joško Ševo pjevačke scene, Marko Perković Thompson, dubinski je pratio događanje na sceni, pa se oglasio širokim narodnim masama na Facebooku:

“U potpunosti podržavamo kandidata, a nadamo se već sutra ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića. Pozivamo i Vas dragi fanovi na potporu gosp. dr. Zlatku Hasanbegoviću, a ujedno i na osudu lijevog fašizma koji provode linč nad njim”.

Da ne ostane na estradi, javio se u to vrijeme i pomalo rezervirani, ali ipak srcem zadovoljni renesansni čovjek, kazališni i filmski redatelj plus književnik Miroslav Međimorec, koji je u početku malo dvojio:

„Zbunio me izbor povjesničara za ministra kulture, licitiralo se raznim imenima – Jasen Mesić, Anja Šovagović, Dinko Čutura – njih sve donekle poznajem kad odjednom netko meni nepoznat. Ne poznajem dr. sc. Zlatka Hasanbegovića, nepoznat je i široj kulturnoj javnosti, no dolazi iz Instituta Ivo Pilar, što mi jamči da je 'hrvatskiji', temeljitiji, znanstveno pošteniji od onih koji danas vode studij povijesti na Filozofskom fakultetu.“

Pa onda još jedna vedeta iz povijesti, Nikica Barić koji je za beogradski Danas kazao ovo:

„Napadi na Hasanbegovića su pretjerani i dio su političke borbe. Neki njegovi stavovi mogu izazvati polemike, s nekima se čovjek ne mora slagati, ali Hasanbegović nije čovjek netolerancije. Naprotiv, spreman je saslušati i suprotnu stranu i argumente. Bit će mu teško na funkciji ministra, ali je dobro što je za tu funkciju predložen. To što on smatra da je za neke ljude 1945. godina oslobođenje, a za neke nije, nikako ne znači da on brani nacifašistički poredak ili NDH. Prejako je reći da će njegovim izborom vlada postati proustaška. On ima pravo na svoje mišljenje.“

Da ne bude da Dnevno.hr svira po svojim notama, pojavio se odvjetnik Zvonimir Hodak, stalni kolumnist skoro pa istoimenog tjednika. Njemu su napadi na Hasanbegovića protesti sisavaca.

"Prije svega, moj stav o prosvjedima koji su se počeli dešavati protiv Hasanbegovića su ustvari protesti sisavaca. To su ljudi koji su dosada sisali režimsku sisu, ništa nisu radili, ništa kreativno nisu donijeli Hrvatskoj osim što su dobro živjeli. Pošto je sisa presahla, ne samo njima, već svima u Hrvatskoj, trebalo je krenuti s jednom sasvim drugačijom paradigmom nego što je bila do sada."

Nisu ovdje samo marginalci s desnice. Pročitajte vazda spremnog  predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zvonka Kusića. On, kako kaže, nije upoznat o čemu je riječ, ali ga je impresionirao Hasanbegovićev prvi javni nastup u Akademiji:

“Njegov govor je bio miran i suzdržan, bio je impresivan. Iskustvo nas uči kako svi ministri mijenjaju retoriku na novoj dužnosti. Kao aktivisti mogli su zastupati isključive stavove, ali na ministarskoj funkciji zastupaju sve građane. To se uvijek na neki način dobro završi tako da bih ja i u ovom slučaju bio optimist.”

Bilo je samo pitanje kada ćemo doći i do predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Njezina posebna izaslanica na Bleiburgu Bruna Esih iz Hrvatskoga križnog puta rekla je u Bujici kako je „puno surađivala s Hasanbegovićem i da oboje dolaze s Instituta Ivo Pilar“. Njezino je svjedočanstvo životno:

"Išla sam s ministrom kulture prema Saboru i dok smo izlazili iz Ćirilmetodske, bila je ta grupa ljudi koji su bili u histeričnom stanju i odmah su počeli vikati, 'Dolazi! Evo to je on!' Međutim, ono što je važno istaknuti, Hasanbegović se uputio prema Saboru, prema glavnom ulazu, čime je pokazao kako neće bježati od odgovornosti i kako se nema čega sramiti. U profesionalnom smislu to je čovjek sa širokim obrazovanjem, ne samo povijesnih znanosti, već ima široku opću kulturu. Sve primjedbe da nije osoba iz struke vidjet će se brzo da ne stoje. On je izrazito uključiv, a to što izražava svoje mišljenje je karakteristika koja mnogima u ovoj državi nedostaje." Pa onda i ovo: "On je legalist. Bit je kako se netko i po kojim kriterijima bira. S druge strane u prilog Hasanbegoviću ide to da je superioran u novim temama i ti su ljudi svjesni da će vrlo brzo ući u bit onih stvari koje i ne zna, a tih je jako malo."

Njezine teze dodatno je ojačao ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor. On ne zna baš Hasanbegovića, ali smatra da je je riječ o čovjeku koji medijski linč, koji mu se događa, stoički podnosi.

"Kolegu ne poznajem toliko dobro, ali ga znam dovoljno na temelju onoga što smo zajedno radili. Drago mi je što je Hasanbegović uočio jedan od većih problema a to je pitanje arhiva, arhivske djelatnosti, koja je potpuno zapuštena u ove četiri godine. (…) Ljudi ga napadaju po poznatoj matrici. Kako je moguće da u Hrvatskoj egzistiraju udruge koje su cijeli svoj vijek odradile na jedan način suprotan činjenicama. Ministar je vrlo temeljit, znanstvenik, puno drži do struke. Siguran sam da će se sastati s kulturnim djelatnicima, tolerantan je. Očekujem da će zauzeti odlučan stav sa svime što se kosi sa strukom. Najviše se bune udruge koje su zadnjih deset godina na svoj račun dobile jako puno sredstava. S Hasanbegovićem smo na putu da se tome stane na kraj. Glavni kriterij neće biti tko je u kojoj stranci, ali zabrinuti se trebaju oni koji nisu radili i poštivali struku."

