Generički lijekovi neće spasiti zdravstveni proračun

Posljednjih osam godina potrošnja lijekova u Hrvatskoj stalno raste, premda se to ne vidi uvijek u ukupnom proračunu koji se izdvaja za lijekove (nešto više od pet milijardi kuna na godinu). Razlog tomu je upotreba jeftinijih generičkih lijekova, pa su tako i lani izdaci, u odnosu na godinu ranije, povećani za malih 0,13 posto, dok je stvarna potrošnja veća za 3,6 posto. Prema podacima Agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED), u 2012. najviše novca potrošilo se za kardiovaskularne bolesti, živčani sustav te bolesti probavnog sustava.

Od 1. rujna stupila je na snagu preporuka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prema kojoj liječnici smiju propisati samo najjeftiniji generički lijek, što u situacijama kada u ljekarni nema propisanog lijeka stvara problem jer drugi - skuplji - lijek ljekarnici ne smiju izdati ni uz nadoplatu, bez novog recepta.

Ova je preporuka HZZO-a, izdana s ciljem da se dodatno uštedi na izdacima na lijekove, izazvala i oštru osudu Hrvatske ljekarničke komore. Naime, kako tvrde, preporuka je u suprotnosti sa Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i nizom pravilnika HZZO-a koji iz tog zakona proizlaze, uključujući i Pravilnik o propisivanju i izdavanju lijekova na recept.

I dok traje "rat" oko toga koji će se lijekovi na kraju smjeti propisivati, čini se da se premalo pažnje posvećuje stvarnim uzrocima velike potrošnje lijekova, a koji pokazuju da ni nova preporuka za generičke lijekove neće spasiti zdravstveni proračun. To su nedostupna zdravstvena zaštita, točnije dugotrajno čekanje na dijagnostiku, kao i sve gori uvjeti života u kojima mnogi nemaju ni za dopunsko osiguranje, zbog čega odgađaju i pravodobni odlazak doktoru.

- Otkako sam ostala bez posla, imam niz zdravstvenih problema. Suprugova plaća nije dovoljna za plaćanje stambenog kredita i svih drugih troškova života, a neizvjesno je i koliko će on dugo zadržati posao jer su i u njegovoj tvrtki najavili restrukturiranje. Budim se noću u strahu što će biti sutra, osjećam se krivom pred djecom jer im ne možemo zadovoljiti elementarne potrebe, sve sam više depresivna i stalno me nešto boli. Gledam kako nam zdravstvene vlasti preporučuju da se hranimo zdravije. Znam da nam time žele dobro, no s čim da ljudi koji su u situaciji kao što je moja kupuju maslinovo ulje, integralni kruh, kvalitetnu ribu, organski uzgojeno voće, povrće i drugo. Imam osjećaj da oni nisu svjesni kako ljudi žive. Očajna sam jer umjesto da ja pomažem svojim roditeljima, oni se sa svojim malim mirovinama zadužuju da bi pomogli nama, ispričala nam je mlada visokoobrazovana žena koja je već više od godinu dana samo statistički broj među više od 320.000 nezaposlenih na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.

Šanse da pronađe posao čak i izvan struke vrlo su male (svi joj kažu da je prekvalificirana), a novca za pokretanje vlastitog posla nema. Može dobiti poticaje s HZZ-a, ali samo za plaćanje vlastitih doprinosa. Ako joj posao ne uspije zbog, primjerice, toga da joj netko ne plati neki račun na vrijeme, postaje dužnik i HZZ-u jer tada dobivene poticaje mora vratiti.

Zbog stalnih buđenja počela je redovito piti lijekove za spavanje koje kupuje bez recepta. Za dopunsko osiguranje i participaciju nema novca pa ne liječi povremene želučane tegobe, česte glavobolje i bolove u vratu. No zbog toga često pije analgetike, a tako će si zasigurno uzrokovati dodatne probleme sa želucem.

Tipična je to priča hrvatske svakodnevice s kojom se u Klinici za psihijatriju Vrapče susreću svaki dan. Kako nam je rekao ravnatelj te klinike prof. dr. sc. Vlado Jukić, nezaposlenost i različita druga stresna stanja razlog su tegoba svakog drugog pacijenta koji traži pomoć u njihovoj klinici.

- Ne vodimo posebno evidenciju o tome koliko se naših pacijenata našlo u problemu zbog gubitka posla jer ne mora značiti da će svatko tko je nezaposlen zapasti u neko krizno stanje. Neki se snađu i pronađu čak i bolji posao. No oni koji to ne uspiju, zapadaju u anksiozno-depresivna stanja, koja, ako potraju, mogu dovesti i do prave depresije i još težih poremećaja. Osjećaj besperspektivnosti i krivnje jer se, primjerice, djeci ne mogu zadovoljiti osnovne potrebe, neke ljude dovodi do toga da posežu za medikamentima i traže pomoć liječnika, kazao je Jukić.

