Jagoda Munić
<p>Autorica je predsjednica najveće svjetske mreže ekoloških organizacija Friends of the Earth</p>
Kuhinja u kojoj je ovih dana nastao "Dubrovački dogovor" sve je samo ne stvar mediteranske tradicije tog dijela Dalmacije, kao ni dio turističke ponude. Riječ je o velikoj koaliciji SDP-HDZ-HNS u Dubrovniku, dogovorenoj isključivo da bi se napokon osnovalo gradsko vijeće u kojem bi HNS i SDP zaobišli Laburiste i nezavisnu Listu Srđ je grad Igora Miošića. Laburisti i nezavisna lista, je li tko sumnjao, u svakom su slučaju nepoželjni politički subjekti jer je riječ o jedinim listama koje su se javno i potpuno suprotstavile izgradnji golf-resorta na platou Srđa.
Dok su građani Dubrovnika u jeku turističke sezone fokusirani raditi na temeljnoj egzistenciji, lokalni političari su se požurili složiti nepomirljivo. Koalicije ovog tipa, vrlo šarene i širine slijeva nadesno, slažu se samo u izvanrednim okolnostima. Iz toga bi se moglo zaključiti da Gradu ide prilično loše. Ipak, stvari postaju jasnije ako se zna da je uspostava gradskog vijeća gradonačelniku Vlahušiću nužna kako bi se napokon usvojio Urbanistički plan uređenja (UPU) platoa Srđa.
UPU se, naime mora usvojiti najkasnije u kolovozu, inače se cijela procedura prostornog planiranja mora provesti ispočetka. A to bi se moglo pokazati kao jako nezgodno, u svakom slučaju politički potencijalno vrlo štetno i opasno, jer ipak je riječ o planu kojem se na referendumu suprotstavilo čak 85 posto građana Dubrovnika koji su glasali o tom pitanju.
Osim jednog i pol igrališta za golf i nekoliko drugih sportskih sadržaja, plan za plato Srđa sadrži i 240 luksuznih vila u rekreacijskoj zoni, na poljoprivrednom i šumskom zemljištu, odnosno izvan dvije zone turističke namjene na platou Srđa. I opet, ništa od navedenog ne bi bilo ni zamislivo da nije bilo maštovitog tumačenja zakonskih propisa. Tako je studija utjecaja na okoliš, protivno zakonu, tri puta vraćana na doradu, a uzela je u obzir utjecaje samo jednog dijela planirane izgradnje, dok utjecaj 400 apartmana na okoliš uopće nije analiziran.
Zbog toga su Zelena akcija i građanska inicijativa Srđ je naš podigli tužbu na Upravnom sudu, a ustavnu tužbu udruge su zbog nezakonitosti donošenja projekta podnijele još 2006. godine. Tada je povjerenik vlade Ive Sanadera, mimo svojih ovlasti, prenamijenio površinu golf-resorta sa 100 na 310 hektara.
Usto, nikad nije dočekan sudski epilog prodaje gradskog odnosno državnog zemljišta, koju je 2009., neposredno prije kraja svog mandata, zbog manjka novca u gradskoj blagajni provela Dubravka Šuica.
I kao da to nije dosta, investitor otkupljuje zemljište od vlasnika koji su se upisali na njega temeljem izjava kako su na Srđu više od 20 godina skupljali majčinu dušicu i drva, a nekako se dogodilo da su se takvi slučajevi odnosili baš na parcelama umrlih vlasnika bez nasljednika, odnosno na zemlji Grada Dubrovnika[1]. Na temelju ovih informacija mogli bismo očekivati da će reagirati DORH i USKOK, ali zasad, dvije godine nakon što je ta afera izašla u javnost, nemamo još nikakvih informacija o tome.
Nakon što je investitor otkupio dio zemlje na Srđu, na zemlju se upisuje hipoteka i tako tvrtka Razvoj golf dobiva kredit u iznosu od 90 milijuna eura (60 milijuna od Golden Star Malta i 30 milijuna od Loyds Investment Corporation)[2]. Čini se da je i Zagrebačka banka kreditor Razvoj golfu jer je i ona upisana zabilježbom u zemljišnim knjigama, i to temeljem zajma od 15 milijuna eura.
