Vlasti otvorile tržište automobila, ali cijene novijih modela su nedostižne

Jedan od zaštitnih znakova Kube, automobili iz 1950-ih, trebali bi pomalo nestajati s ulica Havane jer su kubanske vlasti olakšale uvoz automobila u zemlju i ukinule posebne dozvole za njihovu nabavu.

Kubanci su vozili uglavnom prastare automobile iz vremena prije nego što je Fidel Castro 1959. godine došao na vlast, a u modernim automobilima mogli su se voziti samo vladini dužnosnici i ljudi s dobrim vezama u vlasti.

Obični ljudi morali su najprije ishoditi dozvolu od države za nabavu novog vozila, pa se potom upisati na listu čekanja, koja se zapravo nije pomicala jer se automobili nisu uvozili. Prije reforme provedene u rujnu 2011. godine slobodno su se mogli kupovati i prodavati samo automobili koji su bili u zemlji prije 1959. U sklopu reforme 2011. dopuštena je i međusobna prodaja rabljenih automobila nakon toga godišta.

Kubanski predsjednik Raul Castro u petak je ukinuo posebne državne dozvole za nabavu novih automobila i otvorio tržište za sve zainteresirane. Međutim, uslijedio je hladan tuš. Cijene vozila višestruko su veće od njihove cijene u SAD-u, dok je prosječna mjesečna zarada oko 20 dolara.

U zastupništvu Peugeota u Havani, koje kao i sve ostale kontrolira država, osvanule su cijene od 91.000 dolara za "peugeot 206" do 262.000 tisuće dolara za "peugeot 508".

"Ja zarađujem 600 kubanskih pezosa mjesečno (što je oko 30 dolara). To znači da za cijelog svog života ne mogu zaraditi toliko da kupim jedan od ovih automobila. Umrijet ću prije nego što kupim novi auto", rekao je Reutersu vozač Robert Gonzales prije nego što se vratio natrag do svog "plymoutha" iz 1950. 

Goleme cijene novih modela podigle su i cijene rabljenih automobila, pa se tako za rabljenog "renaulta" iz 2005. godine traži 25.000 dolara iako mu vrijednost na tržištima izvan Kube ne može biti viša od 3000 dolara.