Velika Rusija kao utješno rješenje za carinsku uniju

Žrtve s kijevskog Trga neovisnosti, revolucionarnog Majdana, pokopane su, ranjeni se oporavljaju, bivši predsjednik Viktor Janukovič je pobjegao u Rusiju, partija mu se raspala, oformljena je privremena vlada. Revolucija je uspjela. 

Barem je tako u euforiji prvih dana majdanske pobjede mislio dobar broj Ukrajinaca. 

U igru je, međutim, ušla Moskva jer su završile Zimske olimpijske igre u Sočiju, ključni ovogodišnji posao Vladimira Putina, pa se krenulo, nakon skoro tri mjeseca nejasnih signala, zauzeti jasan stav prema krizi, i to preko Krima, ukrajinske autonomne republike na Crnom moru.

Najbrojniji narod na Krimu su Rusi, osim njih ima Ukrajinaca, otprilike 12 posto krimskih Tatara, nešto Grka, Talijana, crnomorskih Nijemaca, Bugara, Azera i onih koji sebe zovu sovjetskim ljudima. Krim je nakon 1992. godine dobio status autonomne republike s prilično širokim ovlastima. Nikad nije bio dio Ukrajine, nego ga je 1954. Nikita Hruščov darovao domovini. U Sevastopolju je usidrena ruska Crnomorska flota koja je do 2010. za sidrište Ukrajini godišnje plaćala oko 100 milijuna dolara, a potom plinom, dok Rusi ne naprave novo sidrište u Novorosijsku, na svom dijelu obale.

Krizi su prethodili nemiri u prijestonici Simferopolju i Sevastopolju, a povod je dao ukrajinski revolucionarni parlament kada je trapavo ukinuo zakon o paralelnoj službenoj upotrebi jezika nacionalnih manjina. Poslije je pokrenuta inicijativa da se napravi bolji zakon jer su osim ruski govorećih Ukrajinaca zakukali i etnički Mađari i Bugari, ali je bilo prekasno.

Nije pomogao ni pokušaj Kijeva da u lokalnu vlast uvede svoje ljude ni činjenica da su okosnicu majdanskog prevrata činili tvrdi nacionalisti i desničari sa zapada zemlje, predvođeni Olehom Tjanjibogom i Dmitrom Jarošem.

Neugodno je, naime, barem ruski govorećim Ukrajincima, uglavnom potomcima crvenoarmejaca, tijekom majdanske pobune zvučalo pozivanje na antisovjetsku tradiciju nacionalističke organizacije OUN-UPA Stepana Bandere iz vremena Drugog svjetskog rata (paktirali su i s Njemačkom).

Rusija je naredila vojne vježbe, na Krim su poslane trupe, Ukrajina je proglasila mobilizaciju, okolo hodaju naoružani ljudi u ruskim uniformama koji sebe zovu "odredima samozaštite", a ruske oklopne jedinice putuju okolo - ali to još nije rat.

Ukrajinski privremeni predsjednik Aleksandar Turčinov je situaciju opisao kao agresiju, zasjedalo je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. "Rusi provode abhaski scenarij, provociraju sukob da bi izveli aneksiju", rekao je Turčinov.

"Samozaštitari" na barikadama kažu kako čekaju banderovce sa zapada Ukrajine ne bi li ih spriječili da na Krim donesu kaos i nasilje iz ostatka zemlje. "Mi smo samoorganizirani, štitimo Krim od nacionalista, da ne dođu vlakovima", rekao je jednoj lokalnoj televiziji mlađi čovjek na aerodromu Belbek kod Sevastopolja, naoružan i odjeven u uniformu navlas jednaku onoj koju ima ruska mornarička pješadija. 

Kremlj je dobio parlamentarnu dozvolu da intervenira radi "zaštite ruskih građana i sunarodnjaka". Potom je došla i izjava kako će ruske trupe na Krimu ostati dok se stanje ne normalizira, neugodno slična onoj koju je Leonid Brežnjev izrekao 1968., dok su sovjetski tenkovi ulazili u Čehoslovačku. 

"Takozvana vlada pobjednika s Majdana je formirana, u nju su ušli šovinisti i ekstremisti koji žele izgraditi nacionalističku državu – u 21. stoljeću, u centru Europe. To je drama, to je tragedija naše bratske i bliske nam Ukrajine", izjavio je Grigorij Karasin, zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova.

Onda se Putin složio s prijedlogom njemačke kancelarke Angele Merkel da Kontaktna grupa pod pokroviteljstvom OESS-a pokuša pokrenuti dijalog oko Krima, pa je opasnost od otvorenog rata barem malo smanjena.

