Bolje ti je da se ne vraćaš s porodiljskog, a ako se i vratiš – sve ću napraviti da dobiješ otkaz

"Bolje ti je da se ne vraćaš s porodiljskog. Radit ćeš od osam do 18 sati za manju plaću nego što si imala do sada i ne pomišljaj na nekakvo bolovanje zbog djeteta. To zaboravi, jer ću u tom slučaju sve napraviti da dobiješ otkaz", riječi su jednog šefa mladoj majci koja je bila zaposlena na neodređeno vrijeme u tvrtki financiranoj novcem poreznih obveznika.

Nakon prvotnog šoka, duboko povrijeđena, ali i savršeno svjesna da bi godinama čekala završetak sudskog postupka, ta je mlada žena, u dogovoru sa suprugom, odlučila potražiti drugi posao i radi djeteta maknuti se od bolesne atmosfere u toj tvrtki. Da je pokrenula spor na sudu, sigurno bi ga dobila, jer su tom prijetnjom prekršene i odredbe Zakona o radu i onog o suzbijanju diskriminacije, ali i zbog ekonomskog nasilja koje je doživjela (nasilno ometanje zaposlene žene u ostvarivanju radnih prava).

- Malo se govori o ekonomskom nasilju, a ono je istodobno i uzrok, posljedica i podloga ostalih vidova nasilja. Ekonomsko nasilje i dalje je teško prepoznatljiv oblik nasilja nad ženama, a postojeća zakonska rješenja ga i dalje ostavljaju "nevidljivim", jer su žrtve, najčešće žene, često onemogućene da svoja prava dokažu i ostvare pred sudom. Imajući u vidu ekonomsku krizu kroz koju prolazimo, a kojoj se na žalost ne nazire kraj, zatim da se žrtve ekonomskog nasilja rijetko imenuju i prepoznaju te da su mogućnosti institucionalne podrške i dalje na vrlo niskoj razini, moramo opet i stalno govoriti o ovom problemu - kazala je za Forum.tm Lovorka Marinović, nezavisna međunarodna savjetnica za rodnu ravnopravnost, migracije, suzbijanje diskriminacije i trgovanja ljudima te osnivačica Centra za nove inicijative.

Marinović je godinama radila u Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM) gdje je prije četiri provela istraživanje o ekonomskom i drugim oblicima nasilja nad migrantkinjama. Rezultati tog istraživanja prezentirani su i na tribini o gospodarskom nasilju i neravnopravnosti žena na tržištu rada, koja je nedavno održana u zagrebačkom KIC-u, a u čijoj je organizaciji, uz Lovorku Marinović, sudjelovala i saborska zastupnica SDP-a Gordana Sobol.

Žene u Hrvatskoj, dodala je Marinović, i dalje u prosjeku imaju znatno niže plaće (za oko 10 posto), čine većinu nezaposlenih (53 posto), manjina su u Hrvatskom saboru i Vladi te među vodećim menadžerima. Hrvatsko je društvo prema mnogim pokazateljima rodnih odnosa moći i dalje patrijarhalno, kako u javnoj, tako i u privatnoj sferi. Različiti oblici nasilja u društvu, a pogotovo oni nad ženama, indikator su ove činjenice.

Objašnjavajući što je zapravo ekonomsko nasilje, Marinović je kazala kako je riječ o „složenom ponašanju“ koje definira više nasilnih strategija: nasilnikova kontrola troškova zajedničkih financijskih resursa i oduzimanje financijske autonomije ženi, potom osiromašivanje i stavljanje žene u stanje financijske i materijalne deprivacije te stavljanje žene u poziciju ekonomske ovisnosti o nasilniku. Tu je i nasilna kontrola te oduzimanje osobnih materijalnih resursa kojima žena raspolaže, materijalno osiromašivanje djece i nasilno ometanje zaposlene žene u ostvarivanju njezinih radnih obaveza te oduzimanje autonomije u raspolaganju financijskim prihodima koje ostvaruje radom.

Ekonomsko nasilje dijeli se na obiteljsko i društveno, i obje grupe imaju podgrupe. Ono obiteljsko potrebno je razlikovati od ekonomske ovisnosti žene o nasilnom partneru. Prvi se pojam odnosi na ponašanje kada nasilnik ograničava i kontrolira ženine ekonomske mogućnosti i potencijale, dok se drugi odnosi na situaciju u kojoj žena zbog nedostatka ekonomskih resursa nije u stanju zadovoljiti vlastite potrebe.

Objašnjavajući oblike nasilja u obitelji, Marinović je predstavila rezultate regionalnog istraživanja udruge B.a.b.e. koje je pokazalo da 15,4 posto žena trpi stalne prigovore partnera o tome kako troši novac, zbog čega je njih 13,5 posto povremeno moralo lagati o cijeni nečega što su kupile ili su kupljeno morale skrivati (13,1 posto).

Istodobno, oko 13,4 posto muškaraca uzimalo je bez ženina znanja ili dopuštenja zajednički novac. Nešto manji postotak njih (10,6 posto) donosio je važne odluke o ulaganju ili trošenju njezina ili zajedničkog novca bez dogovora s partnericom, a gotovo isti postotak muškaraca ponašao se kao da je njegov novac samo njegov, a njezin je novac zajednički, te onemogućavao partnerici da vlastiti novac troši onako kako ona želi.

