Navodno se kvota žena povećala na sudovima, ali samo zato što su muškim sucima iznosi plaće relativno nezadovoljavajući. U Saboru su se isto te kvote povećale, dok kvote na listama često nisu ispunjene, jer ponovo navodno nemaju koga staviti na njih, pa stranke radije plaćaju penale, nego da poštuju Zakon
Radi li se uistinu o tome da smo zapostavljene i na svakodnevnoj bazi ponižavane ili je to nešto što je do nas samih i u mogućnosti smo promijeniti, ali ipak iz nekog razloga ne želimo?! Bilo kako bilo, statistike su neumoljive i u najmanju ruku ne izgledaju lijepo. Mnogi se pitaju kako to promijeniti, što konkretno napraviti i koje korake poduzeti, a da ne dođe do ugrožavanja kvalitete poslovanja inzistiranjem na kvotama.
Podaci ponovo rade protiv svakidašnjih uvjerenja. Uvođenjem kvota u uprave poduzeća, i to nakon krize 2008. godine, znatno se popravila poslovna stabilnost tvrtki, pošto žene nisu sklone naglim, iracionalnim, rizičnim potezima i urođena im je analiza raspoloživih podataka prije bilo kakve konkretnije odluke. Također, poželjne su i u političkom svijetu jer drže balans i stabilnost, te su manje sklone izazivanju krajnjih državničkih poteza koji uključuju aktiviranje oružanih snaga.
Sadašnji sustav i organizacija rada, kao i Zakon o radu, nisu fleksibilni te ne omogućuju rad od kuće za poslove koje je moguće organizirati na takav način. Doduše, pandemija je dijelom pomaknula te rigidne granice i pokazala da se ipak može. Postoji niz prepreka, a jedna od njih je i zaštita na radu, odnosno period zaštite djelatnika po završetku radnog vremena. Na sve to se još javljaju i sindikati, tako da je jedan zdravi poduzetnički duh u vidu unapređenja poslovanja ženama, ali i muškarcima, u ovome trenutku gotovo nemoguće nametnuti.
Da ne govorimo o vrtićima u dvije ili još gore tri smjene za roditelje koji rade smjenski rad, a nemaju osigurane ‘baka i djed servise’. Puno je pitanja i troškova koji se nameću u tim smjenama, a na žalost računica za društvo je navodno loša. Tako smo i došli do problema i zida gdje dalje više nema, a novih rješenja nema na vidiku ili se kroz šumu birokracije probijaju jako sporo.
Navodno se kvota žena povećala na sudovima, ali samo zato što su muškim sucima iznosi mjesečne plaće u tom području relativno nezadovoljavajući. U Saboru su se isto navodno te kvote povećale, dok kvote na listama često nisu ispunjene, jer ponovo navodno nemaju koga staviti na njih, što često i nije istina, ali političke stranke radije plaćaju penale, nego da poštuju Zakon. Sramotno nizak postotak je i ravnateljica srednjih škola, kao i žena koje u medijima pričaju o gospodarstvu.
Nije se jedna žena susrela s predrasudama kod zapošljavanja, kod napredovanja, kod nagrađivanja, s neprikladnim pitanjima za koje se ne zna jel’ bolje odgovoriti ili zamoliti da ih se preskoči, no kako god se okrene nije u našu korist.
Također, jedna od tema o kojoj nije tako lagodno govoriti je način podcjenjivanja kroz sam razgovor, način ophođenja, preispitivanja naših kompetencija, pojašnjavanje stvari koje i same razumijemo, no eto, ipak nam se dodatno mora pojasniti, za svaki slučaj te da se pokaže nadmoć u baratanju temom te općeniti manjak poštovanja i empatije prema nama kao navodno „slabijem spolu“.
Uloga lidera je pružiti svima jednake prilike te prepoznati potencijale unutar tima. Omogućiti svima jednak razvoj te podršku i pravedan način vrednovanja rada kroz praćenje zalaganja, kao i proaktivnosti općenito. Teško je nekada u raznolikosti i individualnosti svakog pojedinca pronaći unificirano rješenje koje može sve učiniti zadovoljnima, ali i pronaći dovoljno svakodnevno energije, uz sav ostali posao, za bavljenje ljudskim potencijalima i njihov razvoj. S toga je neophodno potrebno odgovarajuće struke vratiti na ta zaduženja, kako bi se osigurali što humaniji uvjeti za rad, a time zadovoljstvo djelatnika uz što se neminovno nadovezuje produktivnost s pozitivnim ishodom.
Najgora stvar koja se proteže od privatnih života, pa dalje i kroz poslovanje je činjenica da se u današnje vrijeme zbog niza narušenih odnosa stvorilo opće nepovjerenje s dodatnim oprezom zbog ranijeg kršenja dobrih običaja i povjerenja u ljude s nizom sitnih ili krupnijih smicalica, koje će biti teško ispraviti, pa su tako često kreirane predrasude koje se preispituju u najmanju ruku čudnim nestručnim metodama, te se na taj način situacija još više komplicira.
Nesporazumi su česti i na razini muško-ženske komunikacije gdje se ženu s izgrađenim karakterom, karizmom, znanjem, samopouzdanjem i sigurnošću u ono o čemu govori, često kod proaktivnog i asertivnog djelovanja uslijed nabrojanog, zamijeni s tezom agresivnog, nametljivog i histeričnog ponašanja. Ulazi se i u dublje nepoželjno i nepotrebno, najčešće krivo karakteriziranje te se dodaju razno razni neprimjereni epiteti, samo jer tradicija i neki grubi odgoj ne dozvoljavaju širenje vidika, perspektiva svima jednako.
Neizmjerno je bitno da muškarci i žene rade na poboljšanju međusobnih odnosa, boljem razumijevanju, smanjivanju predrasuda, zajedničke borbe za ravnopravnost i usuglašeno djelovanje za bolje i zdravije društvo kako u poslovnim, tako i u obiteljskim i ostalim odnosima, jer jedni i drugi su neophodni za razvoj društva i jedni bez drugih naprosto ne mogu ostvariti kvalitetan suživot.
Potrebno je isticati kvalitetne firme koje potiču ravnopravnost, rade na smanjivanju isticanja razlika kroz razne edukacije, postavljanje žena na čelne pozicije, osiguravajući im ista prava i uvjete kao i muškim kolegama, na koji način se u okruženju stvara pozitivna klima, te se unutar istih doima kao da je s društvom sve u najboljem redu. Srećom, postoje poduzeća koja potiču i cijene žene u poslovanju te liderstvu, te zagovaraju ravnopravnost i kvalitetu na mjestu broj jedan ispred svih ostalih faktora, bez razlika i podjela.