Kijev ovdje ne može učiniti puno. Nove vlasti jesu u stanju da se, ako baš moraju, neko vrijeme tuku s Rusima bez vanjske pomoći jer je ukrajinska vojska otprilike četiri puta veća od gruzijske s kojom su Rusi pet dana ratovali 2008. Međutim, iako dobar broj vojnika i starješina, posebno onih sa zapada zemlje, nikako ne voli Moskvu, nije sigurno može li se Kijev pouzdati u garnizone na proruskom istoku jer zakon o služenju vojnog roka predviđa da regruti ne idu daleko od mjesta stanovanja. Ukrajinska mornarica je, unatoč otporu nekih jedinica koje su odbile predaju Rusima, pretrpjela ozbiljan poraz jer se njezin zapovjednik, kontraadmiral Denis Berezovski zakleo na vjernost žiteljima Krima i gradu Sevastopolju, pa je optužen za izdaju.

Ukrajina nema novca. Kada je Janukovič otišao, nove su vlasti zatekle državnu blagajnu gotovo praznu. Devizne rezerve postoje, ali se smanjuju brzo, a nacionalna valuta grivna za manje od tri mjeseca pala je na historijski minimum prema dolaru. Portfolio-investitori su glavom bez obzira pobjegli od ukrajinskih vrijednosnica. Iako je sad vjerojatno da će uslijediti financijske injekcije Zapada, one će biti uvjetovane ozbiljnim mjerama za sređivanje ekonomije. To će opet morati pričekati sređivanje stanja na Krimu. 

Sukob košta i Rusiju koja ionako ekonomski stagnira. Prva šteta u slučaju eskalacije je činjenica da je izloženost ruskih banaka prema Ukrajini nešto oko 25 milijardi dolara, što Moskva može pokriti iz deviznih rezervi. Međutim, investitori bježe i iz rublje, ne toliko brzo kao iz grivne, ali štete već ima.

Nitko, međutim, ne zna što bi se točno dogodilo s ruskom trgovinom i izvozom ako Kijev zatvori granice, što je nagovješteno u nedelju navečer, jer dobar broj važnih puteva i pruga prema središnjoj Europi ide baš preko Ukrajine.  Može i okolo, preko Bjelorusije, ali je skuplje.

Dalje, nije jasno bi li se Rusija smjela usuditi uvesti embargo na isporuke plina jer onda bez njega ostaje nekoliko članica EU-a, a Moskva ne smije riskirati da naljuti kupce.

NATO vjerojatno neće reagirati oštrije, ali, na primjer, može zalediti vojnu saradnju s Rusijom. Zapad također može, kao drugi korak, uvesti sankcije i zalediti rusku financijski i drugu imovinu u inozemstvu te uvesti zabranu putovanja ključnim ruskim ljudima, ali nije jasno što bi one donijele na dugi rok. Može doći i do izbacivanja Rusije iz Grupe 8 najrazvijenijih zemalja, a summit u Sočiju, kasnije ove godine, doveden je u pitanje i sva je prilika da ga neće biti.

I na kraju, nije jasno koliko je Putin ovime dobio. Njegov projekt euroazijske unije je propao, a Kijev je reaktivirao proces potpisivanja Sporazuma o pridruživanju s EU-om. Timothy Ash, šef odjela za tržišta u razvoju Standard Banke, smješten u Londonu, tvrdi da ruski predsjednik sada ima plan B.

"Ako ne može dobiti carinsku uniju, onda će se odlučiti za drugo najbolje rješenje, a to je aneksija Krima i velikih dijelova istočne Ukrajine… Ovo može biti početak ostvarivanja politike stvaranja Velike Rusije", kaže Ash.

Ukrajinska vlada je, kako izgleda, spremna učiniti sve da dođe do rješenja kroz pregovore, a na unutarnjem planu ona pokušava sačuvati jedinstvo zemlje, čemu svjedoče imenovanja Igora Kolomojskog za guvernera u Djenpropetrovsku, a Sergija Taruta u Donjecku.

Kolomojski je jedan od petorice najbogatijih Ukrajinaca, ali je istodobno i predsjednik židovske zajednice, što za cilj ima uklanjanje ruskog argumenta da je nova vlada antisemitska i fašistička. Taruta pak predvodi industrijski Donbas, a poštuju ga na obje strane političke scene. Vode se i pregovori s Aleksandrom Jaroslavskim, oligarhom iz Harkova, ranijeg Janukovičeva uporišta. Sergej Kunjicin, bivši premijer Krima za vlade Leonida Kučme i bivši zastupnik na listi Udar Vitalija Klička imenovan je za pregovarača s proruskom administracijom u Simferopolju.

Drugi oligarsi, uključujući Rinata Ahmetova i Dmitra Firtaša, pozvali su na nacionalno jedinstvo i potrebu da krupni biznis podrži Kijev.

Za očekivati je i da Ukrajina sada, osim približavanja EU, ubrza i process NATO-integracija (koje su ionako napredovale dosta dobro), čime će zapadni savez dobiti divnu priliku da preko granice gleda pravo u rusko dvorište.  

Kako god da se ova kriza završila i kolika god Ukrajina bila na kraju, Rusija u njoj dugo neće imati ni saveznika ni dobrog susjeda.

Autor je od 2004. do 2006. bio dopisnik AP-a iz Kijeva.