Skoči na glavni sadržaj

Vraćanje židovske imovine s figom u džepu

vracanje-zidovske-imovine-s-figom-u-dzepu-1797-1823.jpg

Povrat židovske imovine aktualizira se kada se predstavnici hrvatskih vlasti trebaju sastati s nekim iz Izraela ili SAD-a
Foto: FaH/ White House/ David Lienemann

U pokušaju ispravljanja nepravde prema židovskoj zajednici u vrijeme tzv. NDH, Vlada Zorana Milanovića odlučila je Židovskoj općini Zagreb darovati zgradu u središtu metropole, kao svojevrsnu kompenzaciju za imovinu koja joj je oduzeta za vrijeme ustaškog režima. Riječ je o reprezentativnoj zgradi u Dežmanovoj ulici od oko 3000 četvornih metara zajedno sa zemljištem u kojoj je donedavno bilo Ministarstvo pravosuđa, a prije toga Hrvatska radiotelevizija. Premijer Zoran Milanović ustvrdio je da nije riječ o naknadi, nego o "dugu časti i kulturi srca" te kako darovnica "ne znači da sadašnja Vlada preuzima odgovornost za ono što su radili nekadašnji fašistički režimi".

Zvuči lijepo i ponosno, s mjerom i u dobroj vjeri. No, povrat židovske imovine predugo traje, s mršavim rezultatima, da bi ovakva politička gesta, pa ma kako velikodušno izgledala, bila dovoljna.

Prije svega, u darovnici postoji jedna kvaka – Židovska općina Zagreb zauzvrat bi se trebala obavezati da nakon što dobije zgradu i zemljište u Dežmanovoj 6, više neće imati nikakva potraživanja prema Republici Hrvatskoj. Dakle, da neće potraživati druge oduzete nekretnine, ne samo u Zagrebu, nego i drugdje u Hrvatskoj. To baš ne izgleda kao dar, više je nalik sirovoj računici države. Bit će zanimljivo vidjeti kakva će biti reakcija iz ŽOZ-a.

Nakon ove Milanovićeve geste – političke odluke ili simboličkog poteza, kako god – ostaje otvoreno još jedno jako važno pitanje: povratak privatne imovine Židova protjeranih, zatvaranih i likvidiranih za vrijeme ustaške NDH. To je zapravo još bolnija tema, u Hrvatskoj nikad dovršena.

Vraća se oduzeto nakon 1945.

Povrat židovske imovine ide jako sporo, a nedorečeni zakon provodi se parcijalno. Prema neslužbenim podacima odvjetnika koji zastupaju obitelji Židova stradalih u NDH, do sada je riješeno manje od 30 posto zahtjeva. Neki nisu pipnuti punih 17 godina, a kompenzacije su sramotno male, gotovo simboličke.

Jedina imovina Židova koju je prema aktualnim propisima moguće vratiti je ona oduzeta nakon 1945. godine, dok su zločini i otimačina u NDH ostali nedirnuti. Riječ je o Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine koji je stupio na snagu 1997. godine. Pravo povrata ili naknade imali su, prema prvoj verziji zakona, samo hrvatski državljani u prvom nasljednom redu. Rok za podnošenje zahtjeva bio je šest mjeseci.

Zakon je dopunjen 2002. godine, kada je uvedeno da i stranci mogu imati pravo povrata, ali samo oni koji nisu riješeni temeljem međudržavnih ugovora, što je uvelo pomutnju kod rješavanja zahtjeva.

I dalje je ostalo da se ne vraća imovina oduzeta od 1941. do 1945. godine, kada je i oduzeto najviše židovske imovine. Pravo povrata ima i dalje samo prvi nasljedni red, a ostao je i prekratak rok za podnošenje zahtjeva. Zadnji pokušaj izmjene zakona bio je potkraj mandata vlade Jadranke Kosor, ali je prijedlog zastao negdje u zakonskoj proceduri.

Povrat židovske imovine uglavnom se aktualizira kada se netko od predstavnika hrvatskih vlasti treba sastati s nekim iz Izraela ili američke administracije. Tako je bilo i ovaj put. Predsjednik Ivo Josipović upravo je u posjetu SAD-u. Iako u medijskim izvještajima nema informacija o tome da ga je američka strana zaskočila pitanjem otezanja povrata židovske imovine, potpuno je sigurno da je i to bila tema. Židovska općina Zagreb ustrajno godinama lobira i preko američkih veza da se to pitanje napokon riješi, a State Department u svojim redovitim izvještajima o ljudskim pravima i vjerskim slobodama naglašava problem povrata židovske imovine u Hrvatskoj.

"Pokušati pronaći modele"

Zanimljivo je da se samo nekoliko tjedana uoči Josipovićeva posjeta Bijeloj kući SDP-ov Peđa Grbin, predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, 10. travnja u Saboru sastao s veleposlanikom Douglasom Davidsonom, posebnim izaslanikom SAD-a za pitanja holokausta. Grbin mu je tada obećao da će Hrvatska "u budućnosti pokušati pronaći modalitete za rješenje problema povrata imovine".

Slično obećanje čuli smo i od ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić prije dvije godine uoči njezina puta u Izrael. Tada je izjavila da je "hrvatska vlada donijela političku odluku da se vrati sva imovina Židova oduzeta u razdoblju od 1941. do 1945. godine". Otad nema puno pomaka. Posebno ako se gleda iz perspektive stradalih u NDH. Povrat nisu doživjeli ni rijetki preživjeli iz holokausta, kao ni danas njihovi nasljednici.

Riječ je o nepravdi koja traje desetljećima. Nepravdu demokratska država mora ispraviti. Oslobođena ideologije, emocija i demagogije. I zato bi bilo dobro da osim "kulture srca", napokon proradi i "kultura pravde i zakona", što je racionalnije i korisnije za sve.