Bog, crkva i striptiz

Slučaj dr. Željka Klisovića, suspendiranog člana Hrvatskih laburista – Stranke rada te pravomoćno osuđenog zlostavljača, zanimljiv je iz više razloga, a ne samo zbog činjenice da si je za rođendansku zabavu angažirao dvije striptizete. Podsjećamo, riječ je o neurologu, zaposlenom u zagrebačkom KB-u Dubrava, koji je u svojoj vili za rođendan organizirao striptiz-nastup, dernek na koji su se odazvali i kolege iz drugih stranaka. Bilo je tu SDP-ovaca, HDZ-ovaca, HSS-ovaca, HSLS-ovaca... što nam govori i da se različite političke opcije u privatnim aranžmanima sasvim lijepo druže.

Klisović je u vrijeme dok je ministrica pravosuđa bila Ana Lovrin, poznata i po tome što je sa stranačkim kolegom Božidarom Kalmetom otišla na otvorenje jednog zadarskog striptiz-bara, 2008. godine pravomoćno osuđen na uvjetni zatvor zbog bludničenja nad 39-godišnjom pacijenticom. To, međutim, u bolnici u kojoj radi nikome nije smetalo, pa je ostao na svom radnom mjestu iako je tada za vratom imao još dvije optužbe za napastovanje. Prijavile su ga jedna maloljetna te jedna 43-godišnja pacijentica, ali je od optužbi oslobođen na sudu.

Sama činjenica da oženjen čovjek naručuje i pipka striptizete ne bi zapravo trebala zanimati nikoga osim njegove supruge, pod uvjetom da su djevojke punoljetne i da je posao koji rade njihov izbor. To, međutim, najčešće nije tako, jer se tim poslom obično bave nesretnice koje su na to natjerane, bilo ucjenom, bilo siromaštvom.

Uglavnom, nastup striptizeta nikome od gostiju nije bio sporan, a sam Klisović se na svom Facebook-profilu pohvalio dvanaestominutnim video-uratkom koji prikazuje svu raskoš njegove vile s bazenom (sagrađene valjda od male liječničke plaće, zbog koje mu kolege ovih dana štrajkaju) te sporni dio rođendanske zabave. Na snimci se također vidi kako jednu od striptizeta hvata za stražnjicu, nakon čega se ona od njega odmiče. Usto, prikazuje se i raspelo na zidu te mač i kubura, što je trebalo svjedočiti o tome da Klisović cijeni i tradicionalne vrijednosti, na koje se posebno voli pozivati ikona desnice Marko Perković Thompson.

Nakon što je snimka dospjela u medije, Klisović je po hitnom postupku suspendiran iz stranke. Kako se može pročitati na internetskim stranicama Laburista, predsjednik stranke Dragutin Lesar, koji je navodno Klisovića i doveo u laburističke redove, i to unatoč otporu nekih članova kojima se očito nije sviđalo da među sobom imaju osuđenog zlostavljača, predložio je stranačkom Sudu časti da se Klisovića isključi iz stranke. Obrazlažući odluku, Lesar je naveo kako je „Klisović svojim javnim istupima putem društvenih mreža na internetu i neprimjerenim ponašanjem nanio štetu ugledu stranke te putem društvenih mreža vrijeđao i omalovažavao ostale članove stranke“.

U vrijeme kada je Klisović bio osuđen kao zlostavljač, ravnatelj KB-a Dubrava bio je Milan Kujundžić koji – baš kao i njegov stranački kolega iz HDZ-a, bivši ministar zdravstva Darko Milinović – nije vidio ništa sporno u tome što je liječnik napastovao pacijenticu. Na naše pitanje kako je mogao dopustiti da osuđeni liječnik i dalje nesmetano radi u bolnici, Kujundžić je kazao kako se ne sjeća što je tada bilo te nas uputio na pravnu službu bolnice.

- Nemojte me kao predsjednika jedne stranke tražiti da tako nešto komentiram, to je ispod moje razine, uvrijeđeno je reagirao. Na naše inzistiranje da na pitanje ipak odgovori, jer je 2008. bio ravnatelj bolnice čiji je zadak među ostalim bio i da brine o tome da pacijenti ne budu ugroženi od svojih liječnika, odgovorio je „kako se ne sjeća ni puno krupnijih stvari, a kamoli toga“.

Kujundžiću je, dakle, napastovanje pacijentice bila sitnica kojom se ne bi trebao zamarati, što se nikako ne uklapa ni u liječničku etiku, ni u posao ravnatelja, ali ni u načela koja propagira u svojoj novoj stranci Hrvatska zora – stranka naroda što ju je osnovao nakon razlaza s HDZ-om. Ta se stranka, kako piše na njezinim internetskim stranicama, temelji „na univerzalnim vrjednotama kršćanskog civilizacijskog kruga“. Za pretpostaviti je da se zalaže za kršćanske vrijednosti, dakle za boga, crkvu, obitelj... Ponosno ističu i da se „stranka protivi zakonskom izjednačivanju drugih životnih zajednica s obitelji, koja počiva na rodnom zajedništvu muškarca i žene“.

Dakle, u njegovoj su stranci sve fini i pobožni ljudi kojima ne smeta da žena bude zlostavljana. Uostalom, da je to tako u kršćanskom svijetu, pokazalo je istraživanje doktorice teologije, časne Rebeke Anić, zamjenice ravnatelja Franjevačkog instituta za kulturu mira, koje je predstavila 2007. godine. Ona je tada ustvrdila da je Katolička crkva prilično tolerantna po pitanju zlostavljanja žena u obitelji te kako svećenici svojom pasivnošću staju na stranu nasilnika i nagovaraju žene da trpe i prešućuju svoje patnje.

Od dobrog se kršćanskog muža i humanista – što bi liječnik trebao biti – nije stoga ni moglo očekivati da će reagirati na takvu glupu sitnicu kao što je nasrtanje na pacijentice. Da ne bude zabune, to nije smetalo ni socijaldemokratima, koji su također bili na zabavi, ali ni liberalima, ni laburistima...

Nekome je ipak trebalo zasmetati. Prije svih Hrvatskoj liječničkoj komori. Doduše, Komora je nakon presude Klisoviću bila pokrenula disciplinski postupak protiv njega i kaznila ga s 5000 kuna. No, presuda je na drugostupanjskom pala, jer su u prvostupanjskom postupku napravili proceduralne pogreške.

Sve to govori da je „slučaj Klisović“ mnogo više od jedne razuzdane zabave. On pokazuje sve licemjerje sustava u kojem se nasilje prema ženama tolerira kao nešto čime se nitko ozbiljno ne bi trebao zamarati. I vjerojatno bi to tako ostalo da bahaćenje jednog liječnika nije zasmetalo njegovoj stranci. Pa ga je barem netko iz nečega isključio. Doduše, ne zbog pravomoćne presude za bludničenje.

Slučaj pokazuje i licemjerje onih koji se kunu u obitelj i kršćanske vrijednosti, ali im je sasvim normalno ako se ženu tu i tamo malo mlatne ili, pak, napastvuje u trenutku kada je nemoćna i treba pomoć liječnika, kao i to da je žena samo dobar objekt koji može poslužiti zabavi. Pokazuje i pokornost žena koje pripadaju toj političkoj opciji jer bivšoj ministrici Lovrin važnije je bilo „kulturno uzdizanje“ u striptiz-baru od toga da se zapita (i ispita) tko su te djevojke što plešu oko štange i pod kojim uvjetima to rade. Slučaj je pokazao i kako se političke elite danas zabavljaju te da, kada su niske strasti posrijedi, među njima zapravo razlike nema.