Podsjetio je da su depresija i kriza bile i teme lanjskog globalnog Dana mentalnog zdravlja jer, kako je rekao, posljednjih je godina stopa oboljelih od depresije porasla s 10 na 16 i više posto (nema još podataka za ovu godinu, ali je sasvim sigurno da će postotak biti i veći od spomenutih 16 posto).

Uz depresiju, stres koji uzrokuje gubitak posla ili preopterećenost svakodnevnim životom izaziva i glavobolje, moždani udar, srčani infarkt, šećernu bolest, visok krvni tlak te niz drugih bolesti. Jedna od njih koja iziskuje skupo liječenje je i križobolja. Svaka deseta osoba u Hrvatskoj ima problem s kralješnicom, a dvije trećine oboljelih je mlađe od 40 godina. Ipak, najviše novca godinama se troši na liječenje kardiovaskularnih bolesti.

- Sa 24.841 umrle osobe i udjelom od 48,7 posto u ukupnom mortalitetu, kardiovaskularne bolesti bile su vodeći uzrok smrti u Hrvatskoj i prošle godine. To praktički znači da je kod svakog drugog umrlog u Hrvatskoj uzrok smrti bila jedna od bolesti kardiovaskularnog sustava. Među umrlima od te bolesti bilo je 42,4 posto muškaraca i 57,6 posto žena, rekao je prof. dr. sc. Viktor Peršić, specijalist internist-kardiolog u opatijskoj Thalassotherapiji i profesor na riječkom i osječkom medicinskom fakultetu, potvrđujući za Forum.tm visok postotak oboljelih od kardiovaskularnih bolesti. Hrvatska po smrtnosti od te bolesti, dodao je, prednjači u zemljama Europske unije gdje taj postotak iznosi 42 posto.

Danas se zna, istaknuo je, da je moguće reducirati 50 posto prijevremenih smrti i onesposobljenja od kardiovaskularnih bolesti. Naime, postoje čvrsti dokazi o učinkovitosti primarne i sekundarne prevencije kod tih bolesti.

- Razloge koje ste spomenuli, kao što su siromaštvo i stres, upravo navodimo kao razloge zbog kojih određeni pojedinci u društvu teže prihvaćaju mjere prevencije od kardiovaskularnih bolesti, rekao je, među ostalim, Peršić.

Ministar zdravlja Rajko Ostojić, dok još nije bio u Vladi, tvrdio je kako u Hrvatskoj od karcinoma na godinu umre grad srednje veličine (oko 12.500 ljudi), što nas po učestalosti od malignih bolesti i smrtnosti svrstava u sam vrh Europe. Situacija se, čini se, u posljednje dvije godine još više pogoršala jer, kako je nedavno ustvrdio za jedan dnevni list voditelj Odjela radiologije i onkologije KBC-a Osijek prof. dr. sc Damir Gugić, broj oboljelih od karcinoma želuca posljednjih se mjeseci u Slavoniji povećao za 250 posto. Upozorio je kako broj oboljelih od te bolesti raste i u drugim dijelovima Hrvatske, i to, kako smatra Gugić, zbog prehrane koja je puna pesticida, herbicida, hormona, raznih aditiva, emulgatora...

Nije tajna da su hrvatski potrošači jako slabo zaštićeni. Uostalom, nedavno je to potvrdio i novi europski povjerenik za zaštitu potrošača Neven Mimica, koji je rekao da Hrvatska, kao i druge tranzicijske zemlje, ima relativno nisku kulturu zaštite potrošača. I dok političari diplomatskim rječnikom poručuju da imamo kontrolirano, a ne tržišno gospodarstvo te da stvari treba mijenjati u pogledu zaštite potrošača, što se, naravno, neće brzo dogoditi, ljudi umiru, teško se liječe, a za skuplji lijek - jer zdravstvo nema novca - organiziraju se humanitarne akcije.

Farmakolog prof. dr. sc. Igor Francetić smatra pak kako bi se u Hrvatskoj moglo naći novca i za vrlo skupe lijekove, kada bi se umjesto dopunskog osiguranja uvela participacija koja bi bila vezana uz imovinski cenzus, a prema kojoj bi plaćanja lijekova bili oslobođeni oni najsiromašniji, trudnice i djeca do primjerice 15. godine. Svi ostali bi plaćali participaciju, a to bi onda, smatra Francetić, potaklo ljude na razmišljanje treba li im stvarno neki lijek ili ga piju više iz navike (primjerice za tlak) te na odgovornije ponašanje prema vlastitom zdravlju.

Drugim riječima, smatra da naš sustav dopunskog osiguranja nije dobar jer daje pravo na lijekove i vrlo bogatima i siromašnima za istu cijenu (70 kuna). Prevedeno, to je kao kada pojedini gradonačelnici novcem poreznih obveznika kupuju školske knjige i za siromašnu i za vrlo bogatu djecu, a na kraju nema novca za gradnju nove ili preuređenje dotrajale škole koja im je mnogo potrebnija.