Zbog partnerovog ponašanja nešto više od osam posto žena bilo je u situaciji da nema novca za osnovne životne potrebe poput hrane, režija, odjeće... Jednako tako, njih 7,7 posto doživjelo je da im partner brani da troše vlastiti ili zajednički novac, ili da im taji informacije o stanju zajedničkog računa (7,3 posto).

Ispitanice su otkrile i to da su tijekom veze od partnera morale skrivati novac koji su dobile od rodbine ili prijatelja (6,8 posto), a partner bi im onemogućavao i da se zaposle (4,2 posto). Istraživanje je pokazalo i da od 87 posto ispitanica koje zajednički s partnerom odgajaju djecu, njih 38 posto živi u nekretnini koja je u vlasništvu partnera, 21 posto živi u nekretnini u zajedničkom vlasništvu, a samo 11 posto parova živjelo je u stanu ili kući u ženinu vlasništvu.

Zanimljivi su i podaci koji se odnose na ekonomsko nasilje nakon prekida braka ili veze, jer je u 16,1 posto slučajeva partner odbijao pomagati u brizi za djecu, 15,5 posto njih odbilo je plaćati alimentaciju, a gotovo osam posto žena moralo je otići iz partnerova stana ili kuće iako su u tu nekretninu zajednički ulagali. Istodobno je 22,6 posto žena bilo izloženo i barem jednom obliku fizičkog nasilja.

Zaključno, istraživanje pokazuje da je 29 posto žena koje žive (ili su živjele) sa svojim partnerima doživjelo neki oblik ekonomskog nasilja.

- Uglavnom, ekonomsko nasilje jest prisutno i može se zaključiti da se višekratno dogodilo svakoj četvrtoj ženi - rekla je Marinović.

Jednako tako, ustvrdila je, podaci pravobraniteljice za ravnopravnost spolova pokazuju i da u posljednjih desetak godina nije napravljen znatniji napredak u ravnopravnosti spolova na radnom mjestu. Pravobraniteljica je lani zaprimila 420 pritužbi zlostavljanih žena, od čega se većina odnosila na područje rada i zapošljavanja, a čak 42 posto na seksualno zlostavljanje na radnom mjestu. U svom godišnjem izvještaju o radu pravobraniteljica je navela kako i statistički pokazatelji impliciraju daljnje pogoršanje ionako nepovoljnog položaja žena na tržištu rada. Neupitno je postojanje „staklenog stropa“ (žene teže napreduju), manje su plaćene od svojih kolega, a i uznemiravane su pitanjima o majčinstvu i privatnom životu.

Pritom su, naravno, posebno ranjive žene s invalidnošću, pripadnice nacionalnih manjina, samohrane majke, Romkinje i migrantkinje.

- Prije nekoliko godina inicirala sam prvu snimku stanja, pilot-istraživanje o položaju žena migrantkinja iz bivšeg SSSR-a u RH - kazala je Marinović. Tada se ustanovilo da su migrantkinje teško dostupna populacija za istraživanje zbog složenosti i nepotpunosti migracijskih statistika jer dobivanjem državljanstva migranti gube pravni status migranta i gubi im se trag u statistikama. No dobivanje privremenog ili stalnog boravka te poslovnih dozvola ne znači da je i završio proces integracije u društvo.

Upornošću se ipak došlo do 214 žena koje su se od 1990. do 1999. doselile u Hrvatsku uglavnom radi zajedničkog života s partnerom (91 posto). Većinom je riječ o visokoobrazovanim ženama (66 posto) koje su u braku (88 posto) i koje su već dobile hrvatsko državljanstvo.

Čak 44 posto njih doživjelo je neki oblik diskriminacije, od toga da radno mjesto ne odgovara stručnoj spremi (33 posto), do toga da uopće ne mogu pronaći posao (38 posto) ili da su ilegalno zaposlene (12 posto). Većina njih doživjela je neki oblik nasilja tijekom integracijskog procesa. Osam posto je bilo žrtve trgovanja ljudima, devet posto ih je doživjelo uznemiravanje ili nasilje na poslu, a 19 posto nasilje u obitelji.

Prema istraživanju o položaju trudnica i majki s djecom na tržištu rada, koje je objavljeno na internetskim stranicama pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić, više od 32 posto ispitanica doživjelo je slično iskustvo kao naša sugovornica s početka teksta. Dobile su otkaz nakon rodiljnog dopusta iako su bile zaposlene na neodređeno vrijeme, nije im produljen ugovor koji su imale na određeno, smanjena im je plaća, onemogućeno napredovanje...

Na kraju, ostaje pitanje znaju li tvorci novog zakona o radu, kojim se želi dodatno olakšati otpuštanje radnika, za ove katastrofalne podatke i je li ih uopće briga što ćemo sljedeće godine opet samo nemoćno moći konstatirati kako je situacija još gora nego li je bila lani.

Jer, lakše otpuštanje i teško pronalaženje novog posla, kao i teško dobivanje pravne zaštite (suđenja dugo traju, a i koštaju), znači i dodatnu ovisnost žena o partnerima, a samim time i jače ekonomsko nasilje nad njima.