Milanović u raljama malih, bijednih HDZ-ovih mišica Reding i Pusić

Ni u najluđem snu nije se mogao Tomislav Karamarko nadati da će mu najveći kompliment stići od najžešćeg političkog protivnika Zorana Milanovića. Naime, Milanovićeva reakcija na stajališta europske povjerenice Viviane Reding da ima identične stavove i argumentaciju hrvatskoj opoziciji ne govori ništa drugo nego da nam je premijer uvjeren kako šef  HDZ-a, osim što spletkari, manipulira i opsjenari po Hrvatskoj, odnedavno pod kontrolom ima te u šaci drži i kompletan službeni Bruxelles. I to upravo onaj Karamarko koji nije bio u stanju ni pročitati pitanje napisano na papiru, kako ga je, nema tome davno, sa saborske govornice ponižavao Milanović na jednom od rijetkih parlamentarnih aktualnih prijepodneva.

Špijunčina Karamarko, dakle, ne samo što podvaljuje, podmeće i prijeti na sve strane, denuncira poštene SDP-ove gradonačelnike tajno snimajući njihove razgovore o "projektima", nego je sada zagospodario i Europskom komisijom. Kud' Karamarko okom, tud' Reding skokom. Naravno, karikiramo u nedostatku razumnog i prihvatljivog tumačenja neshvatljivog premijerova inata oko europskog uhidbenog naloga.

Kada već ne želi objasniti zašto je kao sivonja zapeo inzistirati na rješenju kojim smo, da se ne lažemo, besramno prevarili Europsku uniju tri dana prije punopravnog članstva, onda barem neka objasni što se dogodilo s onim "pacta sunt servanda", kako je u jednom od nerijetkih naleta razmetanja latinskim frazama gorljivo branio svoju odluku da ne pokrene pitanje revizije ugovora s Vatikanom, pogotovo u dijelu koji tangira izdašne proračunske dotacije na žiro-račun Kaptola.

Friško preuzevši dužnost premijera, u prosincu 2011. godine, ovako je Milanović kazivao, objašnjavajući zašto se "ugovori moraju poštovati":  "Ne planiramo mijenjati Vatikanske ugovore. Nastojat ćemo uspostaviti korektan odnos s Crkvom. Takvo što se, uostalom, nije nalazilo ni u našem izbornom programu. Radi se o aranžmanu što ga je prije petnaestak godina ispregovarala HDZ-ova vlast i koji mi sada moramo poštovati: Pacta sunt servanda. Osobno mislim da se moglo pregovarati bolje i korisnije za Republiku Hrvatsku, no Crkva se izborila za to za što se izborila, pa bi stoga, i u interesu stabilnosti i pravne predvidljivosti, bilo vrlo teško mijenjati te dokumente". Ostaje nam dužan objašnjenje zašto onda misli da nismo dužni poštovati aranžman ispregovaran s EU-om, čak i ako smo ga mogli ispregovarati bolje i korisnije za RH.  

Ne, Milanoviću je netko rekao da nije u pravu i on je pobjesnio. Podsjeća to na onu njegovu tragikomičnu epizodu kada se potpuno izbezumio zato što mu je glavni tajnik EPP-a Antonio Lopez-Isturiz priopćenjem u kojem podupiru Jadranku Kosor kao premijerku poručio da je "u Bruxellesu politički irelevantan", i sav zajapuren sa saborske govornice vikao da je to priopćenje "bijednika iz EPP-a, bezveznjaka i malog miša za kojeg je mislio da je otišao u svoju rupu".

Tako je i sada Viviane Reding, doduše ponešto u rukavicama, u Milanovićevoj optici postala bezveznjača i mala, bijedna HDZ-ova mišica. O istom trošku, na isti način, Milanović je pljunuo i katapultirao u redove HDZ-a i svoju stratešku partnericu Vesnu Pusić, koja je na istim pozicijama kao i europska povjerenica, ali to prepustimo njihovim čerupanjima na kukuriku-sijelima.

Da je mudrosti u našeg premijera, držao bi se slova pristupnog ugovora s EU-om, a onda lobirao, sam ili zajedno s čelnicima drugih zemalja koji imaju isti problem kao i Hrvatska i pokušao s Europskom komisijom dogovoriti izmjenu spornih mu odredbi (umjesto što svjesno i krajnje iracionalno riskira blokadu pristupa europskim fondovima i korak bliže ulasku u schengenski režim). To je diplomacija, a on je navodno uspješan diplomat. A kako se pozlata s njegova lika i djela svaki dan sve brže ljušti, tako sada više nemamo baš nikakve dileme - od silnog diplomatskog umijeća iz vremena kada je bio Sanaderov ćato, kojim se na sve strane hvastao, jedino u čemu je Milanović bio dobar očito je tek ubiranje dnevnica za mlaćenje prazne slame po Nagorno Karabahu.

Da, Viviane Reding je u ozbiljnoj kampanji za šeficu EK. Da, HDZ-ovci, sasvim prirodno, lobiraju po EPP-u, to im je posao. Da, EPP podupire sestrinski HDZ. Sve to baš nikako ne smije biti razlog da Hrvatska ne poštuje preuzete obaveze i da s vrha države ponovno kreće produkcija unutarnjih i vanjskih neprijatelja i raznobojnih vragova. I sve to nikako nije razlog da Vlada diplomatskim putem ne krene u izmjenu odredbi koje joj nisu po volji.

No, razlog je to svakako da se Milanović zapita i zabrine zašto SDP-ovi europarlamentarci ne rade svoj posao i ne lobiraju među socijalistima, u PES-u, za "svoju stvar". HDZ-ova ekipa svoju je domaću zadaću u europarlamentu odradila, a Milanoviću je na naplatu stigla činjenica da je SDP-ovu eurolistu napunio mahom nekompetentnim anonimusima ili uhljebio ministarske supruge na visokoj plaći koje su, razumljivo, zainteresiranije za trudničke probleme nego za europski uhidbeni nalog.

I što će sada Milanović? Neće dopustiti "oporbenu situaciju" u Bruxellesu? Raspustit će Europsku komisiju? Da ga može vidjeti, Franjo Tuđman bio bi oduševljen – napokon dostojan nasljednik.