„Kao pakao“ Ivice Ivaniševića oda je uživanju u životu po vlastitoj, a ne mjeri trenda i metaforički prozni tekst o tome da nije najgore to što života nema prije smrti, već što ga ima poslije. Idealno štivo za sve kojima žbunje nije ukusno, kao ni aromatizirana voda i kojima je, kako kaže ultimativni neofolk hit, boravak u kafani bez dima ugodan poput kolonoskopije