Kad su vidjeli da je vrag odnio šalu, javili su se i novinari iz hitro osnovanog društva Hrvatski novinari i publicisti, koji predvodi Siniša Kovačić  s HTV-a, novinar i urednik koji je isti dan kada je uređivao Dnevnik ujedno poslao i pismo potpore prosvjednicima predvođenima Velimirom Bujancem koji su uzvikujući „Za dom spremni“ protestirali pred Agencijom za elektroničke medije, koja je na tri dana uskratila koncesiju Z1 televiziji. Evo HNIP-a, ali ukratko, jer su raširili svoje uvlakaštvo na previše prostora spominjući svašta od Ivana Pavla II. do Marcusea.

„Hrvatski novinari i publicisti u potpunosti podržavaju izbor dr.sc. Zlatka Hasanbegovića za novog ministra kulture RH, i to iz nekoliko razloga. Prije svega, radi se o mladom, ali uglednom znanstveniku koji je u svom dosadašnjem javnom djelovanju pokazao danas vrlo rijetku osobinu: nekomformizam i hrabrost za suprotstavljanje preovlađujućim kulturno ideološkim obrascima koje nasilno nameću zasjenjena središta moći, a koja upravljaju gotovo svim vitalnim procesima države na štetu ogromne većine njenih građana. Dr. Hasanbegović pokazuje istinsku građansku hrabrost u govorenju istine i zdravorazumski prepoznaje i opisuje probleme koji nas muče, a koji su doveli do iseljavanja najboljih mladih ljudi u inozemstvo. Hrabrost u govorenju istine, velika je i presudna  kvaliteta dr. Hasanbegovića koja ga izdvaja iz većine hrvatskih intelektualaca koji gledaju kako tonemo, ali se 'ne bi šteli mešati'.“

Da ne bude da je podrška samo sa zemlje, a ne i s neba, javila se i Snježana Majdandžić-Gladić, vjeroučiteljica u Osijeku i urednica stranice zlatnadjeca.com:

„Iako se ministar dr. sc. Zlatko Hasanbegović našao na vjetrometini i na nišanu streljačkog voda komunističkih antifašista i boraca protiv svega što je Hrvatima doista važno, podrška tom nevjerojatno staloženom, kulturnom i nadasve mudrom čovjeku svakodnevno raste i zasigurno, bez obzira na naizgled njegovo razapinjanje, uživa najveći ugled u narodu između svih ministara i trenutačno predstavlja najvažniji i najjači stup novoizabrane Vlade. Razumljivo je stoga što po ministru Hasanbegoviću pucaju iz svih raspoloživih sredstava, ali je veličanstveno gledati kolikom je snagom i vjerom Bog nagradio toga Hrvata muslimanske vjeroispovijesti, te ni malo ne sumnjam kako će ga ta Božja snaga pratiti stalno i da će nam se po njojotvoriti neka nova radosnija perspektiva. Možemo zajedno sa starozavjetnim moliteljem klicati: Neka ga blagoslovi Gospodin i neka ga čuva!“

Ima i podrška iz naroda, ravno s Braniteljskog portala Mirele Pavić:

„Vi ste doktur povisti, i ne dajte, molin Vas, ‘ljudima od (ne)kulture da Vas ometu u bilo čemu što radite. Vrime je da na to misto dođe čovik koji će dolazit na posa, a ne se triznit svako jutro po zagrebačkin kafićima i davat ljudima štofa za salonske priče“

Nije najvažnija, ali je svakako najznakovitija ona od beogradskog povjesničara Bojana Dimitrijevića, „osvedočenog nedićevca“. Za one koji ne znaju, radi se o srpskoj sramoti, Milanu Nediću, šefu kvislinške vlade narodnog spasa u Srbiji u Drugom svjetskom ratu.

„Hasanbegovića znam odlično i vrlo mi je drag kolega, jedan vrlo lucidan tip i prosto mi je neobično da su ga predložili. Knjige su mu prilično dobre, a njegovo predsjedanje Nadzornim odborom Počasnog blajburškog voda ne bi trebalo pogrešno promatrati“.

Vjerojatno primjećujete da jedna osoba nedostaje. Ne bojte se, nije Željka Markić netragom nestala, ona vam je, naime, ministrica umjesto ministra. Barem bi se tako moglo zaključiti po koordiniranim akcijama koje ona i Hasanbegović provode od njegova stupanja na dužnost. Gdje ona okom, tu on skokom. Zato, tek sitno očitovanje ove voditeljice širokog pokreta fundamentalističkih kršćana U ime obitelji koja nije izdržala a da na Hrvatskom radiju ne prospe još jednu objedu na račun svih koji imaju sitan zazor prema njezinu liku i djelu. Valja nekako opravdati ono što nas čeka, pa makar to bila i potpuna glupost poput ove:

„Zabrinjava me islamofobija  kojom se na prosvjedu na Markovom trgu  krenulo na ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.“

Sve u svemu, kako bi to rekao naš premijer Tihomir Tim Orešković:

“Razgovarao sam s njime i smatram da je ministar Hasanbegović vrlo pošten čovjek i pravi antifašist.”