Loyds Investment Corporation je tvrtka kojoj je direktor Aaron Frenkel. Još jedna iz grupacije Loyds povezana s Frenkelom je Loyds Property Investments, registrirana u Velikoj Britaniji. Ove Loyd’s-tvrtke ne treba miješati s londonskim Lloydsom, a razlika seže svjetlosnim godinama dalje od pukog slova "l" viška u nazivu. Frenkel je, zajedno s Yoramom Yossifoffom, osnivač dotične tvrtke i direktor, a Yossifoff je pravnik specijaliziran za nekretnine, ulaganja i “kreativno oporezivanje”. Dotičnim investitorima temeljito se bavio britanski dnevnik Guardian, i to u kontekstu špekulacija s nekretninama, pri čemu je korištena anonimnost preko tvrtki s Djevičanskih otoka, kako je navedeno analizi dokumenta koji su procurili o klijentima poreznih rajeva u travnju 2013. [3]
U članku se navodi da je Frenkel u Londonu pokupovao nekretnina u vrijednosti od 30 milijuna funti, dok je Yossifoff bio baš široke ruke, pa je potrošio i cijelu milijardu jer špekulantske poslove obavlja i za Mydas Fund iza kojega stoji izraleski konzorcij. Je li tko i sumnjao, istražitelji koji se bave investitorima iz poreznih rajeva, sva ova ulaganja povezuju s izbjegavanjem poreza, dakle, smrtnim grijehom na Zapadu.
O čemu je riječ? Loyds Property Investments, Frenkelova i Yossifoffova tvrtka, bila je umiješana u skandal s najmom domova za starije i nemoćne koji je javnost skandalizirao 2011. godine. Loyds Property Investments je bio jedan od vlasnika tvtke South Cross u Velikoj Britaniji, privatizirani sustav 750 domova za starije i nemoćne. Iz tvrtke su izvukli devet milijuna funti, što je istražio sindikat GBM, koji je utvrdio da je tijek izvlačenja novca išao preko Izraela, Poljske, Singapura, Djevičanskih otoka, Kanarskih otoka, Švicarske i - natrag u Izrael.
Nakon te je operacije Loyds Property Investments 2010. godine baš nekako zgodno bankrotirao, kako navodi Mirorr[4], pa će naplata potraživanja biti malo teže provediva jer tvrtka ima knjigovodstvenu vrijednost, odnosno manjak, od 946.590 funti, što je ujedno i vrijednost dioničkog fonda. Zanimljivo je napomenuti da je ta tvrtka (Loyds Property Investments) reklamirala prodaju i najam vila na Srđu na svojim web-stranicama 2009. godine.[5]
Prema napisima Slobodne Dalmacije[6], Loyds Investment Corporation posudio je 2009. godine tvrtki Razvoj golf d.o.o. 30 milijuna eura. Taj je dug, prema svemu sudeći, Razvoj golf prenio na tvrtku Golden Star Malta, koja je upisala založno pravo na dio parcela na Srđu temeljem zajma Razvoj golfu od 90 milijuna eura. (Uknjižena je i Zagrebačka banka temeljem zajma od 15 milijuna eura).
Jedan od dioničara tvtke Golden Star Malta je Poljak Mariusz Bres, koji je s Ivanom Kusalićem direktor i predstavnik za sve četiri registrirane tvrtke u Hrvatskoj – Razvoj golf d.o.o, Zagreb, Razvoj golf Dubrovnik d.o.o, Golf Bosanka d.o.o i Golf Park Dubrovnik – Srđ d.o.o. Sve četiri tvrtke su u izvještajima za 2011. godinu zabilježile poslovanje s gubitkom u visini od gotovo 11 milijuna eura (više od 82 milijuna kuna). Sve navedene tvrtke registrirane su pod ograničenom odgovornošću (limited ili d.o.o.), pa se njihovi dugovi ne prelijevaju na tvrtke osnivačice, odnosno vlasnike. Naravno, u slučaju ostvarene dobiti situacija je potpuno drugačija, pa se dobit bez najmanjeg problema može prenijeti tvrtkama osnivačicama.
To “investitoru” omogućava prelijevanje novca s jednog računa na drugi, tako dugo dok se trag ne izgubi, baš poput prezaduženih građana koji prelijevaju dugove s jedne kreditne kartice na drugu. No, za razliku od građana, koji će prije ili kasnije morati vratiti svoje dugove, jer se u Hrvatskoj osobni dugovi mogu prenijeti i na nasljednike, s tvrtkama to nije slučaj. Tvrtke kćeri mogu elegantno bankrotirati, primjerice, nakon što se novcu izgubio trag na Djevičanskim otocima.
Dakle, imamo klasičan primjer sraza špekulantskoga kapitala i političke kaste, koji će, ako se ostvari, zapečatiti sudbinu Dubrovnika i završiti proces pretvaranja Grada u golf-resort. Politička kasta ulaže doista nevjerojatan trud u to da se jedinstveni biser poput Dubrovnika pretvori u turističku monokulturu, u ljušturu od zidina stiješnjenu između golf-resorta i kruzera. A mogućih razloga za takav razvoj stvari na raznim razinama je mnoštvo; od neznanja i gluposti do privatnog interesa.