Ukoliko u narednih pet-šest dana ne dođe do radikalnog povećanja broja oboljelih od koronavirusa, na proljetnu presudu ćemo čekati gotovo dva tjedna, vjerojatno do drugog travnja, divnog dana i datuma za proglašenja lockdowna od ponedjeljka koji će uskršnji biti više onako teorijski. No dobro, uskršnja će slavlja zato funkcionirati u praksi.
U prvom pandemijskom valu, onom od ožujka do uoči izbora prošle godine, mogli smo naučiti - da smo htjeli - kako preuranjene i pretjerane epidemiološke mjere imaju smisla kao i liječenje loma potkoljenice kemoterapijom.
Sjedili smo, možda pamtite, u kućama dok je napolju bilo manje oboljelih tjedno nego nešto kasnije po satu, u dućane mogli do pet popodne, škole i frizerski saloni, knjižnice i kafići, kazališta i trgovački centri nisu radili i sve tako dok premijer Andrej Plenković nije priopćio da su njegova Vlada i HDZ pobijedili covid-19.
A onda je došlo ljeto i s njim više turista nego smo se nadali i manje nego nam treba, pa zatim i sezona jesen/zima. U tom drugom pandemijskom valu mogli smo naučiti, da smo htjeli, kako zakašnjele epidemiološke mjere, uvedene nakon niza obećanja da ih neće biti, imaju smisla kao i liječenje loma potkoljenice čajem od kamilice.
Od rujna do prosinca je rastao i rastao i još malo rastao broj novooboljelih i da živahni kineski virus nema ružan običaj skakutanja od usta do usta, pričekala bi briga za javno zdravlje da prođe i Božić. Nova godina u novom dobu ionako nije neki praznik.
Počeo je, kažu stručnjaci i svjedoče brojke, treći val epidemije, pandemije, tog nečega i to, kao za vraga, prije Uskrsa, u izbornom proljeću i uoči sezone koje u nekoj mjeri, većoj od prošlogodišnje, mora biti ili ćemo početi jesti jedni druge, na lešo i gradele, kako već tko voli susjeda.
Srećom, još nismo kao drugi, pa je nadasve mudri Nacionalni stožer Civilne zaštite našao načina da sve pomiri ili da se, preciznije rečeno, ne posvađa s onima što su im najvažniji. I tako, eto, djeca u županijama s većim brojem zaraženih ne idu u škole, kafići nastavljaju raditi uz pojačan nadzor, trgovački centri ionako imaju status hramova i sve je, kao i obično, do nas i našeg poštivanja mjera. Budemo li dobri, ma i podnošljivo druželjubivi, moći ćemo se još neko vrijeme smrzavati na kavama.
Proširili se, kao što hoće, covid-19 još jednom, mi ćemo biti krivi za veliki povratak takozvanih nepopularnih mjera. U idealnom scenariju, pisanom rukom Davora Božinovića, presuda će nam biti izrečena taman na vrijeme da Crkva ne popizdi, a ostane dovoljno tjedana i za lockodown i za izbore i za najavu turističke sezone u zemlji koja pobjeđuje virus čim joj ponestane novca.
Uživat ćemo, dakle, u najliberalnijim mjerama u EU sve dok jaja ne budu obojana, prijenosi misa odjavljeni i čestitke upućene, pa ćemo, u ime brige za zdravstveni sustav, starije sugrađane i javno zdravlje, parafrazirajući Angelu Merkel, pod ručnu, tamo negdje od petog travnja pa do trećeg svibnja. Do tada će ova Vlada i HDZ, opet, pobijediti virus i ostat će puna dva tjedna za predizbornu kampanju, a možda, nekim čudom, stigne i dio cjepiva koje smo, zajedno s ostalim članicama Unije, već platili, potpisujući ugovore koji farmaceutskim tvrtkama omogućavaju sve, dok od nas traže samo malo strpljenja, pa tako dvadeset sedam puta.
Ima li, budimo realni, boljeg dokaza da je neka zemlja covid sigurna od slike održavanja izbora? Tko god kaže da ima, taj ili prošle godine nije živio u Hrvatskoj ili ide na živce turističkom lobiju kojem, istina, ne treba puno truda da naše interese i zdravlje podredi barem dvomjesečnom, a može i malo više, unovčavanju prirodnih bogatstava.
Sve se, dakle, lijepo posložilo – dva tjedna do Uskrsa smo još uvijek dovoljno zdravi da možemo izdržati bez dovođenja Stožera u opasnost da iznervira kler, a još nam ostaje vremena da obolimo prije nego po kalama, skalama i butama zamiriše ulje iz friteza – i samo je važno da u narednim danima pokažemo kako se famozni britanski soj na nas sporije prima nego na Bosance, Hercegovce ili, posebice, Srbe koji će Vaskrs dočekati procijepljeni i s onom nekom krivuljom u slobodnom padu, baš kao da njima, a ne nama, vitalne funkcije ovise o broju noćenja i izvanpansionskoj potrošnji.
U konfederaciji klera i gostiju, primarna je briga za javno zdravlje građana, dakle klera i gostiju, dok ostatak ima zadatak da plaća porez između dvije sezone i ne smeta zajednici koja počiva na dva T – teologiji i turizmu, na konzervativnoj duhovnoj bazi i neoliberalnoj materijalnoj nadgradnji.
Kada se stroge epidemiološke mjere uvode prerano i održavaju predugo, one za posljedicu imaju zasićenje društva ograničenjima. Kada se, međutim, uvode prekasno, e onda dolazi do zasićenja zdravstvenog sustava i produljene agonije. Kada se njima manipulira, dobije se Hrvatska danas – zemlja u kojoj se prvo brine o duševnom zdravlju dijela vjernika, pa zatim o ozdravljenju proračuna ovisnog o cijeni girica i sladoleda i, na kraju, statista koji služe da služe i imaju glupe običaje da se zimi okupljaju oko grijalica i još žele biti zdravi puno prije nego temperatura mora postane ugodna za kupanje.
Dobro, ovo zadnje možda i bude. Proljeće je začuđujuće hladno, pa se ni more neće ugrijati do sredine svibnja, a do tada će, je li tako, tako je, ova Vlada i HDZ pobijediti virus i trijumf uložiti u lokalne izbore. Crkva će, naravno, pomoći koliko može. Usluge će, po običaju, naplatiti avansno i u ratama, sa dospijećem zadnje početkom narednog mjeseca.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu