Nakon što se otkrilo Poljakovo zapošljavanje, Tonči Restović je novinarima tek pročitao izjavu ne dopustivši nikakva pitanja Foto: Šibenik.in
Kad sam početkom lipnja objavio tekst o tome kako je Boško Poljak, bratić premijera Zorana Milanovića, nakon što je 23 godine proboravio u mirovini, prošao na javnom natječaju, pa se zaposlio kao voditelj tehničke službe u Nacionalnom parku Krka, očekivao sam reakciju, priznanje premijera da mu je bratić, eto, nepravedno zaposlen, možda i ispriku javnosti, pa objašnjenje cijele, za njega neugodne situacije u kojoj bi rekao da on s tim nije imao ništa, da nije urgirao i da su glupost napravili drugi...
Očekivao sam da će se nešto dogoditi u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode, nadležnom za nacionalne parkove; da će ministar smijeniti ravnatelja Tončija Restovića; da će Boško Poljak, pod pritiskom rođaka premijera, dati otkaz; da će se zbog nezakonitog zapošljavanja u javnoj ustanovi uključiti policija i DORH...
Nije se dogodilo ništa, baš onako kako se kod nas stvari ne događaju.
Premijer je izjavio da mu je drago što mu se bratić zaposlio i da on ne može odgovarati ni za koga osim za svoju djecu. Poruka je bila nejasna, a ozbiljnost događaja potpuno ignorirana.
Restović je tada organizirao izvanredno pojavljivanje pred novinarima na kojem nije dopustio pitanja, nego je samo pročitao sročenu izjavu u kojoj je stajalo da je natječaj proveden po zakonu i da je Poljak bio najbolji među kandidatima.
Najbolji?
Boško Poljak?
Čovjek koji ima samo par godina radnog iskustva, i to kao pomorski oficir u JNA?
Čovjek koji je nakon tih par radnih godina, sve do natječaja u NP-u Krka – dakle, točno 23 godine – proveo u mirovini?
Lipanj je prošao, nove su afere potiskivale stare, mnogo je vode palo niz slapove Krke i za protagoniste ove priče sve se nastavilo kao da se ništa nije ni napisalo.
Restović je ostvario dobru turističku sezonu, a pokrenuo i nekoliko značajnih investicija u Parku. Poljak se nakon par stresnih tjedana opustio. Sve je ipak prošlo bez posljedica. Zadržao je teško stečeni posao, pa je lagano odrađivao radne šihte.
I onda je prošli tjedan, kao odgođeni epilog ove prema svemu sudeći klijentelističke priče, Restović na Vladinoj sjednici imenovan pomoćnikom u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode.
Sve bi tu bilo u redu i Restović bi zaista zaslužio funkciju pomoćnika, jer je riječ o sposobnom čovjeku, da nije te masne mrlje s premijerovim bratićem koja mu obilježava karijeru i veže ga uz politiku.
Jer dok se, recimo, u slučaju nezakonitih zapošljavanja, odnosno napredovanja u Zagrebačkom holdingu propisalo uhićenje predsjednika Uprave Slobodana Ljubičića, slučaj u najmanju ruku čudnog zapošljavanja Boška Poljaka završava profesionalnim promaknućem odgovornog Restovića.